Hrvatsku je u šoku ostavio bezuman čin 36-godišnjeg taksista koji je u četvrtak navečer na zagrebačkoj Kajzerici ubio šestero ljudi, među kojima i 10-godišnjeg dječaka, a potom počinio samoubojstvo prilikom uhićenja. Nekoliko dana ranije u Dubrovniku je pretučen Slavonac u napadu koji je opisan kao toliko brutalan ''da se neko vrijeme nitko nije usudio prići pomoći''.
Početkom tjedna je Francuzu nepoznati muškarac u centru Splita odgrizao uho jer je ''krivo pogledao'' njegovu djevojku. Novinske stupce punilo je i okrutno ubojstvo mladog njemačkog turista u Puli kojeg je 32-godišnji Zagrepčanin usmrtio ubodom nožem u srce. Nerijetko se piše i o nasilju u obitelji te premlaćivanju žena i djece.
Prva reakcija - nasilje
Ovakav val nasilja postavlja pitanje – što se događa u našem društvu? Psihologinja Mirjana Nazor smatra da je nasilje postalo opća pojava, a problem, jednim dijelom, leži u pravnom sustavu. ''Kad je u pitanju nasilni čin, svejedno je li to napad u obitelji, na ulici ili netko razbija neku imovinu, pravni sustav ne reagira kako treba. Nema adekvatnih sankcija za nasilno ponašanje bilo koje vrste. Kad bi se kažnjavali neprimjereni postupci, bez obzira bili oni u prometu, obitelji, firmama, onda bi ipak dio ljudi dobro razmislio prije nego krene u takvu akciju'', smatra Nazor.
Pročitajte i ovo
Psihologinja ističe i još jedan problem – odgoj. Mirjana Nazor objašnjava se djecu prestalo učiti da rješavaju probleme na civilizirani način. ''U ogromnom broju slučajeva se može stati, razmisliti, vidjeti ima li mogućnosti da stvar riješimo na ugodan i miroljubiv način, a ne da nam prva reakcija bude opsuj, udari, izvadi nož'', govori psihologinja i ističe da na ponašanje ljudi uvelike utječe i opća situacija u državi.
Dva načina rješavanja problema
''S obizrom na situaciju kakva je, pomalo depresivna, besperspektivna, onda su i ljudi postali tanjih živaca. Čini mi se da opća situacija koja nije ružičasta i, bojim se, za mlade generacije koje napuštaju ovu državu, ne predstavlja nešto što bi poželjeli. Prema tome i ta opća atmosfera besperspektivnosti i nereda doprinosi tome da ljudi reagiraju na neadekvatan način'', pojašnjava Nazor.
Splitska psihologinja objašnjava da se rastući problem nasilja može riješiti na dva načina – prevencijom i sankcijom. ''Pravna država se mora konačno početi ponašati u skladu s tim jer mislim da imamo propise i zakone koji su adekvatni za sve situacije, ali to se ne primjenjuje. Gleda se kroz prste, izmišljaju se razlozi. Dok nečiji tatini sinovi koji pregaze nekoga na pješačkom prijelazu budu blago sankcionirani, dotle će i divljaštva biti koliko hoćete'', kazala nam je Mirjana Nazor.
''Pada nam tolerancija''
S druge strane, prevencija nasilnog ponašanja, kaže Nazor, počinje u dječjem vrtiću gdje djecu treba učiti pristojnom i uljudnom ponašanju. ''Tolerancija nam opada. Čim nam se nešto ne sviđa, najjednostavnije je šakom ili kamenom u glavu. Uvijek su dva puta – prevencija i sankcija'', zaključuje Nazor.
Pročitajte i ovo
Da dio problema leži i u pravnom sustavu, smatra Gordana Buljan Flander, psihoterapeutkinja i ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba. ''Rodbina šuti, susjedi šute jer se boje bijesa počinitelja. Stručnjaci ako reagiraju, dobiju bijes počinitelja, pa će se i struka povući. A gdje je problem? Struku nitko ne štiti. Ne štite ih političke elite koje bi trebale stati na stranu struke, država koja bi trebala stati na stranu struke'', smatra Buljan Flander.
Nasilje se povećava i zbog ravnodušnosti i tolerancije na nasilje. ''Kad se neko nasilje i dogodi, jedan ili dva dana se o tome priča i dalje nastavimo kao da se ništa nije dogodilo. Ljudi koji pokazuju emocionalno nasilje su ljudi koje toleriramo. Reagiramo tek nakon što se dogodi ili strašna fizička ozljeda ili nakon što se dogodi ubojstvo'', ističe Buljan Flander.
Kao jedan od opasnih problema, Buljan Flander spominje i javni linč onih koji reagiraju na bilo koji oblik nasilja. ''Kad mi reagiramo na slomljenu nogu, onda ćemo dobiti podršku od drugih, ali ako reagiramo na slomljeno srce, koje se ne vidi, onda će svi reći: 'Joj pa možda to i nije baš tako. Pa kako će se to dokazati'. I emocionalno zlostavljanje koje djeca trpe, a koja će poslije reagirati da će, ili zlostavljati druge, ili biti žrtve nasilja, jer će funkcionirati kao žrtve, se nastavlja'', objašnjava psihoterapetukinja i dodaje da se nasilje i javni linč potom usmjerava na stručnjake koji žele pomoći, što dovodi do toga da se stručnjaci povlače.
''Problem leži u koordinaciji institucija i brzini reagiranja i volji ljudi koji rade u institucijama sustava jer ako netko ne reagira u sustavu, a po zakonu bi trebao, ništa mu se ne dogodi. Znamo li nekog stručnjaka koji nije reagirao na nasilje i da je zbog toga kažnjen? Ja, osobno, ne znam'', kaže Gordana Buljan Flander i ističe da je potrebna edukacija i stručnjaka i javnosti kako bi porasla svijest ''da smo svi mi sudionici ako ne reagiramo na nasilje''.
