Galerija
Ni godinama nakon zlostavljanja, odnos na relaciji žrtve-počinitelji nitko nije pokušao popraviti. Predatora u svojim redovima, Crkva se teško odriče.
"Svećenik nikad nije dao izjavu, cjelokupna situacija nije izašla u javnost, suđenje nikad nije izneseno, nikad nikakva presuda i sve je doslovno negirano", rekla je Ana novinarki Provjerenog Danki Defiraj.
Drugi sugovornik Provjerenog želio je ostati anoniman. Od njegove 15. godine zlostavljao ga je fratar Gracijan Stipe Gašperov iz Franjevačke provincije Sv. Jeronima.
"Moja bol je meni grozna i stravična, nemjerljiva s ničim i ona je meni jednostavno užasna. Ne samim počinjenjem djela, nego svim onim što je pratilo djelo. To je bilo prikrivanje tih pojedinaca, guranje na sud, negiranje, umanjivanje situacije", rekao je.
Iako je protiv fratra svjedočilo pet muškaraca koji su bili djeca kad ih je zlostavljao, optužnica je odbačena zbog zastare. Sve je izašlo u javnost i papa Franjo je 2018. izbacio zlostavljača iz Crkve, ali su njegovoj žrtvi okrenuli leđa.
"Probudila se ta nada i onda je završilo na sudu. Nisam htio biti tužitelj. To je jako tužno, kao da doživiš od vlastite majke progon. Navede te da se tužiš s njima. Za mene je to bila jedna bešćutna odluka tadašnje biskupije, tadašnjeg biskupa i provincijala", rekao je sugovornik Provjerenog.
Biskup je bio Marin Barišić, a Josip Blažević bio je provincijal franjevačkog reda izbačenog. Sugovornik je u građanskoj parnici prošle godine, 25 godina nakon zločina, dobio nepravomoćnu presudu da mu Gašperov i Franjevačka provincija Svetog Jeronima zajedno moraju isplatiti 90 tisuća kuna. Oni su se žalili.
Ne može si priuštiti pomoć
S cjeloživotnim troškovima terapija koje trebaju žrtvama svećeničkih predatora, očito se u crkvenim redovima ne mogu poistovjetiti. U Aninom slučaju svećenik je preminuo, optužnica odbačena i nikom ništa.
"Ja sam znala dugovati terapeutu pa bi vraćala. To su u principu dobri ljudi koji vam izađu u susret", rekla je.
Liječila se koliko god i kad je mogla. Uz privatnu terapiju, nakon diplome pedagogije i filozofije, krenula je i u privatnu školu za svladavanje tehnika iscjeljenja koje su joj pomagale.
"Školu u koju sam ja išla si više financijski ne mogu priuštiti. Plaća mi nikad nije bila dovoljna. Ja spadam u kategoriju ljudi koji preživljavaju", rekla je.
Ono što treba nije luksuz, već pokrivanje liječničkih troškova. Isto vrijedi za drugog sugovornika Provjerenog koji je pisao i tražio pomoć u samoj Crkvi. Odgovori bi bili polovični, a pomoć nikakva.
Pročitajte i ovo
Po papinom naputku i Hrvatska biskupska konferencija 2020. ustanovila Ured za pomoć žrtvama i to pod vodstvom nadbiskupa Mate Uzinića i Povjerenstva za zaštitu maloljetnika. Tri godine kasnije i samo Povjerenstvo teško dolazi do podataka o prijavama iz ureda biskupija.
Ipak, iz Povjerenstva se sugovorniku Provjerenog, prvi put nakon 25 godina, netko u ime Crkve javio s toplom riječi i razumijevanjem.
"Ja sam njih sve osjećao kao neprijateljima. Oni su mene odbacivali, oni su meni bili sotonska kuća i sad ja konačno doživljavam da me netko, svećenik i časna sestra koji još nisu ustrojeni kao tijelo, zovu, razgovaraju sa mnom. Meni to sve nije dovoljno", rekao je.
"Puno hrabrosti je trebalo da ja uopće izađem u javnost s time jer puno ljudi podsvjesno znaju da neće dobiti podršku. Ja se više ne ravnam po tome. Meni je bitno da se mene čuje i da se stvari počnu mijenjati jer sustav mora početi doprinositi tome da se pruži podrška ljudima koji su to proživjeli jer ju ja u principu nisam dobila", rekla je Ana.
Više o pričama sugovornika Provjerenog i problemu zlostavljanja u Crkvi možete pogledati u videoprilogu na vrhu članka.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
