"Bol je bila užasna, kao da vam nožem stružu po kosti. A ne smiješ plakati, ne smiješ ništa"

Tema obavljanja kiretaže bez anestezije u hrvatskim bolnicama zapalila je društvene mreže, a potresna svjedočanstva žena o doživljenim agonijama i dalje se nastavljaju. Ministar zdravstva Milan Kujundžić ustvrdio je da se u Hrvatskoj takvi zahtjevi ne rade bez anestezije, no žene koje su prošle vrlo bolna iskustva tvrde suprotno.

Pročitajte i ovo Vinkovci Potraga za počiniteljem koji je bivšem nogometašu pucao u noge traje: "Izvađeno je zrno, predali smo ga policiji" Gužve u čekaonicama U najrazvijenijoj regiji kronično nedostaje liječnika: "Liječit će se samo onaj koji može platiti"

Jedna od njih je i 34-godišnja Zagrepčanka Marijana. Kaže kako je i sama prošla bolno iskustvo i spremna ga je ispričati za DNEVNIK.hr.

Marijana kaže da je imala 22 godine kad je ostala trudna. U 13 tjednu trudnoće počela je krvariti i na pregledu kod ginekologice doznala je da je plod u njoj odumro. Ginekologica joj je objasnila kako se nema čega bojati, da će dobiti lokalnu anesteziju pa će doktori u bolnici sve počistiti i isti dan bit će puštena na kućnu njegu.

U zagrebačku Petrovu bolnicu došla je s tadašnjim dečkom, sadašnjim suprugom. Nakon pregleda, naručena je na kiretažu sljedeće jutro. Ništa je, kaže, nije pripremilo na ono što je uslijedilo.

"Ujutro su mi napravili ultrazvuk i onda je sve krenulo. Nisu mi dali ništa ni za smirenje, niti anesteziju nego je doktorica krenula to strugati 'na živo'. To je trajalo desetak minuta. Katastrofa. Cijelo vrijeme je šutjela, nije me uputila ni u što, samo je rekla: 'Legnite tu i tu', a kad je sve bilo gotovo izašla je van. S njom je bila i sestra koja mi je rekla da će me izvaditi van da me suprug vidi. Ja sam rekla da idem na vlastitu odgovornost kući jer ovo je bila katastrofa što sam prošla", kazala je za DNEVNIK.hr Marijana.

"Bol je bila užasna"

"Bol je bila užasna, kao da vas stružu po golim kostima. Išla sam se tetovirati par puta i bilo me je strah te boli. Kad sam osjetila bol od tetoviranja, nakon struganja maternice, rekla sam kako je tetoviranje ništa. Kiretaža bez anestezije je kao da vam netko struže po goloj kosti nožem, tako osjećate i toliko kiretaža boli, a ne smiješ se pomaknuti, ne smiješ plakati, ne smiješ ništa i ne znaš što smiješ jer tako postupaju s tobom kao da si... pa ne znam, ja tako prema životinji ne bih bila. Bilo je bolno, bilo je jako bolno, osjetila sam svaki zamah struganja po svojoj maternici, srce me je bolilo, duša mi je plakala. I to je nevjerojatno, nakon toga svega, ti si u šoku i ne možeš vjerovati da ti žena govori: 'Dijete drago, tek su ti 22 godine, prvi mačići se ionako u vodu bacaju, bit će prilike, život je pred tobom'", dodaje Marijana.

Kaže kako iskustva iz Petrove bolnice nisu niti slična onima u Vinogradskoj. "Nakon svojeg lošeg iskustva čula sam još puno sličnih, jako loših iskustava žena iz Petrove bolnice. Nakon toga, imala sam još dva spontana pobačaja i triput sam rodila carskim rezom. Svaki put sam išla u Vinogradsku. Tamo je moje iskustvo bilo potpuno drugačije: pacijentice se drži kao kap vode na dlanu, suosjećaju s pacijenticama. Žalosno je da mi u Hrvatskoj imamo tolike razlike u bolnicama. Imala sam tri poroda carskim rezom, sva tri poroda obavljena su u Vinogradskoj, u sali su mi upalili radio, doktori su razgovarali sa mnom, bila sam opuštena i sve je prošlo u najboljem redu", opisuje svoja iskustva Marijana.

"Iako se iskustvo u Petrovoj dogodilo prije 12 godina, sjećanja na kiretažu i danas su vrlo bolna", zaključuje Marijana.

Slična iskustva na društvenim mrežama

Niz sličnih, bolnih iskustava ovih se dana može iščitati na društvenim mrežama. Većina ih se slaže u jednom - tolike boli ne bi smjelo biti u hrvatskim bolnicama u 21. stoljeću.

"Prije sedam godina, sjećam se kad me doktor šivao 'na živo' nakon epiziotomije i kako sam se s njim šalila da je ta bol ništa naspram trudova. Danas, pitala bih tog istog doktora mogu li i ja njega malo 'na živo' zašiti. Jer je zaista dosta one 'glavno da je dijete živo i zdravo', 'ko šiša žene. Glavno da se žene maknu s dnevnog reda, uz nepotrebne dripove i epiziotomije i po mogućnosti bez stolčića jer je teško sagnuti se. I šta su baš sad morale tu doći roditi ili šta su baš sad tu morale imati spontani. Žene smetaju."

"Moja supruga je išla na dvije kiretaže zbog mioma jer bi krvarila pola mjeseca, na kraju bi se zadebljao endometrij koji se morao kiretirati. Prvi put je išla u KBC Firule, vratila se klonula od boli, s ranama na butinama od noktiju jer ih je stiskala od nenormalne boli! To je bilo prije pet godina, u novom odjelu ginekologije, dakle tamo se stalno muče žene, osim naravno ako daš plavu kuvertu, ili si žena, kćer, majka, prijateljica i sl. od kojeg doktora!"

"I ja sam lagala. Četiri spontana, kiretaža na živo, sa sredstvom za omamljivanje pod kojim osjetite svu bol, a nemrete se bacati jer ste omamljeni".

Tražila anesteziju "preko veze"

"Ja sam 'preko veze' tražila anesteziju, jer sam porod prije spontanog jedva preživjela... ne znam je li veća bila tuga ili strah. Svejedno sam morala slušati komentare da zašto 'cvilim bezveze'."

"Kad sam bila u bolničkoj sobi, cure i ja čule smo užasne zvukove iz rađaone. Pitale smo čistačicu što se to događa, rekla je rade kiretažu. A mi na to: 'Zar nije dobila anesteziju ili već nešto da joj ublaži bol?', kaže ona: 'Pa ovisi o doktorima hoće li dati ili ne'... Znači UŽAS kako je meni bilo samo to slušati, a kako tek toj osobi koja je ležala na stolu u rađaoni, ne mogu ni zamisliti!"

"Pa i meni su čistu vršili kiretažu bez anestezije i ovu pretragu isto bez anestezije još sam se prepirala s ginekologicom i nije mi svejedno dala anesteziju".

"A da li je tko dozivio kiretažu koju je radila liječnica u Zadru s cigarom u zubima???? Mislim da smo samo mi imale tu čast....Bol kao da ti vade oči, a njihova bahatost je boljela još više..."

Jeza, neopisiva bol, užas, strava, sramota – najčešće su riječi kojima žene opisuju svoja bolna iskustva po bolnicama diljem Hrvatske, od Zagreba, preko Vinkovaca, Požege do Splita. Javljaju se i žene s pozitivnim iskustvima pa se čini kako nema pravila već sve ovisi o bolnici, liječniku i smjeni.

Prekinimo šutnju 2018.

Udruga Roda - roditelji u akciji, potaknuta bolnim iskustvima žena u bolnicama pokrenula je akciju Prekinimo šutnju 2018. Kako pišu na Facebooku, svaki tjedan primaju priče žena o tome kako im je 'na živo' rađena kiretaža, pobačaj, aspiracija, epiziotomija ili im je šivana međica nakon poroda.

Skupljaju takva iskustva napisana na papiru i fotografirana do ponedjeljka u 8 sati kad će sve odnijeti u Ministarstvo zdravstva. Više o akciji i pristigla iskustva mogu se vidjeti na njihovoj Facebook stranici.