Poznata odvjetnica objašnjava zašto nesuđeni dizajner eura može mirno spavati: "Ta izjava mi se oduvijek činila suvišnom"

Stjepan Pranjković se, čini se, malo zaigrao kreirajući svoj prijedlog za novu hrvatsku eurokovanicu, pa je sliku s interneta malo preuredio i uklopio je u svoj dizajn. Nakon što su mediji otkrili iznimnu sličnost dizajna i fotografije škotskog fotografa, nastao je golemi skandal u javnosti, za neke nedopustiv, za neke čak i šaljiv. No ima li što šaljivo u krađi autorskog rada u slučaju prijave na državni natječaj, u ovom slučaju, natječaj koji je raspisao HNB.

Pročitajte i ovo PRIOPĆENJE HNB-A Hrvati se baš jako vole zaduživati, najviše su se uzimali gotovinski krediti PRIOPĆENJE HNB-A Milijarde kuna još su uvijek kod građana, njihova zamjena od sredine travnja na novoj lokaciji

Sigurni smo da ste tisuću puta bili u situaciji da potpisujete izjavu kojom potvrđujete da su svi podaci koje ste prijavili na nekom službenom obrascu točni. Sličnu takvu potpisao je i Pranjković, a njome je, između ostalog, jamčio da za svoj prijedlog dizajna nije koristio dijelove ili cjelovit tuđi autorski rad. No ispostavilo se da to, po svemu sudeći, ipak nije tako.

''Bila mi je izuzetna čast sudjelovati u postupku odabira nacionalne strane hrvatske eurokovanice. Međutim, potaknut neugodnom atmosferom koja se stvorila u medijima i na društvenim mrežama, kao i pritiscima kojima sam izložen vezano uz moj dizajn naličja kovanice od jednog eura s motivom kune, odlučio sam povući svoj prijedlog dizajna za ovaj motiv te se odričem bilo kakvih prava po osnovi sudjelovanja na natječaju za motiv kovanice od jednog eura'', napisao je HNB-u nakon što je skandal izbio u javnost.

Mnogi su uočili kako time nije priznao korištenje tuđeg autorskog rada, već se vješto izvukao bez odgovornosti. HNB je upitan ovih dana planira li na bilo koji način teretiti ili prijavljivati Pranjkovića zbog ''lažnog'' potpisivanja izjave te ''krađe'' fotografije za korištenje na natječaju, no otamo stiže jasna poruka kako se takve stvari moraju i mogu dokazati jedino na sudu.

I to zaista jest tako. Autorski rad mora i može braniti isključivo njegov vlasnik parnicom na sudu, kojom može zatražiti odštetu u slučaju zlouporabe. Budući da škotski fotograf nije pokazao namjeru da će povući takav potez, očekivano je da sam Pranjković za svoj postupak neće odgovarati.

No sama izjava kojom se povlači iz natječaja može se smatrati svojevrsnim priznanjem, slaže se odvjetnica Vesna Alaburić, koju smo zamolili da nam pojasni kako se može dogoditi da u ovakvoj situaciji nitko ozbiljnije ne odgovara. ''Sama izjava koju potpisujemo da smo dali ispravne podatke ili nismo koristili tuđi autorski rad nema pretjeranu težinu u ovom slučaju. Kada bi autor fotogarafije podigao tužbu i dokazao na sudu da je Pranjković koristio njegov rad, tada bi se moglo govoriti o potencijalnim sankcijama. No i one opet imaju svoje gradacije. Čini se, barem prema njegovim reakcijama, kako dizajner zaista nije bio svjestan da radi nešto što ne bi trebao. U tom slučaju moglo bi se govoriti o djelu iz nehaja, što se ipak kažnjava blaže od namjerno počinjenog djela.'' Osim toga, dodaje Alaburić, koliko svrhe imaju takve izjave kada bi se trebalo zapravo samo po sebi podrazumijevati da smo ispunjavajući neke službene obrasce dali istinite podatke. ''Ta mi se izjava oduvijek nekako činila suvišnom.''

Objašnjava kako se Pranjković vjerojatno ne bi povukao iz natječaja kada bi znao da može dokazati da nije koristio spornu fotografiju. ''Njegov rad i sve što je koristio sigurno se može utvrditi vještačenjem njegova kompjutera.''

A što bi bilo da mediji nisu otkrili poveznicu dizajna eurokovanice i fotografije škotskog autora, da smo iskovali novac i pustili u opticaj euro sa spornim dizajnom te da je cijela priča naknadno utvrđena. Recimo tako da škotski fotograf u nekoj lokalnoj trgovini kupujući salatu ugleda svoju sliku na kovanici i odluči tužiti Hrvatsku za krađu autorskih prava.

"Da su kovanice već proizvedene i da su u opticaju, problem bi bio znatno veći. Autor bi imao pravo od Republike Hrvatske zahtijevati naknadu štete zbog povrede autorskog prava, pa bi i u tom slučaju bilo realno očekivati i da HNB odnosno država oštrije reagiraju prema dizajneru. I kaznenim progonom i regresivnim zahtjevom za povrat naknade isplaćene autoru", objašnjava odvjetnica Alaburić.

No pitanje zadržavanja drugih Pranjkovićevih prijedloga u samom natječaju nije pravno upitno. Tu se već može govoriti o moralnom i etičkom kodeksu, no usudit ćemo se tvrditi kako su takve situacije u Hrvatskoj ionako na klimavim nogama, pa ne treba previše očekivati ni u ovoj situaciji.

Na kraju bi možda HNB trebao biti zahvalan medijima koji su na vrijeme, prije kovanja i puštanja u opticaj eurokovanice, razotkrili sporno korištenje tuđeg autorskog rada jer mogli smo doći u situaciju da kao država plaćamo značajnu odštetu.