Bio je to jedan posve običan ponedjeljak. Fizioterapeut Dubravko Hrkovac se vozio na posao. Jedan je od onih koji je pomagao druge dignuti iz kreveta. U tom je trenutku išao od jednog do drugog pacijenta kada se dogodio trenutak koji običan, lijep život pretvori u tragediju. U njegov se automobil na zagrebačkoj Aleji Bologne zabio drogirani 26-godišnjak koji je bježao s mjesta druge prometne nesreće koju je skrivio.

Galerija


Kao da nije dovoljna tragedija gledati voljenu osobu, nekad kršnog muškarca, kako sada neprekidno jauče od bolova, život se pobrinuo da dodatno zagorča situaciju Dubravku Hrkovcu i njegovoj supruzi Zvonki. Dok budete čitali ovu priču, ne zaboravite da se ovaj scenarij može dogoditi svakome od nas.

Između Dubravka i Zvonke, nije bilo fatalnog susreta, ljubavi na prvi pogled, kaže Zvonka. Bila je to samo neizdrživa želja da s nekim budete cijelo vrijeme. Bila je to jednostavno ljubav. ''I onda smo se dogovorili za još jedan čaj, onda smo se dogovorili da izmijenimo tretmane i tako smo se počeli viđat na čaju. Mi smo se od toga dana gotovo svaki dan čuli'', govori Zvonka.

Sve se promijenilo

Tri godine veze i godina braka iza njih. Ništa se nije promijenilo, a promijenilo se sve. Iako može gutati, Dubravku je zbog ozljede mozga jezik hipersenzibilan i bilo kakva hrana ili tekućina u ustima izazivaju neugodu, bol. Zato Zvonka sve miksa i hranu mu daje na PEG, cjevčicu u trbuhu.

Posljednjih 13 mjeseci njihov se život vrti oko bolnica, toplica, Dubravkovog kreveta, uz pelene, dekubituse protiv kojih se bore, gotovo konstantnu bol.

Dubravko Hrkovac i Zvonka Tomasović Hrkovac (Foto: Dnevnik.hr) - 1
Dubravko Hrkovac i Zvonka Tomasović Hrkovac (Foto: Dnevnik.hr) - 2

Taj 10. rujna 2018. godine trebao je biti tek uobičajeni radni dan. Zvonka je bila na seminaru na otoku Ižu, a Dubravko na putu od jednog klijenta do drugog. Dogodio se trenutak u kojem im je život zauvijek promijenjen.

Strani državljanin u dobi od 26 godina, pod utjecajem droge, bježao je s mjesta druge prometne koju je netom prije skrivio. Vozio je suprotnim trakom, brzinom od 120 kilometara na sat i izravno se sudario s Dubravkovim autom. Nakon sudara, izlazi iz auta i bježi, a uhvatili su ga prolaznici.

Teško ozlijeđen ležao u bolnici

''Suprug vam je nastradao u prometnoj. U bolnici je'', bile su riječi koje su odzvonile u Zvonkinoj slušalici. Da nije bilo trajekta, kaže Zvonka, preplivala bi s Iža i pješice stigla u Zagreb. Kada ga je konačno vidjela, Dubravko je ležao u komi na intenzivnoj, s teškim krvarenjima u mozgu i trbušnoj šupljini.

Živite dan po dan, kaže Zvonka. I svim se silama trudite biti pozitivni jer drugo ne postoji. Kada je prvi put otvorio oči, pomaknuo mali prst, Zvonka je dobila novu nadu, vjetar u lađe. ''Ja nisam znala ni da me razumije. Dakle, vi vjerujte da vas razumije i da vam daje neke odgovore, ali vi ne možete znati jesu li ti odgovori zaista točni, netočni, ne znate'', govori Zvonka.

''Volim te!''

Palo joj je tako na pamet da bi možda pisao. Otrgnula je običnu salvetu i dala mu flomaster, pa tko zna. ''I on napiše čitko jasno veliko volim te i stavi uskličnik. I sad ja ne znam jesam li ja, ne znate u tom trenu što ćete biti. Sretni zbog poruke koju vam je napisao, sretni zato što piše'', kaže Zvonka.

Sve što ga muči, što osjeća, što mu treba, završavalo je na papiru ''Trebam pažnju. Želim mir. Uglavnom, vrlo česte poruke su 'želim mir' i 'boli me''', priča Zvonka.

