U poruci nadbiskup Hranić podsjeća kako je vjeronauk ponovno uveden u hrvatske škole prije 25 godina, 1991., jer se "Crkva smatra pozvanom i dužnom upoznati sve ljude koji to žele s porukom kršćanske vjere o najdubljem smislu čovjekova života i svijeta.
Ona to svoje poslanje na poseban način ostvaruje prikladnim oblicima sustavnoga vjerskog odgoja i obrazovanja (vjeronauka) ne samo u crkvenoj (župnoj) zajednici nego i u školi."
Tako je Crkva, navodi nadbiskup Hranić, "odabirući konfesionalni model vjeronauka, na određeni način, postala i jest odvjetnica dostojanstva učenika i njihova života što je puno više od stečenih kompetencija i ispunjavanja kriterija, često zadanih izvan sustava odgoja i obrazovanja".
No, nadbiskup ističe i važnost župne zajednice kao izvornog mjesta naviještanja vjere.
"Župna je zajednica izvorno mjesto susreta s Kristom i mjesto slavljenja zajedničke kršćanske vjere. Vjeronauk u školi tako zahtijeva i upućuje na potrebu župne kateheze", dodaje u poruci.
Podsjeća da su hrvatski biskupi i 2002. godine, u dokumentu "Na svetost pozvani", ponovno istaknuli da "školski vjeronauk ne može zamijeniti i učiniti suvišnom župnu katehezu. Ta dva oblika nisu istovjetna, nego se nadopunjuju".
Danas uviđamo da vjeronauk u školi zahtijeva i župnu katehezu, kaže nadbiskup Hranić u poruci na početku školske i vjeronaučne godine, izrazivši nadu za "dodatno snaženje župne kateheze".
