Provjereno donosi 4 priče obitelji i samih pacijenata o tome kako će se ovako šokantan prijedlog odraziti na već narušeno zdravlje. Oni poručuju da je usvajanje ovakvog pravilnika ravno smrtnoj presudi.
Pročitajte i ovo
Prije 8 godina, nedaleko obiteljske kuće u Murvici kraj Zadra, Mateu Romić je pregazio automobil. Zadobila je teške ozljede, a godinu i pol bila je u komi. Probudila se nakon ugradnje elektrostimulatora, ali prognoze nisu bile dobre. Liječnici su prognozirali da je sve moguće, a tako je i bilo. Kao pravi borac, pomakla je sve granice i dogodilo se pravo čudo. U kući je zovu šeficom, a čak su i za dolazak ekipe emisije Provjereno tražili njezin pristanak. Pristala je da pomogne sebi i drugima. Njezino zdravstveno stanje zahtijeva skrb od 0 do 24.
Majka ima status njegovatelja, ali majčinska skrb u ovom slučaju nije dovoljna. Fizikalnu terapiju imala je 5 dana u tjednu po sat i po. Svakodnevni napredak bio je vidljiv. Sve do prije tri godine. „I onda se bez ičijeg znanja mijenjaju propisi i zakoni, uvode se nove šifre i fizikalna se smanjuje na 45 minuta“, priča Predrag Romić, Matein otac. Oduzetih 45 minuta s terapeutom, sada pokušavaju nadomjestiti roditelji. S Mateom rade svaki dan, ali to nije dovoljno. „Oni kad rade stručni su i uvijek dolazi do oporavka. Ako se ne radi odmah dolazi do pogoršanja, događaju se kontrakture, upala pluća zbog ležanja. Država ima još veći trošak ako ide u bolnicu“, govori Predrag Romić. Bolesnicima poput Matee, HZZO želi smanjiti fizikalnu terapiju s 260 na 48 puta godišnje.
Nini Dražević je 2003. godine dijagnosticirana multipla skleroza. Pet godina poslije oboljela je i od Hodgkinove bolesti. „Pet mjeseci nakon zračenja, kada sam se vratila na stresni posao, sve je otkazalo i postala sam totalna šteta. Nisam mogla više hodati. Ruke mi nisu bile u funkciji, ostala sam bez osjeta sfinktera, i tako dalje“, prepričava početak svoje bolesti Nina Dražević i dodaje kako ne zna što će se dogoditi s njom ukoliko joj se smanji broj terapija s fizioterapeutom.
Za razliku od sličnih pacijenata, ona je čak i imala sreće, jer rijetko se kome broj terapija povećava. U početku je imala tri terapije tjedno, ali kontrolorka HZZO-a u njoj nije vidjela samo broj – odobrila joj je 5 terapija tjedno. Upravo ovakav ljudski pristup liječnika, tijekom bolesti joj daje snagu. Sama bi, kaže, teško uspjela raditi s pacijentima poput nje.
Povećanje umjesto smanjenja, prava je rijetkost, a to kažu i sami terapeuti. Broj kućnih terapija HZZO određuje uglavnom temeljem dokumentacije, bez da itko pogleda pacijenta, a nerijetko ignoriraju i mišljenja specijalista. „Onaj tko sjedi u uredu, ministarstvu, zavodu i komori, bez da je izašao na teren i bez da je vidio kako to izgleda, teško donosi odluku. Svi znamo da medicinska dijagnoza kod jednog i medicinska dijagnoza kod drugog ne uzrokuju istu disfunkciju“, govori fizioterapeut Goran Cvetojević. To potvrđuje i Ivanov slučaj - on bi mogao ostati bez prijeko potrebne fizikalne terapije u kući, bez da ga je ijedan liječnik pogledao. Ivan Orbanić je teško nastradao u prometnoj nesreći prije 8 godina. Od tada je u komi. Borisu Orbaniću je prije dvije i pol godine preminula supruga, a od tada o Ivanu brine samostalno. Fizioterapeut mu je jedina pomoć. Ivan je bio perspektivan nogometaš, a danas ovisi o svom ocu kojem su 63 godine.
Stav saborske oporbe oko prijedloga pravilnika za rehabilitaciju kod kuće jest da je takav pravilnik neprihvatljiv. „Takav pravilnik ne smije zaživjeti. On će utjecati na zdravlje djece i osoba koje trebaju fizikalnu terapiju. Taj pravilnik je trebao ići u smjeru da 7 dana tjedno te osobe imanju fizikalnu terapiju, ukoliko želimo spriječiti daljnje pogoršanje, daljnje kontrakture. To je uvijek odražavajuća terapija – kako bismo spriječili situaciju da dođe do daljnjeg pogoršanja“, objašnjava Ines Strenja Linić, predsjednica Odbora za zdravstvo (Most).
Iz HZZO-a nisu htjeli pred kameru emisije Provjereno. Tek su kratko poručili da je rasprava o novom pravilniku netom završila i da se ne zna kako će konačno izgledati. S oporbom se slažu i sami fizioterapeuti, jer se njih, koji su neposredno u kontaktu s pacijentima, ništa nije pitalo. Umjesto povećanja broja terapeuta, smanjuju broj terapija. To bi, kažu, mogla biti najskuplja odluka. „Ovdje se radi o pacijentima, ne o kartonskim kutijama. Kad donesemo konačnu odluku i kažemo da nemaš pravo na liječenje, ne možemo vrijeme vratiti nazad i uvesti to pravo. Ako nekom smanjimo pravo, moramo biti sigurni da nećemo izazvati posljedice kod bilo kojeg pacijenta“, ističe Goran Cvetojević.
Što znači borba, najbolje zna Alisa Šimić. Prije šest i pol godine, njezin suprug Marko doživio je srčani udar. Preživio je, ali je mozak predugo bio bez kisika i završio je prikovan za krevet. Uz pomoć emisije Provjereno, Alisa je uspjela dobiti status njegovatelja. U međuvremenu, zdravlje supruga krenulo je nabolje. No, kada je terapija s 90 smanjena na 45 minuta opet su napravili korak nazad. „Prije smo ga mogli razgibat, staviti ortoze, čak i dizati na noge, a sad jedva da se stigne razgibati i staviti u ortoze. Što za njega znači terapija? Život! To je najpotrebnije za takvog bolesnika. Nastale bi kontrakture da se ne razgibava. Ima i vježbe disanja, a moguće bi bilo da dođe do bronhitisa, upale pluća i smrti“, priča Alisa Šimić.
Novac je ključna riječ vezana za kućnu rehabilitaciju. HZZO novim pravilnikom želi uštedjeti i staviti dodatni teret na leđa obitelji oboljelih. Štedi se na onima kojima je pomoć najpotrebnija, kojima o tome ovisi život, a za hrvatsku administraciju on očito ipak ima cijenu.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
