Izjave srbijanskog povjesničara Milana St. Protića, koji je između ostalog komentirao i Domovinski rat, izazvale su veliku pozornost i brojne reakcije na društvenim mrežama.
Opoziv proizvoda
Provjerite police: Povlači se popularni puding, otkrivena bakterija
vrhunac najezde
Hrvatska pod okupacijom buba koje grizu, stigle kamionom iz Turske: "Ne znamo zašto napadaju ljude"
Prethodno je operiran
Helikopter MUP-a odletio u Mostar po Milijana Brkića, prevezen je u KB Dubrava
"Dok se ne pogledamo u oči i suočimo s vlastitom odgovornošću, dok se i u Srbiji, i u Hrvatskoj, i u BiH koristi ista retorika i logika – samo s drugačijim predznakom, dok od odgovornosti bježimo čekajući da 'druga strana' prizna svoje zločine, nećemo izaći iz baruštine u kojoj smo još od 1990-ih", kazao je St. Protić u razgovoru za N1 Srbija.
"Na hrvatskoj se strani akcija 'Oluja' slavi, na srpskoj tuguje – i tako iz godine u godinu, iz desetljeća u desetljeće", kaže povjesničar.
"Iskreno govoreći, Hrvati imaju što slaviti. Oni su iz svega toga izišli s rezultatom koji su htjeli i koji im, povijesno gledajući, i pripada. Prljave su se stvari događale s obje strane, to vam je rat. Nema čistih ratova, nema ratova iz partizanskih filmova. Ratovi su antihumana stvar. Nitko iz toga ne može izaći čistih ruku i mirne savjesti", rekao je on.
Podsjetio je kako je politika koju je vodio Slobodan Milošević završila katastrofalno po Srbe.
"I sad se to po tko zna koji put obilježava, što u Beogradu, što u Mrkonjić Gradu, sa svom tom lažnom patetikom, tim krokodilskim suzama. Naravno da je ta emocija lažna. Briga njih za ljude koji su stradali. Da ih je bilo briga, drukčiju bi politiku još onda vodili ili bi joj se suprotstavili. No kako je današnja vlast izravni nasljednik ondašnje vlasti, i opravdava i podržava sve što je Miloševićeva vlast radila, jasno vam je o čemu se radi. I oni su svi bili na vlasti kad su te nesretne kolone prognanih Srba dolazile ovamo", rekao je.
Preispitivanje onoga što su učinili jest ono što srpskom narodu nedostaje, smatra povjesničar.
"Mi na 1990-e – na odgovornost, na politiku, na posljedice – nikad nismo imali hrabrosti, pameti ili volje pogledati realno i trezveno. I priznati sebi koliko je ta politika bila pogubna. Njezine posljedice trpimo i danas. Tu ćemo debatu morati otvoriti ako želimo otići u budućnost", dodao je.
"Ako hoćemo iskoračiti iz ove baruštine, morat ćemo. Trebalo je odavno, ali nismo – iz slabosti, rekao bih, iz očaja, iz osjećaja poraženosti. Naravno da će se na tu kartu igrati. I tako ranjenim narodom, kakav smo mi tad postali, lako je manipulirati", rekao je.
Ta manipulacija, dodaje, još uvijek traje.
"I kad se udaraju u srpska prsa i zaklinju da će Kosovo 'vječno' biti srpsko, a znaju istinu. I kada krivotvore srpsku prošlost, ili tako da bi srpstvo negirali, ili tako što bi ga glorificirali, oni to rade u svom interesu", naveo je.
Tragedija je, ističe povjesničar, mogla biti izbjegnuta.
"Jasno je bilo da jugoslavenski narodi više ne žele živjeti zajedno. Nitko nikoga nasilu ne može zadržati ondje gdje taj ne želi biti. Zašto su naša dojučerašnja braća poželjela izići iz Jugoslavije? To je pitanje i za njih, i za povjesničare. Onda kad je netko izabrao ratom pokušati to spriječiti, otvorila su se vrata pakla", opisao je.
Rješenje je, tvrdi, mogao biti miran, bratski, prijateljski razlaz, a sada, da bi se "vrata pakla" zatvorila, svaki od naroda mora pogledati sebe u ogledalu, a ne "preko plota" što je onaj drugi njemu skrivio.
"Ne da živi u uvjerenju kako je sve što je u njegovo ime rađeno bilo 'ispravno' i 'čisto', a sve što su drugi radili 'prljavo' i 'zlo'. To je dokaz da nijedan od tih naroda nije sazrio. I da se i danas hrani tom vrstom infantilnosti. A ta infantilnost često donosi nezamislive strahote", rekao je.
Ista retorika, argumentacija i odbijanje da se sagleda druga strana koristi se u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, samo s različitim predznakom, primijetio je.
"Ja izbjegavam govoriti o drugima, ovo bi im netko njihov trebao reći. Stoga apeliram na to da pogledamo sebe u ogledalo. Čovjek se suočava, pa i narod, sa svojom odgovornošću, neovisno o drugome. To suočavanje nije međusobno uvjetovano. No kad god se uvjetuje, i kod njih i kod nas, to je zapravo izgovor da se izbjegne odgovornost", kazao je.