Sjevernoameričke kornjače puštene u naše ekosustave visokorizične su za naše podneblje i ugrožavaju domaće vrste

O invazivnim stranim vrstama se posljednjih desetljeća sve više raspravlja u stručnim i znanstvenim krugovima, a sve su prisutnije i u medijima zbog njihovog utjecaja na prirodu, zdravlje ljudi i gospodarstvo. No uglavnom smo i sami krivi za takav disbalans - bilo da odlučimo posaditi neko egzotično bilje u vrtu, pustiti kućnog ljubimca na slobodu „da uživa u prirodi“, donijeti „suvenir“ s putovanja ili napraviti nešto sasvim deseto. I tako iz najbolje namjere nastane mini katastrofa.

Trend unosa stranih i invazivnih stranih vrsta je u neprestanom porastu zbog povećanja prijevoza, turizma, trgovine, klimatskih promjena, ali i nepoznavanja mogućih posljedica njihova puštanja u prirodu. Zato je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja pokrenulo projekt „Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta“ kojeg provodi Uprava za zaštitu prirode, a jedan od glavnih ciljeva mu je informirati opću javnost o prevenciji unosa i širenja invazivnih biljnih i životinjskih vrsta. Naime, u Hrvatskoj je danas više od 970 stranih vrsta biljaka i životinja, a 10 do 15 posto njih je invazivno, odnosno predstavljaju vrlo veliku opasnost za njenu bioraznolikost. Na crnoj listi Europske unije (tzv. Unijin popis) nalazi se 66 invazivnih vrsta visokog rizika, od kojih je u Hrvatskoj zabilježeno njih 24. Jedna od takvih, problematičnih za naše podneblje, je sjevernoamerička kornjača Trachemys scripta, nepozvani gost mnogih bara, rijeka i jezera, ali i gradskih fontana u Hrvatskoj. Kod nas su poznate dvije njene podvrste: crvenouha (Trachemys scripta elegans) i žutouha (Trachemys scripta scripta) kornjača te njihov hibrid Kumberlandska kornjača (Trachemys scripta troostii).

Herojski podvig ili blaženo neznanje?

Ove kornjače bile su jedan od najpopularnijih kućnih ljubimaca na svijetu i najprodavaniji gmaz na globalnoj razini. Iz SAD-a, gdje im je dom, samo od 1989. do 1997. godine izvezeno je više od 52 milijuna jedinki, a zbog popularnih „Ninja kornjača“ svi su ih jednostavno morali imati.

Naravno, ove su se kornjače mogle povoljno kupiti i kod nas u trgovinama kućnim ljubimcima, i to donedavno. Jer, koliko teška može biti briga za male, slatke kornjače? Smjestimo ih u plastični bazenčić s palmom u kojemu lijeno grickaju salatu dok mi uživamo u pogledu na svog malog ninju. Međutim! Opće je poznato da kornjače dugo žive i da – gle čuda – rastu. Pa od slatke kornjačice nastane konkretna kornjača dugačka i do 30 cm koja će nam raditi društvo čak sljedećih 40 godina. Zbog puno zahtjevnije brige i opreme za držanje odraslih jedinki ili jednostavno zbog gubitka interesa vlasnici su ih vrlo često puštali u prirodu, misleći da pritom čine dobro i kornjači i prirodi koju bi tako, po njihovom mišljenju, obogatili za još jednu vrstu. Malo sutra!

Hladnokrvni otimači staništa

Zbog trgovine kućnim ljubimcima ove su kornjače prisutne u prirodi svih kontinenata osim Antarktika. Žive u slatkovodnim staništima u kojima ima dovoljno vodenog bilja i mjesta za sunčanje, a najčešće ih možemo pronaći u jezerima u parkovima, lokvama, kanalima i ribnjacima u blizini naselja. Mnogo ih je i u Hrvatskoj - pronađene su na više od 120 lokaliteta u prirodi na području kontinentalnog i mediteranskog dijela, a zbog povoljnih okolišnih i klimatskih uvjeta uspješno se i razmnožavaju. Možda ste i naletjeli na koju u šetnji zagrebačkim parkom Maksimirom.

Kao hladnokrvne životinje, moraju se sunčati radi održavanja tjelesne temperature i metabolizma. Veće i agresivnije crvenouhe i žutouhe kornjače majstori su u zauzimanju boljih sunčališta našim manjim zavičajnim vrstama i uspješnije u natjecanju za hranu i stanište. Hrane se biljkama, mekušcima, vodenim kukcima, rakovima, ribom i vodozemcima pa tako utječu na cijelu vodenu zajednicu. A naše jadne autohtone barske (Emys orbicularis) i riječne (Mauremys rivulata) kornjače izvukle su kraći kraj.

PR Foto: Arhiva MINGOR

Nemojte ih kupovati!

Ovi hladnokrvni uzurpatori gotovo čitav život provedu u vodi, a na kopno izlaze samo radi polaganja jaja. Ranije spolno sazrijevaju, jaja polažu češće i u znatno većem broju u odnosu na naše vrste, na koje ujedno mogu prenijeti parazite i patogene, a poznato je da prenose i uzročnika salmonele.
Zbog namjernog puštanja u prirodu i štetnog utjecaja na zavičajne vrste te rizika od daljnjeg puštanja i širenja, Europska unija je 2016. uvrstila ovu kornjaču na popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u EU. Otad ju je zabranjeno unositi na područje EU-a, držati, uzgajati, prevoziti u, iz ili unutar EU-a, stavljati na tržište, razmjenjivati, omogućiti da se razmnožavaju, uzgajati ili puštati u okoliš. Možete je zadržati jedino ako dokažete da je bila vaš kućni ljubimac prije nego što su ove zabrane stupile na snagu. No i tada je morate držati „na sigurnom“ do kraja njena prirodnog života i onemogućiti joj bijeg i razmnožavanje. Nećete je više pronaći u trgovinama kućnim ljubimcima, ali (nije da vam dajemo ideju) možda uspijete u online oglasima - najčešće ih prodaju vlasnici koji se više ne žele ili ne mogu brinuti o njima, iako je takva prodaja nezakonita.

Sve bitne informacije o stranim i invazivnim stranim vrstama i projektu „Razvijanje sustava upravljanja i kontrole invazivnih stranih vrsta“ lako ćete pronaći na web stranici Invazivne strane vrste. U ožujku je pokrenuta i informativno-edukativna kampanja, a njen slogan „Slatke na prvu, gorke na drugu“ govori upravo o toj drugoj strani medalje: jednom kada se unesu, invazivne strane vrste je jako teško i skupo, pa čak i nemoguće ukloniti.