Stjepan Bedić, direktor tvrtke Best Aero, na Facebooku je podijelio objavu u kojoj tvrdi kako mu je zbog problema s hrvatskom administracijom propao veliki posao s investitorima iz Libije.
Poduzetnik piše kako su investitori iz Libije u Hrvatsku došli prošle godine nakon što je dogovorena investicija vrijedna 3,5 milijuna dolara. Libijci su se upisali kao suvlasnici Bedićeve tvrke kako bi zajedno započeli aviokompaniju te uplatili 180.000 dolara za početnu administraciju.
Vezani članci
Uprava Uljanika predstavila ministru Horvatu pristigle ponude za strateško partnerstvo
Bliski prijatelj Trumpove obitelji želi ulagati u Hrvatsku: "Naša investicija počinje s 500 milijuna dolara"
Bedić tvrdi kako je posao ubrzo propao, i to uslijed "situacije koju ni Monty Python ne bi smislio" te tvrdi da se o Hrvatskoj vani već pričaju vicevi te da ABC u kolokvijalnom govoru investitora znači – "Anything But Croatia" („Bilo što osim Hrvatske“).
Libijcima je naime istekla viza, a kad su se htjeli vratiti da uplate preostalih 3,3 milijuna dolara, odbijene su im vize. Bekić tvrdi da kao direktor firme i potpisnik jamstvenog lista nije mogao dobiti objašnjenje zašto su Libijcima odbijene vize.
„Nakon što su uložili dio novca, njima se dva puta odbija viza, i sada nam je propala investicija od 3 milijuna dolara.To vam je realnost. Jesu li se svi ovi propisi mogli provesti na jedan efikasniji način?“ piše Bedić.
Ogorčeni poduzetnik tvrdi kako je nedavno razgovarao s kraljevskom obitelji Katara, koja mu je poručila da više nikada ne želi ulagati u Hrvatsku te da smo stranim investitorima poznati kao „mjesto u koje nikako ne treba investirati“. Zaključio je i kako je „stranim investitorima Libija, koja je u ratnom stanju, zanimljivija za ulaganje od Hrvatske“.
Cijelu objavu pročitajte u nastavku:
Dakle, bili su nam investitori iz Libije prošle godine. Dogovorena investicija 3,5 milijuna dolara. Dobili vizu, došli u Hrvatsku, uplatili 180.000 dolara za početnu administraciju, upisali se kao suvlasnici firme na trgovačkom sudu.
Istekla im viza, oni otišli sa namjerom da se vrate, uplate preostalih 3,3 milijuna dolara da započnemo aviokompaniju. Naši im odbili vize. Pazite, nakon što su već bili u Hrvatskoj prije mjesec dana, uplatili preko milju kuna i tako dalje. Predali zahtjev ponovo, ponovo im odbili.
Ja, koji sam direktor firme i potpisnik jamstvenog pisma, nemam pravo znati zašto, makar sam 'off the record' saznao da nisu nikakvi kriminalci, nego je zapelo negdje u mašineriji administracije.
Pisao sam Predsjednici, i iz njezina ureda tražili su izvještaj od MVEP-a. Izvještaj je bio pun citata iz propisa kako se izdaju vize, kako se žaliti na rješenje i slično.
UOPĆE PROPISI NISU UPITNI. UPITNO JE KAKO IH MI PROVODIMO.
Evo mog odgovora njima, plus CC Uredu predsjednice:
Poštovani,
Zahvaljujem na iscrpnom e-mailu sa citiranim propisima i detaljnom opisu izdavanja viza.
Slažem se sa svime napisanim. Jednostavno, radi se o jednoj drugoj stvari, zbog koje smo kao država poznati kao mjesto u koje nikako ne treba investirati.
Neki dan sam imao priliku razgovarati sa kraljevskom obitelji Katara, koji su mi isto tako rekli da ne žele više nikada ulagati u Hrvatsku.
Razgovarao sam sa jednim drugim investitorima kojima je Libija, u ratnom stanju, maltene sa dvije vlade, interesantnija za ulaganje od Hrvatske. Možete li to vjerovati?
O Hrvatskoj se vani već pričaju vicevi. Znate li što znači 'ABC' u kolokvijalnom govoru investitora? 'Anything But Croatia.'
Ja se apsolutno slažem da treba ispoštivati sve propise, kako naše, tako i EU-a. Pitanje je načina kako to radimo. A to radimo na katastrofalan način.
Sa strane citiranih propisa kojima se ograđujete i koristite kao izgovor za takve loše rezultate, realnost je ta da su ti ljudi bili u Hrvatskoj sredinom 2018. uložili više od milijun kuna, upisali se u trgovački sud kao suvlasnici kompanije. Kako im je tada izdana viza? Što se promijenilo u tih mjesec dana?
