Posebno mjesto koje pomaže drugima: "Kako očekivati da dijete bude dobro i pristojno u školi kad je zapravo gladno?"

Moje mjesto pod suncem je riječki program socijalnog uključivanja namijenjen djeci i roditeljima iz obitelji koje žive u lošijim socijalnim i ekonomskim uvjetima i postoji već osam godina. Za više od 60 djece upravo je ono što mu i ime kaže - njihovo mjesto pod suncem.

Mjesto na kojem ih vide, gdje se smiju, odlaze u kino i kazalište, dobiju savjet, pomoć u učenju. Nerijetko i jedini topli obrok u danu. Jer iza smijeha i šarenih zidova kriju se priče ponekad obojene teškim, mračnim bojama.

Jedna od korisnica programa, koja je željela ostati anonimna, našla se u nizu teških životnih situacija – bijeg od nasilja, iz lošeg braka, pri čemu je najviše patila njezina kći, tada prvašica, a koje su uključivale i spavanje na klupi u parku.

Prošlo je od tada 10 godina. Žive skromno, u podstanarskom stanu od tridesetak kvadrata. Kao obitelji, kaže, ostane im tek nekih 300 eura za cijeli mjesec.

Bilo bi im još i teže da na tom putu nisu naišli na Moje mjesto pod suncem. Mjesto na kojem su prvenstveno njezina kći, a onda i ona dobile ono na što nisu navikle: ''Nisam doživjela puno pozitivnih trenutaka u životu da bi mi netko pomogao, rekao - bit će sve u redu, a tamo sam to dobila odmah u startu.'' Prijatelje za život, kaže, i nadu.

Pročitajte i ovo potresna priča Provjereno donosi uznemirujuću snimku razgovora djelatnice socijalne skrbi i djeteta: ''Može se dogoditi da te smjeste u nekakav dom...''

''Mnogi misle - meni se to ne može dogoditi. To je takva laž''

Kad jedva sklapaš kraj s krajem upravo je nada jedina valuta koja ti ostaje. Ana Karakaš je socijalna pedagoginja i netko tko je nerijetko prvi kontakt djeci i roditeljima koji dolaze u Moje mjesto pod suncem.

''Mnogi ljudi misle kao - meni se to ne može dogoditi. To je takva laž, to je takva neistina jer tu stvarno dolaze ljudi koji su živjeli u ovim našim, hajmo reći, životima i onda se dogodi neki niz okolnosti na koji stvarno ne možete utjecati i nađete se u situaciji da ne možete skrbiti o sebi, o djetetu. Stvarno bih svima rekla da ne gledaju s visoka na njih jer svakome od nas se ta situacija može dogoditi, da ostaneš bez posla, da ostaneš bez prihoda, da se razvedeš i da ne dobivaš alimentaciju, a imaš dvoje djece i moraš plaćati podstanarski stan. Nisu to neke nemoguće priče danas u Hrvatskoj'', upozorila je Karakaš.

I nažalost, kroz godine broj onih kojima treba pomoć konstantno raste. Od početnih dvadesetak djece do trenutačno tri puta više.

U 380 kvadrata novog prostora u koji su uselili prije tri godine mnoga njihova djeca dolaze prije nego što idu kućama nakon škole. Posljednjih godinu dana sretni su jer u maloj kuhinji u kojoj se inače održavaju kulinarske radionice, djeci mogu ponuditi i topli obrok, a ona to najviše vole. Svaki dan dobivaju 20 toplih obroka od Studentskog centra i Sveučilišta u Rijeci.

Pročitajte i ovo ''Nitko ovo ne želi raditi" Marijo je najveći farmer u svojoj županiji, a tek mu je 17: "Krvav je to posao, ali pošten. Zato sam na njega još ponosnija"

Kako ćeš očekivati da dijete bude dobro u školi kad je gladno?

Krajem mjeseca kad roditelji poplaćaju stanarine, režije i sve što treba, nekoj je djeci nažalost osjećaj gladi realnost koja za sobom povlači puno toga. ''Kako ćeš ti očekivati da dijete bude dobro u školi i da se dobro i kvalitetno i pristojno ponaša, a u biti je gladno, nema zadovoljene osnovne fiziološke potrebe'', upozorava Karakaš.

110.000 djece u Hrvatskoj živi u riziku od siromaštva. 60 onih o kojima brine ova udruga, ma koliko to ružno zvučalo, zapravo su među sretnijima. Veliku ulogu u svemu igraju volonteri i volonterke, a jedna od njih je Lucija Pećarina:

''Već sam pet godina volonterka u programu Moje mjesto pod suncem. Kroz godine sam svašta nešto radila ovdje - vodila godinama radionicu glume, bila socijalna mentorica, a trenutno sam na individualnom učenju.''

Povijest Dubrovačke Republike lakše se uči udvoje, a besplatne instrukcije ovdje se drže ne samo kako bi se dobila prolazna ocjena, nego i četvorka popravila u peticu, kaže Lucija. Podržati djecu i njihove ambicije u Suncu je misao vodilja.

''Učimo jezike, imamo hrpu aktivnosti, instrukcija, ali na kraju dana sigurna sam da toj djeci puno više od svega toga znači što kad dođemo kroz vrata oni se zalete prema nama i što nas zagrle i podijele kakav im je bio dan i što ih muči, u koga su zaljubljeni i tko je najstroži profesor u školi jer nažalost nemaju svi to doma. Mnogi od nas to podrazumijevaju, a zapravo je to ključno da bi bili mirni i sretni i mislim da je to najvažnije'', ističe Pećarina.

Pročitajte i ovo Provjereno donosi Velike promjene za sve koji žive u zgradama: Nema više jeftinog stanovanja - pravila su jasna, a kazne visoke

Roza, stolni nogomet i kulinarske radionice

Uz udomljenu macu Rozu, stolni nogomet je svima najdraža antistresna terapija, a svaki novi dan novi je korak u svjetliju budućnost, dobro to znaju i korisnici koji su i sami postali volonteri.

Moje mjesto pod suncem je adresa na koju je došla i Martina Puš, prije sedam godina kada je živeći u podstanarstvu i čisteći stubišta jedva krpala kraj s krajem, a svojoj djevojčici malo što mogla priuštiti. U Suncu su pružili ruku, bili uho za slušanje, netko tko bi uskočio kada je malena bila bolesna, a Martina morala raditi. I zato ona danas vraća dug. Kad je konačno stala na noge od korisnice je s ponosom postala volonterka u programu. Jednom tjedno djeci održava omiljene kulinarske radionice.

''To je mi bila uvijek želja. Ako je nama netko pomogao, pružimo tu pomoć sada drugima. Rad s djecom je dobar, lijepo se osjećaš kad vidiš osmijeh na njihovom licu, kad im pružiš bar neku sitnicu koju oni žele. Imali smo tortu, radili smo je jednoj curici za rođendan. Iznenađenje je bilo, bila je presretna'', jedna je od lijepih zgoda kojih se Puš rado sjeća.

Baš kao i mama, i Martinina kći zamijenila je uloge, njezino srce napunila je ponosom: ''Ona isto sad volontira tu, uči jednu curicu kemiju.''

''Oni tu stvarno dobiju priliku da nešto naprave u svom životu. Ne možemo im servirati sve, ne možemo im dati posao, ne možemo im dati bolje životne uvjete, ali možemo im napraviti kao nekakav put i onda se i oni sami osjećaju kadri i sposobni svoj život učiniti boljim i kvalitetnijim, a ja mislim da to svako dijete ima u sebi'', ističe Karakaš.

Pročitajte i ovo Što sad? Smješteni su u vlažnim prostorijama bez prozora, sve ih je više, a sada se javio i novi problem: "Ovo se može nazvati i zlostavljanjem"

''Pet po pet i mijenjamo njihov svijet''

I dok svi skupa drže palčeve jednom srednjoškolcu, dečku koji je u programu godinama, a čija je životna želja upisati mikrobiologiju, ima još priča koja pune srce i potvrđuju da ono što rade itekako ima smisla.

Biti tu za nekoga, pomoći pri učenju, biti uho za slušanje, dati savjet, ponuditi toplo jelo. Sve te sitnice koje život znače program Moje mjesto pod suncem godinama osigurava financirajući se projektno, kratkoročno, neizvjesno.

Stoga su prije tjedan dana pokrenuli kampanju 'Pet po pet i mijenjamo njihov svijet' - pet eura mjesečno koje bi se trajnim nalogom uplaćivalo za prvi odlazak u kino, na izlet, u kazalište, za sport, ples, instrukcije… sve ono što djeci roditelji inače ne bi mogli priuštiti, a želja je i da imaju logopeda.

Planova je puno, želja još i više. Za još više djece, za još više mogućnosti. Da ne ide preko noći, oni jako dobro znaju, baš kao i to da se do velikih stvari nerijetko dolazi malim koracima, pet po pet. 

Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr