On je navodno novi osumnjičenik u aferi Podravka, nakon što su pritvoreni njegovi kumovi i prijatelji u najnovijoj aferi oko te kompanije, na koju su 'by the way' mnogi bacili oko. Kažem navodno, jer od Državnog odvjetništva ili USKOK-a nije stigla službena potvrda u vidu izjave ili priopćenja da je riječ upravo o Damiru Polančecu.
I on je tu u pravu kada kaže da je transmisija informacije provedena preko privatnih novinara, pera 'od povjerenja'. Nečuveno je da identitet osumnjičenog mediji znaju prije njega samog te da nadležne institucije u 'offu' novinare selektivno obavijeste prije nego što su obavijestili u ovome slučaju Polančeca ili njegovog pravnog opunomoćenika. Da je Polančec novi osumnjičeni znali smo već u četvrtak ujutro. Naprosto, sve je pisalo u novinama. A gdje bi smo ono? U Europsku uniju? Na ovakav način nema šanse. S ovakvim načinom i prijepornim pravosuđem 2012. je tihi sanak. Uostalom, neizravno je to pred Europskim parlamentom kazao kandidat za novog povjerenika za proširenje, češki diplomat Štefan File.
'Komunistička' metoda
S tom 'komunističkom' metodom koju provodi pravosuđe u službi politike, koja je pak lutka na koncu malo jačih igrača, a da toga nije ni svjesna, već smo se sreli u slučaju Rončević. Sud je, i to u subotu, 'izdilao' informaciju da će Ronevičeva optužnica stići u ponedjeljak, da će suđenje početi polovicom studenog te obznanio sastav Vijeća. Visoki izvor u Županijskom sudu tako je reagirao misleći da ćemo mi u redakciji reagirati po univerzalnom hrvatskom medijskom obrascu. Razapeti Rončevića, dodatno 'pojačati' stvar, zgaziti ga i njima 'pomoći'. Nisu očekivali kritiku na način postupanja kojeg se ni Višinski ne bi posramio. SMS poruke visokopozicionirane osobe koja nas je obavijestila o 'scenariju za Rončevića' čuvamo i danas. Ta oštra, javna kritika harange, a ne postupanja, vratila je slučaj Rončević tamo gdje mu je mjesto, u krilo zakona i procedure.
>> 'U ovoj zemlji ima nedodirljivih, ali ja nisam jedan od njih'
Nije sporno istraživati Polančeca, problem je način
Što želim reći? Nitko normalan nema problema s činjenicom da protiv Polančeca eventualno postoje inkriminirajući dokazi. Ako je Polančec za bilo što kriv, neka mu se to dokaže i u skladu s tim neka bude istražen i suđen. Ali svatko normalan ima problem s načinom na koji se u nas te stvari provode. U nevjerojatnom nepoštivanju zakona i procedure. A demokracija je procedura. U nas toga nema. U nas pravosuđe mentalno i operativno osluškuje politiku. Hrvatska zapravo potpuno zaslužuje blokadu poglavlja 23, ali ne zbog britanske izmišljotine zvane topnički dnevnici već zbog korupcije i to dominantno sustava koji je tu korupciju dužan suzbijati. Kad bilo koga u sustavu kaznenog progona za funkciju ne izlobira njegova profesionalna sposobnost već politika, u tom smislu plaća te osobe nije nista drugo nego korupcija, njezin najfiniji oblik koji se osjeća, a na sudu ga je teško dokazati.
Uvijek na meti ljudi poput Polančeca
U tom dužničko-vjerovničkom odnosu politika potom od svojih sinekura u sustavu kaznenog progona očekuje zaštitu pod okriljem koje može namještati natječaje, uzimati provizije, kadrovirati sve živo itd. A kad se zbog nove religije zvane Europska Unija, koju u našoj zemlji nitko suštinski ne razumije osim Vladimira Drobnjaka (koji šuti jer je očito shvatio da nema fajde), Vesne Pusić (koju slabo slušaju), Davora Božinovića (koji je do te mjere viša razina diplomata da ga ni ne razumiju što on to priča) i Biance Matković (koja je pak u nemilosti zbog toga jer ju je u HDZ 'regrutirao' Sanader), kreće u hapšenje i medijsko-političku harangu, uvijek su na meti, zanimljivo, ljudi poput Damira Polančeca, ljudi koji nemaju stranačku bazu i potporu .
Kakav ugled?!
I onda se sastane Vlada čiji ministri kažu kako novostvoreni slučaj Polančec bez službene potvrde škodi njihovu ugledu. Ma čijem ugledu??? Ugledu Vukelića, ugledu Milinovića, ugledu Kalmete, ugledu Šukera...??? Gdje oni žive? Zar oni doista misle da nakon svih afera njima više itko vjeruje? Zar oni svi skupa doista misle da su ljudi glupi i da ne shvaćaju da ih za razliku od Polančeca u Vladi drži samo njihova baza? Zar oni stvarno misle da njih netko respektira? Zar oni stvarno misle da ljudi ne vide da svoje ministarske fotelje čuvaju samo zbog očuvanja vlastitih da ne kažem čega? Zar su doista toliko loše informirani da ne znaju da se većini njih eurodiplomati, koji su glavni objekt njihova provincijskog strahopoštovanja, zapravo smiju? O kakvom ugledu oni to pričaju!?
>> Arhiva
