Galerija
"Ne znam kakva sam mama i to mi je OK odgovor. Obična mama, normalna mama, popustljiva mama, zločesta mama", govori Josipa Gregorina (32).
"Super mama sam, ali super mama koja je nesavršena, ali pokušava biti savršena", kaže Sonja (36).
Pojam kojem streme valjda sve mame ovoga svijeta, uz smijeh kaže Sonja, pa tako i ona. Po struci pravnica, danas poduzetnica. Majka dvojice dječaka.
Jednog od tri mjeseca i jednog od godinu i pol ima i mama Josipa, ali kaže da je u kući ipak šefica žena. I ne, nije u pitanju ona, nego četverogodišnja Greta.
Prije nego što su ga počele živjeti, o majčinstvu ni jedna ni druga nisu previše lomile glavu.
"Nisam razmišljala o tome, već sam se vodila sljedećim: zatrudniš, trudna, rodiš, imaš dijete. I to je to", kaže Gregorina.
E, pa nije. Jer vaše je malo čedo na ovaj svijet došlo s neželjenom prtljagom. Tuđim mišljenjem o tome što biste i kako kao mama trebali, što je ispravno i što se mora, s uputama i osudama koje vam se svakodnevno serviraju pod nos.
"Moram priznati da to nisam očekivala. Ja sam valjda živjela u nekakvom idealnom svijetu u kojem kad postaneš mama, prvo nikoga nije briga jer si postala mama i svi se fokusiraju oko tog djeteta i neće pretjerano komentirati tvoj način odgoja", kaže Sonja.
Pročitajte i ovo
Ili bilo koji drugi izbor ili odluku koju kao majka doneseš. Ali hoće, itekako! Toga je Sonja postala svjesna vrlo rano, već prvog dana svojega majčinskog staža.
"Već sam to u bolnici doživjela jer sam izvadila dudu, ne znajući da ne smijem izvaditi dudu u bolnici. Bilo je: 'Skrij to, što ti je? Moraš dojiti.' Tu sam se već osjećala poprilično pod pritiskom", kaže Sonja.
Osjećati se loše i nesigurno u samu sebe, upravo je to ono što posramljivanje, popularno zvani mom shaming, čini i što on jest. S tim se i Josipa upoznala na samom izlasku iz rodilišta sa svojim prvim djetetom.
"I sad ja nju oblačim, u toj zadnjoj prostoriji prije izlaska. Sjećam se da je bilo hladno, 12. mjesec, oblačim joj zeleni bodi i ljubičastu jaknicu na to, a sestra meni otme dijete iz ruke: 'Kako ste je to obukli?!' Ja sam mislila da je neki medicinski problem. 'Ne možete te dvije boje kombinirati!'" prisjeća se Josipa i dodaje: "Prva stvar koju sam išla samostalno napraviti sa svojim djetetom, doslovce prva jer su oni nju cijelo vrijeme oblačili u bolnici, bila je pogrešna! Zbog boje?!"
Taj put zbog boje, prvi idući zbog nečega drugog. Fenomen je to s kojim se susreću sve majke. Istraživanje Sveučilišta Michigan pokazalo je da su dvije od tri majke svakodnevno kritizirane zbog donošenja odluka o podizanju svoje djece.
"Filozofira se oko apsolutno svega i sve se analizira, to se sve toliko raščlanilo na sitne stvari da je ženama postalo nepodnošljivo", kaže Josipa.
Na meti je najčešće način na koji se disciplinira dijete, a odmah potom prehrana. I dok joj je s Gretom osuđujuće komentare bilo mučno slušati jer ona jednostavno nije voljela i još uvijek ne voli jesti, rodio se Jurij, koji bi, u šali kaže Josipa, pojeo i kuhinjske elemente. E, onda je i to drugima postalo problem jer mališa možda ipak previše jede. A što djeca smiju i trebaju jesti, zaslužuje poseban resor u ministarstvu posramljivanja.
To je činjenica koju ne možemo poreći. No baš će na tu situaciju mnogi, ili bolje reći mnoge, frknuti nosom. Jer zna se tko se bavi posramljivanjem.
"Uglavnom su to žene", kaže Sonja.
"To isključivo žene čine ženama, muškarce boli du*e. Znači, oni uopće ne reagiraju na takve stvari niti ih primjećuju", kaže Josipa.
Na vlastitoj ih je koži osjetila i ona. Maja Vujčić Vračević psihologinja je koja se u svom radu posebno posvetila majkama i majčinstvu. Zašto smo tako kritične i posramljujemo jedna drugu, kompleksno je pitanje.
"Ja mislim da većina radi iz vlastitog osjećaja da je sam negdje možda podbacio i da su se osjećali sami u roditeljstvu i u nekim odnosima. Kao da su nešto pogriješili i zapravo imaju potrebu onda posramljivati druge ili ih stavljati na mjesto ili slično", kaže psihologinja.
U ljudskoj je prirodi, kaže, da kritizirajući druge zapravo stječemo osjećaj da smo sami bolji i uspješniji. Nekada to radimo svjesno, ali češće ipak nesvjesno.
"Žene to pogodi i budu, ne znam koju riječ bih iskoristila, ne znam koju emociju bih iskoristila za to - tužne, ili bijesne, ili nesretne, ili depresivne... I tu nastaje pravi problem", smatra Josipa.
Posebno u prvim danima majčinstva, kada realnost nerijetko bude miljama daleko od onoga što ste očekivali. O tome se ne govori, to je svojevrsni tabu, ružno je to čuti, ali je istina koju Sonja nema problema reći naglas.
"Nisam se zaljubila u svoje dijete na prvi pogled. To je jedna stvar koju sam očekivala, to sam čula, to gledaš u reklamama, serijama i filmovima. Ono, rodi se prekrasna beba i ti si odmah zaljubljen. Ja se nisam zaljubila i nisam imala pojma što ću raditi s tim djetetom i onda sam se pitala što sa mnom nije u redu", kaže Sonja.
"Ako sam ja nesretan, ako sam stalno umoran, iscrpljen, zabrinut, opterećen brigama o majčinstvu, a ako me onda netko stalno posramljuje zbog toga: 'Pa sad bi trebala biti sretna, vesela. Trgni se! Što ti je?!' Mislim da je to posramljivanje zbog osjećaja ili ispravnog načina osjećanja najbolnija vrsta mom shaminga", kaže psihologinja.
I nerijetko vrsta koja dolazi od onih nama najbližih, do čijeg nam je mišljenja stalo - mame, bake, svekrve…
"Pa i mi smo rodile, ne razumijem što je sad to toliki problem. Plačeš, a imaš pored sebe zdravo dijete. I onda se počneš osjećati loše jer što sad s tobom nije u redu. Imam divno biće pored sebe, a ja plačem i nisam sretna", kaže Sonja.
Postoje neke situacije u kojima očekuješ potporu i na kraju te našamaraju i slijeva i zdesna, pa se osjećaš užasno, dodaje Josipa.
"Osjećaj koji je sigurno bio dobro poznat i njima jer teško je povjerovati da je posramljivanje u majčinstvu neka nova pojava. Ali nekada je sigurno bilo drugačije. Uz stotine knjiga o roditeljstvu, danskom, finskom odgoju, stručnjacima koji savjetuju kako odgojiti samopouzdano dijete, roditelji su, malo je reći, pogubljeni.
"Ja više ne znam smijem li svom djetetu reći ne, trebam li mu reći da. Je li previše puta da, je li previše puta ne, smijem li se spustiti na njegovu razinu, smijem li viknuti, smije li ići u kaznu i više ne znam odgojiti svoje dijete. I onda je to teški kaos", kaže Sonja.
"Moja mama, sigurna sam, nije se osjećala krivom što se ja igram vani jer ona nije moj klaun. Ona ne mora mene zabavljati, idi van, igraj se", kaže Josipa.
"Nije se odgoj uopće analizirao. Postojala je jedna vrsta odgoja, to je tradicionalni odgoj i ćao, đaci. Nećeš slušati - ideš u kaznu, točka, doviđenja!" kaže Sonja.
Svi znaju bolje od tebe i to ti se ne ustručavaju reći. Da će i zbog onoga što je kamera emisije Provjereno zabilježila toga dana u njezinu domu biti posramljivanja, Josipa uopće ne dvoji. I točno zna što će biti na tapeti.
"Da, bit će zbog toga što je on hranjen na bočicu, zbog toga što je bljucnuo, zbog toga što je ona bosa. Gledali su televiziju, očistila sam pod vlažnom maramicom i još uvijek sam u majici koja je mokra", navodi Josipa.
Oni skriveni iza tipkovnica i nadimaka na društvenim mrežama posebno su okrutni, kaže Josipa. Posramljivanje mama koje šeću svoje bebe u kolicima i pri tome su na mobitelu njoj je potpuno neshvatljivo.
Posramljuju ih zbog onoga što rade, valjda potpuno nesvjesne, kaže Josipa da to čine tipkajući na svojim mobitelima, komentirajući na istim onim društvenim mrežama zbog kojih razapinju druge mame.
Kampanju s upravo ovom tematikom na portalu koji se bavi majčinstvom, a čija je suosnivačica, prije nekoliko godina pokrenula je i Sonja. Od toga kada su se nakon porođaja vratile na posao, do toga da ostaju kod kuće i ne vraćaju se raditi. Da su mame koje imaju tetovaže pa sve do toga da su rodile carskim rezom, sve je predmet posramljivanja. Ovo posljednje posebno ju je peklo jer oba je svoja dječaka rodila upravo tako.
"Pa, to je kao da nisi ni rodila. Pa, mislim, samo su ti otvorili utrobu i izvukli bebu van pa nisi ni osjetila ništa i onda se tu sve imamo potrebu opravdavati, i to odmah. Joj, ne, mene je boljelo, imala sam 12 sati trudova i tome slično. Čim imamo potrebu opravdavati se, znači da nešto nije dobro", kaže Sonja.
"Kad se osjećaju loše, oni imaju tendenciju povući se u sebe. Mislim da je važno, pogotovo ako doživi neku vrstu posramljivanja, naći onu svoju jednu ili tri, ili pet osoba koje su moje, u koje imam povjerenja, koje su mi od pomoći, podrške", ističe psihologinja.
Biti tu jedna za drugu - jer jedino ćemo tako rasti. Biti bolje sebi, a onda i svojoj djeci - jer to je jedino što se računa. Ne to kakve smo susjedi, mami iz parkića, sestri u rodilištu, nekome tko nas prati na Instagramu ili nam odgovara na komentare u grupi na Facebooku. Tamo ionako nikada ne možeš biti dovoljno dobra, kažu Sonja i Josipa u priči reporterke Provjerenog Maja Medaković.
"Uvijek si kriva i uvijek je u tebi problem. I to je super jer u krajnjoj liniji možeš napraviti što god hoćeš jer rezultat je isti", zaključuje Josipa.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr
