Zaštitar na poslu (Foto: Getty Images)
Zaštitar na poslu (Foto: Getty Images) Foto: Getty Images

Zaštitarski posao jedan je od opasnijih, ali istovremeno i najlošije plaćenih poslova u Hrvatskoj.


Iako su svakodnevno izloženi brojnim opasnostima, a dio ih radi s oružjem, zaštitari svakodnevno upozoravaju na to da su im plaće sramotno niske. U više navrata uputili su poziv i Vladi da se uključi u rješavanje te problematike i pomogne im osigurati plaće dostojne normalnog života, a ne samo za preživljavanje.

Vezani članci Opljačkani kombi zaštitarske tvrtke (Foto: PU osječko-baranjska) Osječka policija objavila detalje pljačke i napada na zaštitare: Ukradeno čak 773.000 kuna Policija pretražuje teren (Foto: Dubravka Petric/PIXSELL) Pušten jedan od osumnjičenih za pljačku zaštitara kod Osijeka: ''Ne bih najvećem neprijatelju poželio ovo što sam proživio''

Za čuvanje objekta bez oružja u satnici koja je propisana zakonom plaća zaštitara uglavnom je minimalac u iznosu od 2752 kune, pa često rade i po 300 sati mjesečno kako bi uspjeli zaraditi plaću s kojom će moći preživjeti cijeli mjesec.

Nešto veće plaće primaju zaštitari koji čuvaju novčarske institucije jer tamo rade s oružjem ili u pratnji novca. Samim tim, zaštitarstvo je većini zaposlenih postalo privremeni posao dok ne nađu "nešto bolje", a većina se nada da će to biti što prije.

Za DNEVNIK.hr neki od zaštitara zaposleni u raznim tvrtkama ispričali su svoja iskustva. Kažu da je u svim tvrtkama slična situacija te da su razlike u nijansama. Njihovi podaci poznati su redakciji.

"Prijete nam, pljuju nas i napadaju"

"Radio sam u jednoj zaštitarskoj firmi za plaću od 2500 kuna i putni trošak od 200 kuna. Iako su putni troškovi naznačeni na platnoj listi, nisam ih dobio svaki mjesec. Vlasnik objekta koji sam čuvao tražio je da obilazimo objekt svaki sat. Bez rasvjete, po svim vremenskim uvjetima da obilazim gradilište za tu plaću?" pita se zaštitar.

"Godinu dana štitio sam jednu trgovinu. Voditeljica trgovine rekla mi je prvi dan da ne želi da sjedim u videonadzoru i da moram biti svaki dan, cijeli dan u trgovini. Prema meni se ponašala kao prema manje vrijednoj osobi. Ako se i dogodila neka krađa koju nisam uspio zaustaviti ili je našla odbačene komadiće etiketa s odjeće iz trgovine, bacala bi mi ih u lice i vikala na mene da uopće nisam od koristi", povjerio nam je sugovornik.

"Štitim jednu trgovinu hranom, uvijek je puno ljudi i neki to pokušaju iskoristiti i ukrasti nešto. Kolege i ja ih uhvatimo, a oni nama prijete, pljuju nas i napadaju. Policiju zovemo, oni dođu ili ne dođu na naš poziv, ovisi o kojoj je vrijednosti ukradene robe riječ. Već sam nekoliko puta napadnuta i bila sam na bolovanju s teškim ozljedama", doznajemo od jedne zaštitarke.

"Dočekala nas je vlaga, smrad i raspadnuti namještaj"

Njezina kolegica opisala nam je odlazak na sezonski rad. "Posao kao takav nije jako naporan, ali odnos klijenata prema nama jako je čudan. Gledaju nas svisoka, kao da ništa ne radimo, nego se samo šećemo. Nemamo svoje mjesto ni svoj kutak nigdje, ja nemam gdje ostaviti svoju torbu, nemam se gdje presvući, a u uniformi ne smijem ići po ulici. Svoje stvari ostavljam u WC-u službenika", opisala je zaštitarka.

"Priča koju smo čuli na Zavodu za zapošljavanje prije zapošljavanja nije ni blizu onoga kako stvari zaista stoje kad stignete u mjesto u kojem ćete raditi. Najveći šok doživjela sam kad sam vidjela smještaj u kojem sam trebala boraviti šest mjeseci. Dočekali su nas vlaga, smrad i raspadnuti, stari namještaj. Ljudi rade u smjenama, nema šanse da se u takvoj sobi odmaraju tri ili četiri zaštitara, koliko je bilo planirano. Nema se gdje skuhati, kupaonica je u raspadu. Ako bih ušla bosa u tuš-kabinu, rasjekla bih si stopalo", opisuje.

Jedna od naših sugovornica otkriva nam svoja iskustva u višegodišnjem radu u zaštitarstvu. "Kao ženu me u objektu koji štitim stave na recepciju u civilu i onda komitent očekuje da budem njihov potrčko i njima radim sitne usluge, kao: ostave mi lovu za gablec koju bih ja trebala preuzeti i onda kad se vrate iz kafića, oni bi pokupili svoje gablece. Ili traže da naručim šećer za aparat za kavu, iako imaju domaćicu, i to sa svojeg privatnog broja (jer ne mogu dobiti vanjsku liniju s centrale, tj. ne daju mi upute kako), i to za državnu agenciju! Ostavljali bi mi kofere i torbe na porti da im čuvam, traže da otrčim i pogledam je li neka dvorana prazna… Osim toga, oprema s kojom radim je dotrajala, u tvrtkama često nemaju ženske veličine uniformi – to su glavni problemi u ovoj struci", kazala nam je.

Upitna sigurnost onih koje štite?

"Plaće su se spustile na iznose manje od minimalca. Sve to rezultiralo je lošom kvalitetom usluge jer demotiviran radnik nikada neće dati sve od sebe da posao odradi onako kako se od njega očekuje. Upitna je sigurnost onih koji plaćaju uslugu zaštite jer se velik broj zaštitara, uslijed malih primanja, ne odnosi prema svojim dužnostima savjesno i onako kako je predviđeno pravilnikom. Ujedno, veliki broj kvalitetnih ljudi napustio je ovaj posao u potrazi za boljim uvjetima", kazao je jedan od zaštitara i dodaje da uz to što su plaće mizerno male u nekim tvrtkama one kasne i po nekoliko mjeseci.

U Hrvatskoj trenutačno nedostaje 3000 zaštitara. Zaštitari navode kako upravo oni odrađuju sate ljudi koji nedostaju jer – posao mora biti obavljen. "Sa mnom je radio jedan kolega koji je bio pred mirovinu. Radio je puno kako bi si barem malo povećao prosjek za izračun mirovine. U jednom mjesecu odradio je 360 radnih sati, dakle svaki dan od 7 do 19 sati bio je na porti, a poslije se pohvalio da je dobio plaću u iznosu od 5100 kuna. Mi ostali svađali smo se s nadzornicima oko svakog slobodnog dana jer ga nismo uspijevali dobiti. Dogodilo se da cijeli mjesec nemam slobodan dan. Onda sam pukao i otišao u upravu dati otkaz", doznajemo.

Za 4000 kuna zaštitar radi 300 sati

Nikola Sraka iz Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti za DNEVNIK.hr kazao je kako je osnovica za obračun plaća u zaštitarstvu minimalac. Prekovremenih sati na platnim listama nema, kaže, već su obračunati kao stimulacija ili prigodna nagrada po istoj cijeni radnog sata kao i svi ostali. Ista stvar je za radne sate u noćnim smjenama, a jednako je plaćen rad nedjeljom i blagdanima.

"Sad se pokrenula inicijativa, s obzirom na to da u Hrvatskoj nedostaje oko 3000 zaštitara, da država mirovinskom reformom dozvoli upošljavanje umirovljenika, pripadnika policije i vojske na puno radno vrijeme. To je apsurdno. Zaštitarske tvrtke ne žele povećati plaće, nego žele umirovljenike dovući da rade i da satnice i dalje budu jednake. Normalno da će to odgovarati umirovljenicima koji imaju 50 godina i 3000 kuna mirovine. Oni će doći u zaštitarske firme, negdje će ležati na porti i spavati na nekom gradilištu za 3000 kuna ili će možda biti kontrolori ili rukovodioci za pet ili šest tisuća kuna i imati mirovinu uz to koja će im biti džeparac", pojašnjava Sraka.

Dodaje kako se time ne rješava problem koji imaju zaposleni jer su neto satnice i dalje iste. "Satnica je nekih 15 kuna. Tada je minimalac plaća za mjesec u kojemu su 184 radna sata. Imamo i Zakon o fondu sati, svaki mjesec ima drugi fond sati. Ovaj mjesec ima 184 sata i satnica će biti najmanja jer je plaća i dalje minimalac. U veljači, primjerice, kad je fond sati 160, satnica je 18 kuna", kazao je Nikola Sraka iz Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti. "Poslodavci ne isplaćuju po toj osnovici, nego i dalje plaćaju po 15 kuna i to je prijevara jer time varaju ljude naočigled, ali nitko se ne smije buniti. Moramo razumjeti da je većina ljudi u zaštitarstvu završila jer nisu imali gdje drugdje. S takvom, minimalnom plaćom ljudi jedva da preživljavaju. Zaštitara nema i poslodavci ljude skupe na razne načine i pogađaju se za satnice. Kod većine nema plaćenog prijevoza, a mnogi putuju čak i u drugi grad na posao", dodao je.

"Nakon pratnje novca idu u noćnu smjenu spavati na portu"

Danas u Hrvatskoj radi 17 tisuća zaštitara, a licenciranih zaštitara je 32 tisuće. "15 tisuća ljudi radilo je taj posao i pobjeglo iz njega zbog premale plaće i lošeg odnosa poslodavca prema njima. Zaštitari nemaju nikakva prava, ako netko nešto i zatraži, on je buntovnik i njega se šalje na najteže objekte", dodao je Sraka i kazao da se zaštitari boje učlaniti i u sindikat.

Navodi da se, kako bi zaradili neku kunu više i dobili plaću veću od minimalca, odlučuju raditi duple smjene. "Ljudi se boje poslodavaca, a ima ih i koji su posložili poslove tako da ih donekle zadovoljavaju te uspjeli dogovoriti rad za neku kunu više. To su porte na kojima spavaju, poput one u Bjelovaru gdje je nedavno poginuo zaštitar. To je takva porta. Rade u pratnji novca i onda idu raditi noćnu smjenu na takvu portu pa im se onda dogodi takva nesreća. To je prestrašno", objasnio je Sraka i dodao kako nedostatak ljudi u zaštitarstvu tjera tvrtke da takve ljude ne obilaze niti kontroliraju: "Pošalju ga negdje da odradi pratnju novca devet ili deset sati i onda ide u noćnu i spava do drugi dan ujutro pa može odmah nastaviti dalje rad u pratnji novca."

Nedostatak zaštitara je velik. Sraka kaže da se 180 prekovremenih sati koje dozvoljava Zakon o radu u zaštitarskoj djelatnosti odradi za dva mjeseca, a prikazani su na platnim listama kao stimulacija ili prigodna nagrada. Zato ih, kako tvrdi, nema prikazanih na platnim listama. "Osim velikog broja prekovremenih, neke od zaštitarskih tvrtki već su počele uzimati 'na crno' pa, primjerice, imate umirovljenog policajca koji radi bez zaštitarske licence i dobiva veću plaću od licenciranog zaštitara na istom objektu", dodaje Sraka.