Kako zamišljate superheroja? Snažnog, sa super moćima, nekim super cool odijelom, možda čak i leti? Nema što ne može? A da ipak pogledate malo bolje oko sebe? Možda vaš superheroj ili superheroina baš sada sjedi pokraj vas?

Galerija


Skroman, pun ljubavi, onaj koji je uvijek uz vas i kada je dobro i kada je teško. Jednog takvog ima naš Joso. Joso koji možda toga i nije svjestan. Mladić je to kojeg ste upoznali u Provjerenom, dok su njegovi roditelji vodili bitku da mu pronađu adekvatan smještaj. I pronašli su. Ali, njegov heroj, ni dana ne posustaje. Heroj koji ima posve uobičajeno ime. On je Tata, s velikim T. Ivica Grdović iz Zadra, svoj je rođendan proslavio dijeleći darove onima kojima je najpotrebnije. Zahvalna srca jer nije zaboravio tko je njima pomogao kada im je trebalo najviše. Priča je ovo koja dokazuje kako se dobro dobrim vraća.

Ivica ne skida smiješak sa lica, jer je uspio organizirati humanitarnu akciju za svog sina Josu i njegove prijatelje iz Bistre.

U gradu poznatom po tri bunara, četiri kantuna, mi smo se našli kod pet nebodera. Zadar. Grad koji je, ne jednom, pokazao svoje veliko srce. Pune ruke. Pune vrećice, kutije. Anonimci, građani. Stari i mladi. Koliko je tko mogao, donio je.

I dok Ivica briše znoj s čela, ali neumorno nosi pune kutije, Jagoda, pomalo postrance promatra. Majka sina koji je ove godine postao punoljetan. Žena koja nikad nije doživjela da joj sin nešto kaže, da joj potrči u susret. Premda i sama cijeli život živi tako da ne smije stati, predati se, ponekad se kaže i sama čudi Ivičinoj energiji.

Očajan apel roditelja institucijama (Foto: Dnevnik.hr) - 2 Apel očajnih roditelja institucijama: ''Molimo vas, neka netko primi našega bolesnog Josu!''

''Joso je prvi i to mi svaki dan govori. Joso je prvi, ti si druga i to moraš shvatiti. I meni je Joso prvi kao i njemu tako da na to se ne možeš ljutiti'', rekla je Jagodan Tonski, Josina majka.

Prije samo pola godine bili su očajni roditelji koji su molili za dostojanstven život svog sina.

Josip je jedino dijete Jagode i Ivice. Prikovan je za krevet od rođenja, s hrpom dijagnoza. Nekoliko puta gledao je smrti u oči, ali nikad se nije predao.

U ožujku ove godine, dobili su najbolju moguću vijest. Joso je dobio novi, bolji i adekvatniji dom. Trebalo je puno vremena. Ali angažirali su svi. Čak i sam ministar.

Joso iz zadarske bolnice seli u onu u Bistri. Bolnicu za djecu s kroničnim bolestima. Toga dana kada je iz rodnog Zadra putovao u svoj novi dom, bili smo s Grdovićima. Ni 300 kilometara udaljen novi Josin dom, neće biti prepreka da se viđaju.

''Znam kako će biti, poznavajući mu tatu, to će biti svaki vikend. On je već unaprijed napravio kalendar. Sumnjam da će izostati ijedan, ja vjerojatno hoću, ali za njega ne vjerujem on će svaki ići'', rekla je Jagoda u ožujku.

I tako i jest. Svaki, baš svaki vikend, Ivica je u Bistri. Upoznao je kaže divne ljude koji brinu o njegovom Josi. Ali znao je da mora učiniti još. Mora učiniti nešto da im zahvali.

Pa se Ivica javio Marjani Ikić iz Srca zadarskog i zamolio da mu pomogne. ''Jako me rasplakao. Cijelu noć nisam mogla spavati. Sve gledam kako će to dalje ići'', rekla je Marijana.

Znala je Marjana za njegovu priču. Zato ni minute nije dvojila. Alarmirala sve. Nema Marjana nikakvu udrugu. Samo par kolegica, entuzijastica i humanitarki koje su upregnule snage i sve organizirale i vrijeme i mjesto, pa i prijevoz.

''Nije ovo prva akcija koju provodim s udrugom 'Srce zadarsko'. Već duže vremena, slobodno vrijeme kad mogu i kad je put nanese prema Zagrebu ili nešto što im treba rado se odazove'', rekao je Josip Smoljan, vozač kombija.

Još je riječ o imenjaku. Sugrađaninu. Tako da Joso nimalo nije premišljao. Satima je uporno slagao sve što su Zadrani donosili.

Ni kiša koja se pred kraj obrušila na grad, nije omela akciju. U samo dva sata, Josipov kombi bio je pun. I spreman za jutarnji polazak prema Bistri. Mrkla je noć. Josipov kombi pun pomoći kreće iz Zadra. Desetak kilometara dalje, priključuje nam se i Ivica u svom automobilu. Krećemo put sjevera.

Joso dobio smještaj u Bistri

Premda se tek dva dana ranije vratio iz Bistre, Ivica opet ide. ''Meni to uopće nije teško. Pa dokle ćemo tako? Pa dok jedan od nas dva ne odustane. Tako smo se ja i Joža dogovorili, a ovi drugi neka se prilagode Grdoviću. Moji znaju da na mene ne mogu računati nijednu subotu ili nedjelju'', kaže Ivica dok putuje u Zagreb.

Tri sata kasnije, dolazimo u Bistru. ''Nismo ni znali da će se ovo dogoditi. Tata Grdović nas je iznenadio ovom humanitarnom akcijom koju je sam uz ljude dobre volje smislio i napravio'', rekao je ravnatelj Bistre Renato Mittermayer.

Bistra ima potporu ministarstva. No kaže, svaka ovakva akcija dobro dođe. Jer u bolnici je više od 100 štićenika. a 70 posto njih nitko nikada ne obilazi. Ivica je dodaje ravnatelj, jedan od najrevnijih.

''Gledajući emisije i prije kad ste vi snimali, ponašanje tate prema sinu. Ponadao sam se da će biti tako i kod nas'', dodaje ravnatelj Bistre.

I jest. S Josom su dobili još jednog štićenika, ali i vječne prijatelje Grdoviće. Ljude kojima je srce od ožujka ove godine koliko u Zadru toliko u Bistri. Pola sata trebalo je da se iskrca, sve što su Zadrani prikupili. Skladište bolnice popunjeno je. Ivica sretan, ponosan. Postaje još da obiđe i onog zbog kojeg živi, zbog kojeg sve ovo radi. Svog Josu. Par metara od ulaska u njegovu sobu, nagomilane emocije su učinile svoje.

Toga dana, taj utorak, bio je Ivičin 54. rođendan. Kaže, jedan od najsretnijih. Njegov je Joso dobro. sigurno. Ima sve što može imati.

''Tata držati rukicu. Čekaj ti mene, vidjet ćemo se mi u subotu u podne i kvarat, možda i mama dođe'', govorio Ivica Josi.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr