Svijet se suočava s nevidljivom krizom kvalitete vode, upozoravaju iz Svjetske banke u izvješću "Kvaliteta nepoznata: nevidljiva kriza voda". U izvješću navode kako bakterije, otpadne vode, kemikalije i plastika isisavaju kisik iz vodnih zaliha te tako vodu pretvaraju u otrov za ljude i ekosustav.

Galerija


Hrvatska, koja prema podacima FAO-a raspolaže s oko 2500 kubičnih metara vode po osobi godišnje, daleko je od mita koji vlada u hrvatskoj javnosti da smo među najbogatijim državama svijeta po zalihama vode. Stoga, kao i sve većih prijetnji od zagađenja vode, za pučku pravobraniteljicu nema sumnje da naš odnos prema vodi treba mijenjati.

Vezani članci Tonči Vjekoslava Huljić (Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL) Vjekoslava Huljić otkrila zašto za sebe kaže da je diplomirani sanjar ali i tajnu braka s Tončijem Okrugli stol Ljudsko pravo na vodu (Foto: Patrik Macek/PIXSELL) Ljudsko pravo na vodu: Šest posto Hrvata nema mogućnost priključenja na vodovod

"Posljedice koje zagađenje ostavlja na buduće generacije, jednako kao i na okoliš, velike su. Voda je sastavnica okoliša. Zrak i tlo sigurno govore u prilog tome da se prema vodi treba puno odgovornije i ozbiljnije odnositi", započela je Lora Vidović, pučka pravobraniteljica.

Zato je ona pokrenula inicijativu da se pravo na vodu zaštiti Ustavom RH. To bi značilo da svatko ima pravo na dovoljnu količinu zdravstveno ispravne i financijski dostupne vode za osobne potrebe. Inicijativu je preuzeo Most, koji je u Hrvatskom saboru pokrenuo raspravu o promjeni Ustava, no vladajući kažu da je pravo na vodu već osigurano zakonom. Za pučku pravobraniteljicu, ali i brojne stručnjake to nije dovoljno.

"Činjenica da je nešto pravo koje je predviđeno i regulirano Ustavom daje puno jaču pravnu sigurnost i dugoročniji pogled i zaštitu. Dakle, nakon toga se ne mogu donositi zakoni koji bi bili suprotni Ustavu i koji bi se možda odnosili na neke privatne interese, odnosno nešto što ne bi bilo u općem interesu", nadodala je Vidović.

"Mi moramo zaštititi vodu u Ustavu kao javno dobro. Ona se nalazi u našim zakonima, ali to je tako slabo“, kazao je Viktor Simončić, samostalni stručnjak za zaštitu okoliša, nastavljajući s obrazloženjem zašto je potreban Ustav: "Sjećate li se da je i dio Končara bio zakonom zaštićen kao strateški pa je onda Vlada ukinula odluku o tome, prodali su taj dio, i onda je opet postao strateški."

Kako nam se tako nešto ne bi dogodilo i s vodom, potrebna je ustavna zaštita jer, kako kažu sugovornici, opasnost od privatizacije uvijek postoji.

"Privatizacija je uvijek realna opasnost“, potvrđuje pučka pravobraniteljica.

"U kapitalizmu sve netko želi imati privatno. Zaboravili smo da postoji širi društveni interes. I Europa ozbiljno razmišlja o tome jer su mnogi sustavi u Europi privatizirani. Pravo dostupnosti pitke vode, mojih pet kubika, meni mora biti dostupno, imao ja novca za njih ili ne", rekao je Simončić.

Slovenija je vodu učinila ustavnim pravom, a Hrvati još nisu svjesni njezine važnosti

Uzimajući procjene UN-a da će do 2050. čak 75 posto svjetskog stanovništva trpjeti zbog manjka vode i već spomenutog izvješća Svjetske banke o krizi kvalitete vode, jasno je da će ona postati sve privlačnija privatnom kapitalu. Kako bi se spriječila nedostupnost pitke vode građanima, Slovenija je, prva u Europi, pravo na vodu zaštitila ustavom.

"Kad sam vidio što oni rade, istu tu priču pokrenuo sam kod nas. Napravio sam i anketu. Mislio sam da će neka od građanskih inicijativa preuzeti tu stvar. U Sloveniji je građanska inicijativa to pokrenula i onda je došla ideja u parlament pa su stranke podržale inicijativu. Kod nas su se prvo HSLS, a sada Most, uhvatili toga, ali to je onda stranačka stvar koja će vrlo teško postići politički konsenzus", objasnio je Simončić.

U Hrvatskoj, barem za sada, građani nisu prepoznali važnost ove teme. Peticiju, koju je Most pokrenuo online potpisalo je tek nešto više od 4000 građana. Kako vlada percepcija da vode u Hrvatskoj trenutačno ima u izobilju, nitko se ne brine zbog načina na koji se s njom gospodari. Naši javni vodoopskrbi sustavi, koji su u vlasništvu lokalnih jedinica, uglavnom su stari i zapušteni. Iako je pokrivenost njima oko 90 posto, ona je vrlo neravnomjerna.

Simončić tvrdi kako je u priobalju zbog turizma pokrivenost vodnim snabdijevanjem čak 95 posto stanovništva, što je jako visoko, ali u Slavoniji je ono ispod 60 posto.

"Jako je velika razlika u cijenama između različitih područja. Nije isto gdje u Hrvatskoj živite. Na području općine ili grada cijena varijabilnog i fiksnog dijela zaista se jako razlikuju. Još jedna stvar koja je dosta bitna, a može se primijetiti u Hrvatskoj jest ta da su gubici u vodovodnom sustavu u prosjeku 50 posto“, govori Vidović.

"Budemo li nastavili gospodarenje s vodama kao što sada trenutno radimo, za nekoliko desetljeća imat ćemo velik i ozbiljan problem s vodama“, zaključio je Simončić.