Svakodnevna borba sa sustavom

Četiri dana u tjednu s Dubravkom vježba fizioterapeut Hrvoje Matić. Bol koji osjeća dijelom nije stvaran. Kod ovakvih ozljeda mozga, on zapravo podražaje koji su normalni i bezbolni zdravim ljudima, tumači kao bol. Bio bol stvaran ili ne, Dubravko ga osjeća. Gledati osobu koju volite kako pati, nešto je najteže što postoji, ali nešto s čim Zvonka živi svakodnevno. To je prihvatila, to je ne frustrira. Umara je i ljuti svakodnevna borba sa sustavom.

''Svaki neurološki pacijent zahtjeva multidisciplinarni pristup. Znači, ne samo fizioterapeuta. Tu je logoped, radni terapeut, liječnik i tako dalje'', kaže fizioterapeut Matić.

Radnici u gradskoj upravi S. Broda priznaju da ne rade ništa (Foto: Provjereno) - 5 Zaposlen je u gradskoj upravi i priznaje da ne radi apsolutno ništa: "Moram biti negdje osam sati, a nemam posla… Jedino što odem na pauzu"

Nogometna momčad Doma za odrasle osobe Ljeskovica (Foto: Dnevnik.hr) - 4 Ma kakav Modrić, Dalić i ekipa: Ova nogometna reprezentacija rastura, ali najvažniji dan protekao je bez obitelji u publici

Sve to, i logopeda i fizioterapeuta i razne druge terapije, Zvonka plaća sama. Baš kao i najam bolesničkog kreveta, dodatne pelene. Njezina uspješna karijera osteopata terapeuta svela se na 10 sati na tjedan. Za to vrijeme Dubravka čuva medicinska sestra koju plaća. ''Pa ja definitivno nemam više život koji imam. Dakle, ja živim u ovom stanu, na usluzi sam stvarno svemu što treba Dubravku'', rekla je Zvonka.

Upravo zato, ali i zbog njegovog teškog stanja, zatražila je skrbništvo. I dobila ga. No tu počinju problemi. ''Ja sam dužna raditi i organizirati kao sve do sada, ali nemam pravo upravljati dubravkovom imovinom'', kaže Zvonka. To znači da za sva financijska pitanja mora dobiti odobrenje Centra za socijalnu skrb.

Da bi ironija bila veća, Zvonka kaže da Dubravko zapravo nema imovine. Ima blokiran račun zbog neosnovane ovrhe koju je sud takvom pravomoćno proglasio. ''Prošlo je 13 mjeseci. Ja sam trošila svojih sredstava preko 280.000 kuna samo na Dubravkove potrebe, terapije i sve ono što bi trebalo da bi ga mogli dovesti doma'', govori Zvonka.

Pokrenuta crowfunding kampanja

On prima 1200 kuna osobne invalidnine i 500 kuna od grada Zagreba. Financijski isrpljena, Zvonka je prije mjesec dana pokrenula crowdfunding kampanju s ciljem skupljanja 25.000 eura potrebnih za šest mjeseci Dubravkovih terapija i dvije operacije u inozemstvu koje bi mu bar malo olakšale stanje. Skupljeno je i više od toga iznosa, a kampanja traje još osam dana.

''Ne tražimo ništa od države. To nisu nije državin novac, to je Dubrakov novac. Njegova šansa za nekakav popravak je unutar idućih šest mjeseci, godinu dana. Ja ne mogu čekati da se riješe ti sudski procesi'', rekla je ekipi emisije Provjereno Zvonka.

Čekanje smanjuje šanse

''Što se tiče nas, mi imamo rokove po ZUP-u koji su dosta kratki, nisu tako dugački. Međutim, ponekad ovisimo i o sudskim odlukama. Na duljinu sudskog postupka Centar ne može utjecati'', objašnjava ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb Tatjana Brozić Perić.

Njemu pomoć treba sada, svaki dan čekanja samo smanjuje šanse. ''Pa ljuta sam, da. Na sustav koji nema rješenje i ne želi pogledati ovu individualnu situaciju i ja ispadam u cijeloj situaciji kao negativac, a u principu cijeli moj život se preokrenuo u pokušaju da pomognem Dubravku da dođe nekako na svoje noge ili bilo kakav dostojanstven život'', kaže Zvonka.

Činila je i čini sve. Sve samo kako bi mu pomogla. Život joj je tog 10. rujna 2018. donio ulogu koji nitko ne želi. Od supruge je postala i njegovateljica, žena invalida, mali čovjek u borbi s birokracijom, pravima, obvezama, papirima. Nikada se, kaže, neće umoriti. Dubravku je ipak najteže.

Sve ovo postigli su, kaže, sami. Dubravko svojim trudom, ona svojom ljubavlju i neodustajanjem. I isključivo vlastitim novcem. Za time, kaže, ne žali, ali čezne za danom kada će joj jedini problem biti kako je on, a ne da od ljudi moli novac.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr