Volimo mi slano, a kako je u životu mnogo toga puka podsvijest, ne čudi što radimo sve da nam život bude slaniji. Većina nas ne ide na izbore, ključne odluke donosi u šoping centrima, a kad nema love svi psujemo vlast...
Mi građani stoga trebamo prestati sebe amnestirati od odgovornosti za vlast koja luta, nabija poreze, neisplatu plaća proglasi kažnjivim djelom, a onda to sama čini kao u slučaju kaštelanskih staklenika. Cum grano salis - s jednim zrnom soli, valja misliti i razumjeti.
Ono što definitivno nedostaje pretendentima za vlast ne smije nedostajati nama biračima. Jer i HDZ i SDP su u tihim ratovima svojih frakcija. Prvi alokronično žive u tuđem, a ne vremenu moderne konzervativne misli, drugi su pak na valu nekog anarholiberalizma, bez stvarne socijaldemokratske vizije. Pa ne čudi što su i Stier i Picula, svaki u svojoj stranci de facto marginalizirani. Svaki na svoj način imaju ono što političara čini političarem, a ne pučkim tribunom, propagandistom ili tehničkim izvršiteljem. A to je koncept, ideja, koja proizlazi iz dugo tkanog iskustva i obrazovanja.
Sraz između premijera i ministra financija i njihovih ljudi se produbljuje iz dana u dan. Nakon Šegona i županice Lovrić, sad je na redu Jozo Kalem, Linićev frend koji je navodno također pronevjerio neku lovu. Taj sukob se na zanimljiv način transferira i u medijski prostor, kroz ukopane tabore. Glasniji su oni Liniću u korist.
Milanovićev put u Australiju nitko nije sagledao kao nešto što je bilo dobro i možda potrebno nakon svih tih godina. Zamjera mu se čak i posjeta nekom hrvatskom kič-slikaru. Svi govore i pišu kao da su diplomirali slikarstvo na Sorbonnei.
A u međuvremenu je u Inu uskočio Uskok. Zbog sumnje da je Mol kupovao naftu po cijeni većoj od tržišne. Ina to opovrgava. Tako se glavinja s naftnom kompanijom kad vlada s Orbanom s ponešto diplomatskih aduta - nije htjela za stol, već slušajući kvazisavjetnike za privatnim večerama, mahala tjeralicama i uhidbenim nalozima, ko politički dječji vrtić.
Ipak, naglasak tjedna je vukovarski gradonačelnik Sabo. On bi se nagodio za ni manje ni više političku korupciju. Priznao da je pokušao podmititi HDZ-ovu vijećnicu, prihvatio bi vjerojatno neku uvjetnu, i ostao na funkciji. Nevjerojatno! Ali to je obrazac cjelokupne hrvatske stranačko-političke misli. Stranke su kaste, interesne grupacije ovladane balkanskim klijentelizmom i kad dođu na vlast - upadnu začas u delirij moći.
Zapad, koji je Srbiji barem dva puta krao izbore, režirajući ishod suprotan volji građana, sad je pustio da se pokaže u stvarnim brojkama. Aleksandar Vučić, preparirani ultranacionalist i bivši šešeljevac, Amerima treba da utre put priznanju Kosova.
Kosovo je pak po sistemu ''tražili ste, i sad gledajte'' bio glavni adut Putinu pri aneksiji Krima, koja se što se tiče Rusije - dogodila - Obama je i dalje poprilično oprezan - a kako i ne bi kad mu je Snowden u Moskvi, a EU je pokazala da i 22 godine nakon Mastrichta nema konsolidiranu zajedničku vanjsku politiku. Potpisali su sporazum s tehničkom vladom Ukrajine, koji znači tek potporu, a sankcije Rusiji vrlo pažljivo gradiraju i spominju.
Ipak, Putin nije u pravu kad Krim povezuje s Kosovom. Tu je u pravu kancelarka Merkel. Kosovo nije moglo vani iz Srbije ni po Ustavu ni po Badinteru, ali je moglo po rezoluciji 1244 Vijeća sigurnosti. Ona je bila pravna podloga. Za Krim takve rezolucije nema. Nema ni podloge u ustavu Ukrajine koja bi se pozivala na povijesno ruski status Krima. Siroti narodi Ukrajine su opet pijuni na šahovskoj ploči realpolitike, potpomognute ukrajinskim kronično i bez razlike korumpiranim vođama.
Amerika, Rusija i Engleska su zaboravile na sporazum iz Budimpešte, priča s Krimom trajat će duže no ona s Kosovom, kakva će biti u finalu, ovisit će o dogovorenoj podjeli interesa Zapada i Rusije. A u Kijevu će za par godina buknuti neka nova revolucija.
Naš teologijom neopterećen Papa, na bdijenju za žrtve mafije, onako latinoamerički i pomalo odoka, je progovorio o Paklu. Pojmu koji je istina vjere, ali za kojeg Crkva ne zna ima li u njemu koga. Jer Crkva na čelu s Papom nije pozvana suditi nikome, pa samim tim ni rezervirati mjesto u Paklu. Zna se tko sudi na posljednjem sudu za vječnost. Bila je to sve u svemu loša kopija nadahnute propovijedi Ivana Pavla Drugog u Agrigentu. Na prvom bdijenjeu za žrtve mafije. On je tada kazao: obratite se, jer čeka Vas sud Božji! Ne ulazeći u to kakav će taj sud biti.
Tema koja je u domaćoj politici izazvala mnogo kritika, a i sudova jest takozvani masterplan za bolničke sustave. Ministar je 31 hrvatsku bolnicu podijelio u 4 kategorije, a državu u 4 zdravstvene regije. Samo će velike bolnice zadržati sve djelatnosti, a njihovi će specijalisti povremeno putovati u manje. Joj si ga nama!
U tjednu koji je za nama, usrećilo nas je lijepo vrijeme, proslavljen je i Dan očeva. Kraj ovoga pregleda ipak ne posvećujemo ni tatama ni mamama već djeci - specifičnoj po svom stanju, ali i po sili ljubavi koju bezrezevno daju svima iz svoje okoline. Malim anđelima rođenim s Downovim sindromom. Kolonija je za njih priredila i dobrotvorni koncert. Da se vidi kako oni sa svojom ljupkosti i radosti mogu biti i jesu vrijedna sastavnica našega društva. Jedni od nas.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
