Prije SAD-a i Engleske: Dubrovnik donio važnu odluku

Veliko i opće vijeće Dubrovačke Republike, koje je tada činilo 78 vijećnika, donijelo je 27. siječnja 1416. odluku za koju je glasalo 75 njih, a koja je već sutradan stupila na snagu čim je pročitana na gradskom trgu.

Pročitajte i ovo Poginuo tijekom gašenja požara Sindikat vatrogasaca podnosi prijavu DORH-u: "Dao je svoj život, a oni nisu ništa naučili" Podrhtavanje tla Potres uznemirio Dubrovčane: "Kao jaka detonacija, jaka buka iz velike dubine"

tri vijesti o kojima se priča u tijeku Ogromna šteta UŽIVO Nakon katastrofe u Omišu traje borba za život ozlijeđenih: "Nije bilo grmljavine i žica, možemo sumnjati da je požar bio podmetnut" SEZONSKA RADNICA Tijekom požara nestala Dragana: Njezin suprug krenuo u Hrvatsku, obitelj dala DNK uzorke Korisni savjeti Vatrogasni zapovjednik upozorava: "Ovo je najveća pogreška tijekom bijega od požara"

Odluka određuje da se 'ni jedan naš državljanin ili stranac i svaki onaj koji se smatra Dubrovčaninom ni na koji način ili pod kojim izgovorom ne usudi ili drzne kupovati ili prodavati roba ili ropkinju ili biti posrednik pri takvoj trgovini, niti imati društvo ili dioništvo u takvom poslu'.

Zabrana trgovine robljem iz pragmatičnih razloga

Teolog i povjesničar Petar Marija Radelj, koji je o tome objavio opširan prikaz na portalu 'Vjera i djela', upozorava da zakon nije bio idealistički ni revolucionaran, nego pragmatičan. 'Postojeće robove u Dubrovniku nije proglasio slobodnima, nego je onemogućio svako daljnje stjecanje i prijevoz robova', a rješenje je 'prepustio biološkom satu', zahvaljujući kojem je tijekom sljedećih nekoliko desetljeća u cijelosti nestalo robova i ropskih odnosa na dubrovačkom području, piše Radelj.

Povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivica Prlender ocjenjuje da tu uredbu treba promatrati u horizontu svog vremena i u europskom kontekstu, u čemu svakako predstavlja pokazatelj civilizacijske razine tadašnjeg humanističkog Dubrovnika, odnosno, kako bi ga danas nazvali, vrijedan civilizacijski iskorak.

'To je jedna od najranijih mjera toga tipa u onodobnoj Europi, ali danas bismo mogli ukazivati na njegove ograničenosti', kaže Prlender.

Radelj pak ukazuje da je glavni ćudoredni motiv koji zakonodavac iskazuje strah Božji: 'I robovi su ljudi, stvoreni na Božju sliku', a pored njega ističe humanističke, svjetonazorne, državničke, gospodarske i političke razloge: 'Takva trgovina postaje ne mali teret i sramota za našu državu', ističe.

Po Prlenderu, donošenje zakona najviše je potakla činjenica da je Dubrovnik dio općeg humanističkog sazrijevanja onodobnog civiliziranog svijeta koji se, vođen kršćanskim tradicijama, postupno rješava balasta prošlosti, a istodobno se i gospodarstvo ubrzano modernizira.

391 godinu prije Engleske, 450 godina prije SAD-a

'Poticaj donošenju zabrane su kršćanska utemeljenost i novo poimanje čovjeka koje donosi humanizam. Imate već prve jasne naznake kapitalističkog poslovanja i u Dubrovniku, kao i Veneciji i Genovi, te svim velikim mediteranskim trgovačkim republikama', dodaje.

Engleska je ukinula trgovinu robljem 1807. godine, Sjedinjene Američke Države 1865. godine, a na planetarnoj razini ropstvo je zabranjeno Sveopćom deklaracijom o ljudskim pravima iz 1948. i europskom Konvencijom o zaštiti temeljnih ljudskih prava iz 1950.

Jemen i Saudijska Arabija to su učinili tek 1962., a Mauritanija, kao posljednja zemlja na svijetu, načelno je ukinula ropstvo tek 1981. godine, podsjeća Radelj.

Robovlasničkog odnosa u antičkom smislu u ono vrijeme u Europi nema, postoji stanoviti vid ugovornog ropstva. Tek će se ranomoderni pokreti riješiti tih normi u pravnom smislu, kaže Prlender i upozorava da čovjek može biti porobljen na mnoge načine. 'Primjerice, danas kolokvijalno govorimo o dužničkom ropstvu', kaže.

Trgovina ljudima u Hrvatskoj u porastu

Službeni podaci govore da trgovina ljudima u Hrvatskoj ne samo da postoji, nego je i u porastu. Zabilježen je porast ukupnog broja identificiranih žrtava trgovine ljudima i razvijaju se novi trendovi.

Hrvatska osim zemlje tranzita sve više postaje i zemlja porijekla, kao i odredište za žrtve trgovanja ljudima, kaže se u izviješću Nacionalnog plana za suzbijanje trgovanja ljudima za 2014. godinu.

Tijekom te godine identificirano je 37 žrtava trgovanja ljudima, među kojima su 33 državljana Hrvatske, tri državljana Bosne i Hercegovine i jedan Rumunjske.

Među njima je 29 žena i osam muškaraca, a prema vrsti eksploatacije šest osoba je radno eksploatirano, 31 osoba seksualno, a tri su iskorištavane u fazi tranzita, kaže se.

Prlender smatra da suvremeno hrvatsko društvo i ukupna nacionalna povijest nedovoljno poznaju dubrovačku baštinu, pa se i nedovoljno referiraju na nju, jednako unutar Hrvatske i kada biraju čime će se predstaviti izvan hrvatskih granica.

Raspolaganje gradom i njegovim okružjem u Dubrovačkoj Republici i danas, kaže, teško je dovoditi u vezu. I jedno i drugo vrijeme imalo je svakodnevnicu u kojoj je bilo i dobrih i loših strana.

Ipak, tadašnji je Dubrovnik po svim kriterijima bio u samom vrhu najzrelijih i najrazvijenijih društava, a danas u kulturnom, tehnološkom i poslovnom smislu očigledno nije na uspoređujućoj razini, zaključuje Prlender.

Dubrovačka biskupija priprema stručni skup u povodu obljetnice šest stoljeća ukidanja trgovine ljudima, koji bi se trebao održati u kasnu jesen. (Hina)