Povjesničar o jezivim zvjerstvima i revizionizmu: "Kakvo je to biračko tijelo kojem bi se zamjerili zabranom ustaškog pozdrava Za dom spremni?"

Hrvatska obilježava 76. obljetnicu proboja posljednjih zatočenika iz ustaškog logora Jasenovac. Povjesničar Hrvoje Klasić opisao je kako je to izgledalo 1945. godine. 

"Krajem 1944. godine bilo je jasno da NDH i njegovi saveznici, prije svega Treći Reich, gube rat i polako počinje sustavno 'čišćenje' logora. Ono će se intenzivirati 1945. godine kada počinju bombardiranja Jasenovca, ne kao logora, nego više kao prometnog čvorišta.

19. travnja 1945. Maks Luburić dolazi u Jasenovac i daje naredbu da se napušta Jasenovac i da se obračuna s preostalim zatvorenicima. U tjednima, mjesecima prije započelo je spaljivanje i uništavanje dokaza, prije svega tijela ljudi koji su ubijani. Tijela se otkapaju i najvećim dijelom spaljuju na otvorenim lomačama, rade se ogromne posude na koje se tijela stavljaju, polijevaju naftom i tako uništavaju, ali počinje i ubijanje ostalih i bacanje u Savu.

21. travnja uvečer 600-700 žena iz Stare Gradiške je poubijano i tim ljudi, prije svega komunista koji su bili tamo, odlučio je da se nema što čekati jer će svi biti poubijani i 22. kreću u proboj, njih otprilike 600, a preživjet će ih 90-ak.

Među njima je bio i Boris Hanžeković, po kojemu imamo memorijal, ugledni hrvatski sprinter koji nije htio nastupati za reprezentaciju NDH-a i počeo je surađivati s partizanima. Nakon toga ustaše miniraju logor, bježe odatle i početkom svibnja partizani su ušli u logor", ispričao je Klasić za N1.

Rehabilitacija NDH-a

Scene koje su tamo zatekli bile su jezive. "Tijela su bila na sve strane, jame raskopane…", rekao je Klasić. Komentirao je i aktualni revizionizam i komentare da je Jasenovac bio "radni logor".

"Ljudi misle da kad se kaže radni logor da je to nešto jednostavnije. To je bio čisto rad iscrpljivanjem da bi se riješilo tih ljudi. Ljudi su ubijani svakodnevno, to su bile masovne egzekucije.

Mi 30 godina živimo u društvu u kojem određene skupine pokušavaju rehabilitirati NDH. Neki ne želi ukinuti pozdrav Za dom spremni da se ne zamjere biračkom tijelu. Kakvo je to biračko tijelo kojem bi se time zamjerili?" pita se Klasić.

"Da biste završili u Jasenovcu, niste morali učiniti ništa posebno. Dovoljno je bilo da ste Židov, Srbin, Rom, antifašist, da ste se nekome zamjerili", rekao je Klasić.

Ustaše nisu bili hrvatski patrioti

Ove godine u Jasenovcu opet je nekoliko kolona. Klasiću je jasno zašto Plenković ne želi s Milanovićem, ali mu nije jasno zašto predstavnici žrtava, Srba, Židova, Roma i antifašista idu sami.

"Nisam čuo da su ovih dana komunicirali da im smeta praksa koja postoji u Hrvatskoj, a ona je po meni još uvijek vrlo problematična. Sve se svodi na Za dom spremni, ali nije samo on.

Premijer Plenković govori o obrazovnom sustavu, ne živimo u društvu koje je bilo kad je premijer išao u školu, kad su udžbenik i nastavnik bili najvažniji izvor.

Sve izvan sustava obrazovanja pokazuje neujednačenu praksu. U Zagrebu ima 10-ak ulica koje su nakon 90-ih dobile imena po simpatizerima NDH-a, ljudima koji su aktivno sudjelovali u tom sustavu", rekao je Klasić te dodao da se u Hrvatskoj stvorio narativ da su ustaše bili hrvatski patrioti.

Oni do 1941. nisu predstavljali ništa, nisu gotovo ni postojali, a na vlast ne bi ni došli da ih nisu postavili Hitler i Mussolini i da ih Vladko Maček prije nije odbio", napomenuo je povjesničar Klasić.