Slavoljub Penkala konstruktor prvoga hrvatskog zrakoplova

Eduard Slavoljub Penkala rodio se 20. travnja 1871. u slovačkome gradiću Liptovsky Sv. Mikulašu. Njegov otac Franjo Penkala, po nacionalnosti Poljak, bio je viši katastarski inženjer Austro-Ugarske Monarhije, a majka Marija, rođena Hannel, bila je podrijetlom Nizozemka. Nakon školovanja i selidba diljem Monarhije u Zagreb se doselio kad ga je Ministarstvo financija u Budimpešti imenovalo 1904. kraljevskim tehničkim kontrolorom s mjestom službe u Zagrebu. Kako navodi 'Hrvatski vojnik', nova domovina Penkali se toliko svidjela da je službenu prisegu odlučio potpisati pod hrvatskim imenom Slavoljub.

Pročitajte i ovo 100 godina zrakoplovstva u Hrvatskoj Spektakl na nebu iznad Zagreba Iz 1910. godine Replika prvog hrvatskog aviona Slavoljuba Penkale

tri vijesti o kojima se priča Na obiteljskoj farmi Užas u susjedstvu: Djed, sin i unuk se utopili u septičkoj jami, jedna osoba se bori za život tužna vijest U Beogradu pronađeno tijelo djevojčice koju je majka u siječnju u Zagrebu bacila u Savu umrla u ruskom zatvoru Viktorijino tijelo vraćeno bez mozga, očiju, grkljana: "Vide se brojni znakovi mučenja i zlostavljanja"

U doba bana Khuena Hedervaryja, kada je vladala opća mađarizacija, takav se postupak tumačio kao politički istup, što je imalo velik odjek među hrvatskim intelektualcima. Penkala, snažni protivnik mađarske vlasti, bio je ogorčen što je svaki od svojih 80 patenata morao prijaviti Mađarskome kraljevskom patentnom uredu u Budimpešti.

U prosincu 1909. prijavljuje izum 'Avion na principu zmaja s posebnim tipom kormila', a poslije toga te godine 'Avionska noseća krila'. Penkala počinje graditi zrakoplov 1909. u dvorišnoj zgradi na Zrinjevcu. U Zagrebu se Penkala bavio izumiteljstvom, a njegov rad obuhvaća mnoge praktične izume iz kemije, medicine, mehanike, fizike, zrakoplovstva itd. Neki od revolucionarnih izuma Slavoljuba Penkale su mehanička olovka s grafitnom jezgrom, nalivpero s krutom tintom, držač nalivpera i olovke, termofor i termos-boca, rotacijska četkica za pranje zuba, masa za izradu gramofonskih ploča - ebonit i drugi.

Penkala je 1906. patentirao svoj najpoznatiji izum, mehaničku olovku pod nazivom Penkala, koju počinje proizvoditi u Zagrebu. Početkom proljeća 1906. otvara svoju prvu radionicu u Ulici Marije Valerije 3 (danas Praška), a iste godine 24. rujna patentirao je poboljšanu mehaničku olovku. U to se doba Penkaline olovke i nalivpera izvoze u više od 70 zemalja.

Imao je patente iz aerodinamike i zrakoplovne tehnike koji su nastali 1909. U prosincu 1909. prijavljuje izum 'Avion na principu zmaja s posebnim tipom kormila', a poslije toga te godine 'Avionska noseća krila'. Penkala počinje graditi zrakoplov 1909. u dvorišnoj zgradi na Zrinjevcu. Letjelicu gradi prema smjernicama danim u patentnoj prijavi, o čemu izvješćuju zagrebačke 'Novosti', koje su pisale kako je Penkalin zrakoplov bio specifične i dotad neviđene konstrukcije kormila, koja je zamišljena po uzoru na ptičji rep. Letjelicu je nazvao po leptiru 'Neptis lucilla', a u tisku je ona dobila jednostavnije ime - Leptir. Vojne vlasti dopustile su mu da se koristi vojnim vježbalištem na Črnomercu, gdje je 1910. izgradio hangar za smještaj zrakoplova i utemeljio prvu zračnu luku u Hrvatskoj. Nakon pokusa na uzletištu na Črnomercu u lipnju, njegov zrakoplov poletio je pred javnosti, o čemu su pisale sve zagrebačke novine.

Također je zabilježeno da je u srpnju 1910. letio na visini od desetak metara, a s vremenom su letovi bili sve dulji. I zrakoplov je s vremenom doživio mnoge izmjene, a spominju ga pod nazivom Leptir 2. Posljednji let zrakoplova Slavoljuba Penkale zbio se sredinom listopada 1910., kada je pao i udario u zemlju. Iako ga je mogao popraviti, Penakala je od toga odustao budući da je bio finacijski iscrpljen. Zrakoplov je rastavljen, a hangar je uskoro prodan poduzetniku Merčepu, koji je na Črnomercu osnovao vlastitu radionicu za gradnju zrakoplova.  Izumitelj prvoga hrvatskog zrakoplova i penkale umro je 5. veljače 1922. u 51. godini od upale pluća, a Zagrepčani su 7. veljače 1922. tom velikanu hrvatske znanosti i domoljubu priredili dotad neviđen ispraćaj.