Napad na Zadranina na otoku Molatu prije nekoliko dana ornitolozi su opisali kao iznimno neuobičajenu pojavu koja je prvi put zabilježena u Hrvatskoj. Kažu da gnjurac ljude ne napada osim u slučaju kad im je ugroženo gnijezdo.
Reporterka Dnevnika Nove TV Marina Bešić Đukarić bliski susret s ovom pticom imala je prošle godine u premanturskom podmorju. Pticu je snimala s distance dok je zaranjala i lovila ribu, a u jednom trenu životinja se okrenula prema njoj i jurnula...
Pročitajte i ovo
"Ljetne praznike volim provoditi na Rtu Kamenjak u Istri, gdje uglavnom ronim i družim se s ribama. Obično je to negdje u malim i diskretnim uvalama gdje nema puno ljudi. Uvijek nastojim biti diskretna i ne uznemiravati životinje. Bila sam oduševljena kad sam na poučnoj stazi pročitala da ondje borave i kormorani. Naime, živim u Slavoniji i često boravim u Kopačkom ritu, dobro sam upozata s tom vrstom ptice koju još nazivaju i crni vranac, odnosno na Jadranu – morski vranac.
Do tada sam mislila da je to ptica koja naseljava samo močvarna područja, pa sam se iznenadila kad sam ih vidjela i na moru. Moje iznenađenje još je bilo veće kada je 2019. godine, dok sam stajala u jednoj maloj stjenovitoj uvali, kraj mene protutnjalo nešto što naočigled nije bila riba. Bio je to kormoran, kojeg ljudi često zovu gnjurac.
Ronio je kroz vodu gotovo istom brzinom kao što leti kroz zrak. Lovio je ribu. Tada nisam imala podvodnu kameru, pa je taj moj prvi susret s njim ostao nezabilježen. Svaki je dan dolazio u uvalu u isto vrijeme. 18 sati očito je bilo doba za njegovu večeru", ispričala nam je Bešić Đukarić.
Sljedeće godine, 2020., poželjela je ponoviti susret s pticom, a ovog puta ponijela je podvodnu kameru.
"U jednom trenutku se okrenuo, ljutito me pogledao i krenuo kljunom ravno prema meni"
"I doista, pojavio se. Isto mjesto isto vrijeme. Isprva bi zaronio i daleko otplivao kad bih krenula prema njemu. Kako su dani odmicali dopuštao mi je da mu plivam sve bliže i bliže. Jednog poslijepodneva dopustio mi je da ga pratim u lovu na ribu. Bio je brz kao metak, nije bilo lako ga pratiti, a ja sam mu se sve više približavala. Činilo mi se da mu to ne smeta, no očito sam ipak u jednom trenutku prešla granicu i ušla u 'njegov teritorij'.
Primijetila sam da se počeo često osvrtati na mene, a onda se u jednom trenutku okrenuo, ljutito me pogledao i krenuo kljunom ravno prema meni. Kljucnuo je kameru i nastavio plivati, kao da mi je želio reći – sad je bilo dosta, ovo je moja riba. Moram priznati da sam se malo uplašila kad sam vidjela njegov kljun i pogled ravno u moje oči. Kao pernata sabljarka. U tom trenutku shvatiš da si u moru samo gost i da se moraš držati kućnih pravila onih koji u njemu žive.
Povukla sam se, pojačala zoom na kameri i još malo ga pratila, mog prijatelja Willyja, ali s veće udaljenosti i nije se bunio. Sigurna sam da mi nikad ne bi prišao da mu se nisam toliko približila, jer u pravilu te ptice bježe od ljudi, odnosno, drže se podalje od njih. Ali očito se brane ili te upozore kad se smatraju ugroženima", poručuje reporterka.
"Ovog ljeta u uvali me dočekalo malo jato od njih četvero. U šali sam rekla da se moj prijatelj Willy 'oženio' i ima obitelj. Ne znam je li to uopće ista ptica i nisam im se mogla približiti jer su bili daleko od ljudi, a čim sam se otisnula van uvale zaronili su i nestali", zaključila je Bešić Đukarić.