Nakon što su uložili dio novca, njima se dva puta odbija viza, i sada nam je propala investicija od 3 milijuna dolara.To vam je realnost. Jesu li se svi ovi propisi mogli provesti na jedan efikasniji način? Ja vam kažem da jesu. A evo nekoliko primjera zašto:
1. Istekla je rezervacija za hotel. Na opetovano traženje informacije za koji datum da se rezervira hotel, ne dobivamo nikakvu informaciju.
Ako firma čiji sam ja direktor, a oni većinski vlasnici, rezervira hotel i na kraju krajeva, ja potpisujem garantno pismo, kršimo li stvarno zaštitu osobnih podataka tih državljana ako mi kažete za koji datum da se rezervira hotel? Prva rezervacija je propala jer viza nije napravljena. Rezervacija košta 3500 eura i ne mogu svakih nekoliko dana rezervirati i otkazivati rezervacije. Je li to tako teško shvatiti? U čemu je problem napisati rečenicu ili javiti telefonom: “Rezervirajte nove aviokarte i hotel za 15. 12. 2018.”?
2. Je li normalno da vaša predstavnica u Kairu kaže da se za vizu sa višekratnim ulaskom treba unaprijed za svaki planirani dolazak rezervirati avionska karta i hotel? Odakle da ljudi znaju za unaprijed 6 mjeseci svaki put kada će dolaziti i odlaziti?
3. Je li normalno da vaša predstavnica u Kairu kaže da ne može dodati dodatne dokumente u predmet?
4. Je li normalno da vaša predstavnica u Kairu na nekoliko zahtjeva od osobe koja je predala zahtjev ne dostavlja rješenje ni razlog zašto je viza odbijena?
Na što točno da se žale? Na koje rješenje? Krasno ste opisali postupak žalbi sve do Pape u Rimu, ali što nam to znači kada oni ništa službeno nisu dobili.
Jasno mi je sve oko Libije i da je to država povećanog rizika, ali oni i dalje posluju i imaju jako puno novca.
Za vašu informaciju, zahvaljujući ovome propali su razgovori sa brodogradilištem Brodotrogir, a tražili su od nas i sastanke sa INA-om jer nude jeftinu sirovu naftu, kao i Podravkom o izvozu hrane u Libiju. Ova dva zadnja sastanka nisam ni dogovorio jer očigledno neće doći u Hrvatsku. Već sam ih vodio gledati zemljište za hotel sa 300 soba u Zagrebu.
I pazite sad ovu situaciju koju ni Monty Pyton ne bi smislio. Oni su ušli u firmu kao suvlasnici, na firmi je 180.000 dolara, odnosno milijun kuna. Trebalo je doći još 3,3 milijuna DOLARA, ali neće doći. Oni ne mogu izaći iz vlasništva firme jer da bi to učinili, moraju OPET kod istog onog javnog bilježnika kod kojeg su bili mjesec dana prije toga kada su imali vizu.
I sad ja otvaram novu firmu da tražim druge investitore, a dragi Bog zna što ću napraviti sa BEST Aero d.o.o. na kojem bezveze sjedi milijun kuna, u kojem su investitori i suvlasnici ljudi koji ne mogu doći u Hrvatsku, u kojem ne mogu napraviti ni dokapitalizaciju niti ništa, nego prikazati kao dugovanje.
S druge strane, da su im PONOVO odobrene iste te vize koje su imali do sredine 9. mjeseca 2018., sada bi imali firmu sa 50 zaposlenih i dva putnička aviona od 189 sjedala.
Pa vi sada vidite je li se moglo tu nešto učiniti ili nije i je li ovaj vaš e-mail korektan ili nije. Samo vi nas 'by the book' sve dublje i dublje zakopavajte, dok drugi koriste situaciju i napreduju. Pa vaš veleposlanik mi je ispričao kako je jedna naša firma dobila ugovor da obnovi sav vodovod u Libiji nakon sukoba, i da su Libijci trebali doći u Zagreb, pa im je odbijena viza, koju su im vrlo užurbano dali Španjolci, i sad Španjolci obnavljaju vodovod, a ta naša firma je propala. I Španjolci su u EU-u, čak i u Schengenu.
Pa, kojom su čarolijom oni uspjeli riješiti taj problem s vizama za ljude koji dokazano nose višemilijunski posao?
Pa, javljeno mi je da ministri iz Vlade čekaju deset mjeseci vizu za Hrvatsku, da ljudi koji dolaze na sastanak sa premijerom dolaze preko turističke vize. Jasno mi je da ima svakavih muljatora, ali mora postojati jednostavniji i brži proces za investitore koji su dokazani i koji su već uložili dio novca u Hrvatsku. Pa, ljudi su suvlasnici firme, imaju imovinu u Hrvatskoj do koje ne mogu doći. U želji da i vaše plaće počnu ovisiti o radnom učinku vas i vaših kolega.
capt. Stjepan Bedić, ing. aeronaut.
direktor
BEST Aero d.o.o.