''U devetom tjednu trudnoće liječnica mi je rekla da se plod ne razvija dobro, ali da će se tijelo samo očistiti. Poslala me doma, gdje sam čekala spontani. Nakon pet dana onesvijestila sam se od bola, muž je zvao hitnu, ali su mu rekli da me sam dovede. Usred noći došli smo u Petrovu bolnicu. Nitko mi ništa nije objasnio. Polegli su me na metalni stol, zavezali ruke i noge, dali samo injekciju za smirenje i počeli lupati zdjelama. Kad je počela kiretaža, užasno me boljelo. Toliko sam vrištala da je muž istrčao ispred bolnice pokušavajući kroz prozor vidjeti što mi rade. Nitko me nije upozorio da će boljeti, nisam ni znala što mi rade. Nakon svega, poslije sat vremena poslali su me kući'', ispričala je jedna žena svoju bolnu priču za DNEVNIK.hr.
Javilo se i niz žena koja svoja slična iskustva prenose na društvenim mrežama:
''O, Bože, ministar se čudi, a uz njihov blagoslov ovako se godinama legalno sakate žene po našim bolnicama. Dok krikovi žena paraju noć i nitko nikada nije sankcioniran zbog toga, ništa se promijeniti neće…"
''Ovo je na Firulama ustaljena praksa, izuzev par doktora vežu se ruke, noge i na živo bez ikakve anestezije, uz prijetnju da se ne trzaš jer imaju oštre predmete, u rukama stružu maternicu. Stručnjakinje to tako dobro obave da se nerijetko opet moraš vratiti na novu kiretažu zbog prijeteće sepse.''
''I ja sam imala kiretažu bez anestezije. Izgubila sam bebu u petom mjesecu trudnoće. Ništa, ni riječ utjehe od liječnika, još su me ostavili u bolesničku sobu da me 'pazi' operirana pacijentica koja je dva sata prije toga izašla iz kirurške sale. Koma. Ništa nego koma.''
''Za sedaciju sestra samo milki po ruci''
Jeza, neopisiva bol, užas, strava, sramota – najčešće su riječi kojima žene opisuju svoja bolna iskustva po bolnicama diljem Hrvatske, od Zagreba, preko Vinkovaca, Požege do Splita.
''To se radi kao pravilo svima. Moraš imat debelu vezu da daju anesteziju, pretpostavljam da je nemaju dovoljno.''
''Mene su prije devet godina u razvikanoj zagrebačkoj bolnici strugali bez anestezije, i to uz komentare liječnika da šta sam se stisnula, da je to obična sitnica i da ne bi smjela biti neraspoložena!!! Nakon svega smještena sam nekoliko sati u sobu s rodiljama koje su dobivale djecu, što me je dodatno ubilo...''
''Čista diskriminacija žena i nema šanse da bi uopće pomislili muškarcima ponuditi zahvate tipa punkcija jajnika uz uputu da popiju normabel i da ih za sedaciju sestra milki samo po ručici. Ko da smo u ratu pa se treba rakijom sedirati jer ničega nema.''
Ima i pozitivnih primjera, ali pravilo je da pravila nema
Brojne su poruke i da bi hrvatsko zdravstvo bilo mnogo bolje kad bi bolove kiretaže ili poroda morali prolaziti muškarci. Žene koje su prošle kiretažu na živo čak se više žale na psihičku nego na fizičku bol.
Na društvenim mrežama javljaju se ipak i žene koje kažu da su dobile anesteziju, neke opću, neke lokalnu, te hvale liječnike i bolnice u kojima su imale dobro iskustvo u teškim trenucima. Sudeći po svjedočanstvima, može se zaključiti da sve ovisi o bolnici, o liječniku i smjeni.
Dvije su žene za DNEVNIK.hr ispričale dva posve oprečna iskustva iz iste bolnice. Jedna je došla na dogovorenu kiretažu, u redovno radno vrijeme, dobila intarvenozno analgetike i lokalnu anesteziju. ''Nisam ništa osjetila, sve je brzo prošlo i za nekoliko sati već sam bila kod kuće'', ispričala nam je. Nije željela opću anesteziju jer bi dulje trebala čekati anesteziologa i vjerojatno bi morala prespavati u bolnici, a htjela je da sve što prije završi. Druga je, nakon krvarenja, došla na hitni odjel u Petrovu bolnicu i kiretažu su joj obavili bez objašnjenja, bez utjehe, bez anestezije. ''Dobila sam samo dva apaurina i to je to'', rekla je.
Dakle, očito pravila nema, a moralo bi biti.
