Što će ružičasti ormar na tramvajskoj stanici?

Pogledajte oko sebe. Sve što vidite stvorila je upravo ljudska znatiželja. Ona nas tjera da činimo spektakularne stvari, ali i da se ponekad nekome popnemo na vrh glave.

Pročitajte i ovo Mladi, perspektivni, obrazovani Živjeli su kao svi ostali, a onda su prelomili: "To je bio jedan mali šok za moju obitelj " Direktor uhvaćen u laži Horor u jednom od najsiromašnijih dijelova Hrvatske: ''Meni je četiri dana išla krv na usta i na nos", "Povraćamo od toga, ne možeš ni gledati, grize"

Vječno pitanje 'zašto' Sandrina je svakodnevica. Tri djevojčice Lara, Nina, Jana i tisuću odgovora na dan. 'Neka istraživanja pokazuju da dijete do svoje četvrte godine kaže riječ zašto 40-ak tisuća puta', rekla je psihologinja dr. sc. Nina Pavlin- Bernardić za Provjereno.

Baš zato što tek ispituju svijet oko sebe, njihov istraživački nagon je u punom naponu. Djeca se ne srame, nisu opterećena time hoće li ispasti glupi postavljajući neko pitanje, oni jednostavno istražuju. A sve što nas odrasle sputava, kao da ubija naš znatiželjni duh. Znatiželja je usko povezana s motivacijom, a motivacija je usko povezana s emocijama, našim umnim sposobnostima i učenjem.

Hipotalamus upravlja aktivnošću našeg živčanog sustava. Za motivaciju su zaslužni i hormoni. Lučenje hormona adrenalina u normalnim razinama potiče znatiželju, ali naše tijelo luči i hormon stresa - kortizol. 'Što imamo više kortizola, odnosno više stresa, naša znatiželja se smanjuje', kaže neuroznanstvenik dr. sc. Mario Vukušić.

Kada odrastemo, najčešće se fokusiramo na usko područje zanimanja i malo što nas potakne na istraživanje. To si teta Goranka ne smije dopustiti, ona ima stotine malih podsjetnika oko sebe. Zato teta Goranka traži najnovija istraživanja na internetu jer su male vrtićke spužve pune pitanja. Odgovor je uvijek spreman, pa čak i kada nije potpuno sigurna u njega. 'Jednostavno kažem ne znam, ali znam gdje mogu potražiti pa ćemo zajedno potražiti, naravno da nije smrtni grijeh i treba reći djetetu da ne znamo', kaže Goranka Rorzecer, odgajateljica u vrtiću.

Istraživanja pokazuju da su znatiželjni ljudi sretniji, oni otkrivaju nove stvari i ispunjeniji su. Znatiželja ide ruku pod ruku s takozvanom kristaliziranom inteligencijom, odnosno onom koja ne ovisi o genetskim faktorima, već o našem vlastitom radu na sebi. Stručnjaci tvrde - kada nešto učimo s dozom znatiželje, duže ostaje zapisano u našem pamćenju. Koliko god čudna bila početna pitanja našeg istraživanja. Ne sputavajte se, dopustite si dječju radoznalost jer ona vježba vaš mozak, čini vas sretnima i vodi osjećaju zadovoljstva. Dovoljan dokaz za istinitost ovih tvrdnji su - dječji osmijesi.