"Svi mi znamo da neminovno smrt dođe, dolazi, prije ili poslije. Bogu hvala. Kod moje bake nije došla po ni jednom kriteriju prerano, ali ja sam nekako uvijek mislio jedno jutro, vjerojatno neće odgovoriti na telefon kad je nazovem“, kaže Mario Dunatov, unuk Katice Ivezić.
Jedva pokretna i s mrenom, Katica Ivezić krajem lipnja završila je na Hitnoj KBC-a Rebro. Njezin unuk kaže kako je imala malo krvi u stolici.
"Mladi gospodin, liječnik, na kompjuteru je našao baku i rekao da su odlučili da ona ostane preko noći te da će vjerojatno ujutro ići doma, da odemo mama i ja kući, da će nas ujutro nazvati", prisjetio se te dodao kako ih ipak nitko nije nazvao.
On i mama potom su doznali da će baku zadržati u bolnici kako bi liječnici rasvijetlili uzrok krvarenja. Čekala je, čekala. I dočekala mjesto… ali ne na redovnom odjelu, nego u Centru za kronične bolesti jetre, jer je tamo, kaže, bilo mjesta.
"Javio mi se tada dežurni liječnik s tog odjela i ja sam se predstavio, ja sam Mario, unuk od Katice Ivezić, gdje možemo doći donesti stvari. Na to mi liječnik odgovara – 'gospon, imali smo problem, baka je htjela ići doma, ja sam je dao zavezati', ja sam otišao i onda su mi sestre rekle da se ona bacila kroz prozor", ispričao je.
Prvo muk, pa šok. Nevjerica. Bolnica je prijavila sve policiji, pa je Mario s majkom otišao prvo u postaju Petrova gdje je prijava otišla, a onda i na zagrebačko Rebro.
"Rekao je da je na njoj jedino cijelo kičma i glava, da je ostalo manje-više sve slomljeno, da su oni napravili što su mogli, u što ne sumnjam i da je to uglavnom to. Da je još uvijek živa... I onda je samo u jednom momentu mojoj mami, prema njoj se okrenula, rekla: 'Gdje su oni koji su me zadnji dan mučili'. To je dva ili tri puta ponovila i to je čuo cijeli auditorij liječnika i sestara koji su bili u tom momentu u tom boksu", kazao je Dunatov.
Nakon toga je odvedena na Odjel za anesteziologiju, poslijeoperacijsko zbrinjavanje i intenzivnu medicinu uroloških bolesnika.
"Ujutro sam zvao da pitam kakva je situacija, negdje oko osam sati, javila mi se dežurna liječnica s tog odjela i rekla da se bakino tijelo negdje oko pola osam ugasilo", potresen je Mario Dunatov.
Iz Udruge za zaštitu prava pacijenata neugodno su iznenađeni ovakvim ophođenjem prema članu obitelji preminule pacijentice.
Jasna Karačić iz Udruge za zaštitu prava pacijenata ističe kako je poražavajuća činjenica našeg zdravstva da je svaki pacijent samo jedan broj u nizu i ako se nešto dogodi, nema veze, to je samo jedan broj.
Mariju Dunatovu nikako nije jasno kako je njegova baka s obzirom na svoje stanje teške pokretljivosti i slaba vida, mogla sama doći do prozora, kako su im rekli iz bolnice.
A tek im je sve postalo nejasno kada su dobili njezino otpusno pismo.
Na tom zadnjem papiru, kako tvrdi unuk, bila je je napisana dijagnoza demencija, iako njegova baka nikad nije bila dementna niti je imala tu dijagnozu. A u istom tom otpusnom pismu piše da je bila prisebna, lucidna i u skladu sa svojim godinama.
Otpusno pismo je i mijenjano. Kakva je bila verzija prije one koju je dobio, ne zna. On ima dokumentaciju, ali nije znao na vrijeme tko je sve bio uključen u bakino liječenje i nadzor. A da to zna - pravo je svakog pacijenta.
"Kad se dogodi smrtni ishod, onda je obitelj naravno prva koja ima pravo na potpune informacije, a ne samo na usmene informacije, nego ima pravo i na potpunu kopiju medicinske dokumentacije od početka do kraja, uključujući i sve analize i sve što se oko pacijenta radilo", upozorava Jasna Karačić.
Iz nalaza obdukcijskog nalaza jasno je dakle da je starica preminula od posljedica pada. No, kako je do pada došlo? Osobito kad se pročita otpusno pismo.
Otpusno pismo potpisuju pročelnik Željko Krznarić, voditelj Odjela Rajko Ostojić, nekoć ministar zdravstva i socijalne skrbi, te odjelni liječnik Ivan Huml.
Redakcija Provjerenog kontaktirala je i KBC Rebro, no bez dogovora. Također, kontaktirala je i policiju.
Kažu da su sva prikupljena saznanja i obavijesti uz posebno izvješće dostavili DORH-u. Tražili su inspekcijski nadzor Ministarstva zdravstva temeljem čega će nastaviti istragu.
Smrti pod sumnjivim okolnostima u bolnicama, nažalost, nisu rijetkost.
Ipak, Udruga za promicanje prava pacijenata imala je prijavu za tragične slučajeve unutar bolnice koji su se tvrde, mogli spriječiti.
Takve smrti spadaju u neželjene ishode u bolnicama. Nekoć je postojala Agencija koja je ih je pomno pratila svake godine.
Koliko je slučajeva bilo posljednjih godina? Ministarstvo nije dostavilo tražene podatke. Kazali su da se treba obratiti Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Ono pak, ne odgovara.
Mariju Dunatovu baka je uz majku bila najbliža osoba tijekom odrastanja.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
"Bila je osoba kojoj sam mogao i reći neke stvari koje nekom drugom ne bi. Koje kažeš samo baki. …uvijek od svake svoje mirovine stavljala sa strane, svaku onu kunu i lipu da bi mogla podijeliti, dok smo bili mlađi, nama unucima. Kasnije praunucima. Nijedno događanje se nije odvijalo bez nje, svadba, krštenje, rođendani…", kaže Mario Dunatov.
Kakva je to smrt bila? Je li je netko zaista vezao kako piše u otpusnom pismu? Kako je onako slaboga vida i jedva pokretna mogla doći do tog bolničkog prozora?
To je samo dio pitanja koja muče obitelj Katice Ivezić. Njezin unuk poručuje da odustati neće dok ne dozna svu istinu. Pomoći mu u tome može svakako i policija koja o ovom slučaju provodi istragu.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr
