PRIČA KOJA JE POTRESLA HRVATSKU Izgubili su oca i majku, a mogli bi i drugi dom

Uz mrtve roditelje, dječak star pet godina proveo je sat i pol do dolaska policije. Njegov je otac ubio majku, a zatim se objesio, dok je sestra u dobi od dvije godine u to vrijeme spavala. I kao da to nije dovoljna trauma, koja će ih zauvijek obilježiti, u ponedjeljak su opet izloženi novoj. Socijalni radnici, policija, hitna - ljudi u uniformama došli su ih ovršiti, uzeti ih od roditelja pokojne majke i dati ih roditeljima pokojnog oca.
Dovoljno je samo čuti snimke, na kojima vrište i plaču jer ne žele ići s njima da se zapitamo: kakvo smo društvo postali kada su takve scene postale uobičajene vijesti?

Pročitajte i ovo Život stao u pet vrećica Marijan je ostao bez svega, a država mu je pomogla sa 150 eura: "Nikad nisam zamišljao ovakvu starost. Nikad." Uz pomoć dobrih ljudi Zadarska udruga nakon priče Provjerenog dobila novi dom, ali posla je još mnogo: "To su djeca ovog grada i treba naći rješenje za njih"

Prvo su ostali bez roditelja, a sada bi mogli i bez drugog doma. Obitelj Šušak, točnije baka i djed kod kojih djeca žive nakon ubojstva majke i samoubojstva oca, više od godinu dana bore se da djeca ostanu kod njih, a bore se i drugi djed i baka. Bitka za djecu pretvorila se u rat riječima, uvredama i optužbama. Centar za socijalnu skrb donio je odluku da djeca iz doma u kojem nakon tragedije žive već 16 mjeseci, moraju u novi, kod drugih bake i djeda, a djeca, prema tvrdnjama obitelji Šušak plaču i ne žele.

Policija, socijalna služba i odvjetnici kulminacija su agonije koja traje već godinu dana. U ponedjeljak se odvijala ovrha nad dvoje malene djece, a u pozadini su odjekivali zvuci plača, vrištanja i uplakane djece. Ovrha je otkazana, a na koliko dugo, ne zna se. Ovako izgleda kada tragedija ima svoj nastavak u obliku duboko poremećenih obiteljskih odnosa.

U kući obitelji Šušak, prije 16 mjeseci dogodila se strašna tragedija. Ivan Vestić, ubio je svoju suprugu, a nakon toga i sebi oduzeo život, dok su u kući bila njihova djeca. Starije dijete, tada 5-godišnji dječak, ušao je u sobu i zatekao prizor s kojim bi se teško mogli nositi i mnogo stariji.

Baka Ljiljana Šušak, majka ubijene, na upit bi li pristala da djeca odu kod drugih bake i djeda kaže kako djeci nikada to nije branila, ali da je petogodišnji dječak rekao da ne želi. I djelatnica centra za socijalnu skrb pokušala je nagovoriti malog dječaka, no on je samo odmahivao glavom.

Ipak, baka Ljiljana kaže kako misli da će mu se trauma zbog ovrhe urezati u sjećanje gore nego kada je svoje roditelje ugledao mrtve. Prema pričama policije koja je dječaka pronašla nakon tragičnog događaja koji se dogodio u njihovoj obiteljskoj kući, dječak je pretrpio veliku traumu, a ponekad još uvijek priča o njima i prisjeća se roditelja kojih više nema.

Od tada djeca žive s bakom Ljiljanom, dok istovremeno, drugi baka i djed s očeve strane, obitelj Vestić, traži skrbništvo nad djecom. I dobivaju ga rješenjem centra za socijalnu skrb koji su Vestiće proglasili podobnijima, premda kako tvrdi Ljiljana, djeca ne žele onamo. Zbog takvih okolnosti, došlo je do oduzimanja, odnosno ovrhe.

'Ako se dobrovoljno ne postupi po odluci nadležnog tijela, nastupa ovrha', kaže Neda Brčić, odvjetnica obitelji Vestić. Kaže kako se dijete u ovakvim okolnostima i ne pita prvo za mišljenje jer je u pitanju još uvijek samo dijete.

Kažu kako je dobrobit djeteta na prvom mjestu, pa ubraja li se u dobrobit djeteta i ono što samo dijete želi? Stručnjaci iz Centra dvaput su donijeli isto rješenje - da se djeca daju na skrbništvo djedu Vestiću. Na prvo rješenje je uložena žalba, koja je i usvojena.

'Iz razloga što nije preispitana ni kompletna podobnost potencijalnih skrbnika. Oni su naložili da se to činjenično stanje potpunije utvrdi', kazala je Gabrijela Ćorluka, odvjetnica obitelji Šušak, dodavši kako centar to nije učinio. Štoviše, tvrdi, nalaze dviju liječnica ujedno i sudskih vještakinja, koje su ustanovile da je djeci dobro, te da ako je i potrebno izmještanje da se učini postepeno kroz dulji vremenski period, nitko nije uzeo u obzir.

Tražili smo od centra da nam kažu čija su mišljenja uzimali, a čija ne u obzir, što je sporno, i zašto su odlučili da je djeci bolje preseliti ih nakon svega kod drugog djeda.

Ravnateljica Milica Benić je cijelo vrijeme bila nedostupna, pa je poslan upit Ministarstvu.

Iz Ministarstva poručuju da je Centar u svojim odlukama u potpunosti autonoman te da će se žalba razmatrati. Također, poručuju da se slobodno kontaktira ravnateljicu centra u Vinkovcima pa neka ona sve objasni.

Komunikacija na relaciji Centar - Ministarstvo očigledno ne štima. Otišli smo stoga osobno, no dočekala su nas zatvorena vrata pa smo opet zvali i ravnateljice opet nije bilo. Ispred Centra za socijalnu skrb u Vinkovcima priopćili su da ravnateljica neće davati nikakve izjave, nego da će odgovor stići pisanim putem.

Prema izjavama Centra za socijalnu skrb, Ljiljana Šušak se teško nosi s traumama gubitka kćeri te ne ostvaruje dobre kontakte s obitelji Vestić. Nije tajna da te dvije obitelji od tragedije nisu u dobrim odnosima.

'Djeca su okružena mržnjom prema drugoj obitelji, a to je nezdravo okruženje za rast i razvoj djece i tu je ključni problem. Gospođa Šušak ne može djecu koristiti kao oružje radi rješavanja nekvih svojih trauma', kaže odvjetnica obitelji Vestić.

Jedni druge optužuju da podmićuju državne službe, da drugi piju i da su psihički nestabilni, pljušte uvrede, vrijeđanja, a i niski udarci. Na upit tuče li djecu, Ljiljana odgovara negativno i dodaje da nije tukla ni svoju djecu, a kamoli unučad. Ostavila je posao kako bi se mogla brinuti o djeci.

Odvjetnica obitelji Vestić spominje i situaciju kada je Ljiljana odvela djecu na more, što se kasnije protumačilo na način da djecu odvodi na nepoznata mjesta, zbog čega je prijavljena i otmica djece.

Karlo Vestić, zakonski skrbnik djece i njihov djed, za sva pitanja pozvao se na već spomenutu odvjetnicu, koja u radu Centra, za razliku od Šuškovih ne vidi nikakav problem. Odvjetnica kaže da u ovom trenutku sredina u kojoj se djeca odgajaju u mržnji prema drugoj obitelji nije zdrava te je takvo stanje, na temelju verbalnih izjava i ponašanja, utvrdila struka.

U početku je Ljiljana tražila da se održi sastanak svih strana u Centru. Tvrdi da ravnateljica nije pristala, ali se naknadno predomislila nakon godinu dana, no tada Ljiljana nije otišla, zbog, kako kaže prijetnji da će im policija doći na vrata.

Zavada između obitelji do te je mjere otišla daleko da djeca više ne viđaju drugog djeda i baku. To je prevagnulo u odluci koju je potvrdio i sud, da se krene s ovrhom.

'Na nama nije da propitkujemo odluke Centra, nego da samo potvrdimo je li sve bilo u skladu sa zakonom', kaže Klaudija Grubišić, sutkinja i glasnogovornica Općinskog suda u Vukovaru. Na tvrdnju kako bi, prema toj logici, sud teoretski mogao potvrditi i potpuno nelogičnu izjavu, dodaje kako nije u dijelu njihovog posla da propituju i istražuju.

S obzirom na to da je uslijedila i druga žalba, Ministarstvo ju ne može ignorirati, kao ni činjenicu da su Šuškovi osobno bili u Zagrebu tražiti pomoć. Premda su prvotno pristali na razgovor sa zamjenicom ministrice, kasnije je otkazan, nakon čega stiže priopćenje iz Ministarstva.

Žalba ne odgađa ovrhu. Šuškovima bi na vrata ponovo mogli doći policija i socijalna služba. Stavili su lokot i odlučili se boriti za djecu. Optužbe da žive u okolnostima koje ne pridonose normalnom razvoju djece, jer se Šuškovi nisu pomirili sa smrću kćeri i nisu u dobrim odnosima s Vestićima, mogle bi dovesti do toga da djeca na kraju dobiju nekog trećeg za skrbnika. Očito je da situacija nije idealna i da treba puno raditi kako bi se odnosi među obiteljima normalizirali. No pitanje je, je li nakon smrti roditelja prije godinu dana i dolaska u novi dom, sada vrijeme da odu i u treći ili možda čak u potpuno nepoznat?

Odvjetnica obitelji Šušak kaže da joj je kolegica sugerirala da je najbolje da djeca idu u dom ako ne dođe do dogovora, no ona to ne smatra rješenjem i dodaje kako djeca trebaju imati obitelj.

Je li u Centru učinjeno sve kako bi se pomoglo i djeci, ali i njihovim obiteljima te kako bi ostali zajedno i lakše prebrodili traumu? Centar kaže da su oni sve svoje napravili.

Iz Centra nisu htjeli pred kameru, čak ni na poziv njihovog Ministarstva. Milica Benić, ravnateljica Centra, tvrdi da pred kameru ne želi zbog zaštite djece. Znači li to da Ministarstvu koje ih upućuje na razgovor s nama nije do zaštite djece ili je posrijedi neki drugi razlog? Odgovor na to pitanje je nepoznanica.

Dvoje malenih u dobi od 3 i 7 godina, dane provode u igri s rođacima. Sedmogodišnjak kreće u školu, trogodišnjakinja već ide u vrtić, nastoje samo biti djeca. Dok skaču na trampolinu, tragedija koju su proživjeli čini se toliko nestvarnom, a budućnost, nažalost i dalje, posve neizvjesnom.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr