Učenica 8. razreda OŠ Strožanac iz Podstrane Lea Mladenić, prije nekoliko mjeseci posjetila je Vukovar sa svojim roditeljima i bakom. Na nju je taj grad ostavio duboki dojam i inspirirao je da napiše sljedeću pjesmu.
Pročitajte i ovo
VUKOVARSKI KRIŽ
Koračam tamom ,Vukovarske zemlje.
Osluškujem pjev ptica,
Koji je davno utihnuo.
Osluškujem srčani vapaj žena za djecom,
Koji je ostao u svakoj travki...
Svakom listu.
U daljini gledam kako izbijaju
Kameni mramorni križevi.
A oko njih je još vidljivo crnilo.
Crnilo njihovih obitelji,
Koji plaču još i danas
Mole za svoje anđele
Slomljenih krila.
U svakoj kapi kiše
Vidim slike tako jasne...tako kristalne.
Vidim svaku patnju,
Svaki nemir u očima djeteta,
Koje to nije zaslužilo.
Taj nevini pogled,ta suza u kutu oka
Najsnažnijeg čovjeka slomi,
Prikaže gorku istinu.
Dotičem crnu zemlju,
Gdje su padali naši preci.
Sa riječima na usnama,
Sa riječima o svojoj domovini
Još se čuje vapaj tih stihova iz duše.
Ja večeras padam,za tebe
Moja kraljice,
Moja majko,
Moja smrti.
O moja, samo moja Kroacijo.
I kada osjetiš klecanje koljena
U zoru.
I kada baciš svoje blago,
Svoje kristale,svoje srce
Pred druge,
I kada ti jedina utjeha ostane
Zlatom osuto nebo naših anđela.
Kada gledaš
I polako oči zatvaraš,
Sjeti se ovih riječi ,
Sjeti se ovoga glasa,
Ove kletve uspomena.
Čitateljica Davorka Matasović poslala nam je pjesmu posvećenu svom ocu koji je poginio u Vukovaru 18.11.1991. 'Kada je rat počeo ja sam bila malena curica koja je imala sretnu obitelj. Veselila sam se školi, prijateljima, išla sam na balet i nisam znala što je život. U jednome trenutku malo prerano sam morala odrasti. Potjerali su me iz moga grada, sve što smo imali bile su dvije putne torbe. Dugih 8 godina čekala sam svoga tatu da mi se vrati, vjerovala sam da će se vratiti. Moglo bi se reći da sam bila naivna malo. I onda su me prizemljili. Saznala sam da mi je otac poginio davne 1991. Ove godine obilježava se njegova 20-ta obljetnica smrti. Moja mama, seka, njezin sin i ja idemo i ove godine u Vukovar. U koloni sjećanja hodati ću za svoga oca, ujaka, tetka, bratića i sve naše poginule i nestale Hrvatske branitelje uz želju da se nikada tako nešto ne ponovi i ne zaboravi', napisala je Davorka. Evo njezine pjesme:
Voljeni tata
Svi misle meni je lako,
rođendan tvoj je,
umjesto da slavimo,
ja ti svijeću palim.
Govorim da te volim,
ne stojim pored tebe,
nego ispred tvoga groba.
Kupila sam ti cvijeće i svijeće,
Bogu se pomolila,
zagrliti sam htjela te,
ali nisam mogla.
Pričam ti, a ne znam
čuješ li me?
Želim ti samo reći
sretan rođendan ti
i volim te tata.
Svi misle da je meni lako,
svijeću sam ti zapalila,
cvijeće poklonila,
rođendan čestitala.
Nije meni lako,
ti mi fališ jako.
Čitateljica Branka Mlinar poslala nam je sljedeću pjesmu:
Davorka Matasović
Branka Mlinar
U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI
I u mom gradu Vukovar svijetli,
u svakom srcu, u svakom oku
otkriva svoju ranu duboku,
sažima ljubav, sažima bol
kroz Križni put na Trpinjskoj cesti...
Visoko, do sunca
Vučedolska golubica leti,
u plamenu svijeća
Mitnica svijetli,
u vijencu suza
iskri se ponos,
u riječi hrvatskoj
hrabrost plamti
i cvijeta u gradu koji se pamti.
Ovčara ostaje za sva vremena
kao nijemi svjedok
života ugašena,
herojska priča hrabrih branitelja
i Oltar sveti.
I u mom gradu Vukovar svijetli
u duši, u tijelu,
u cijelom biću
s maslinovom granom u gordom kljunu,
Vučedolska golubica priča
potresnu priču
i pjeva
HIMNU SLOBODE!
-
Invazivna vrstaU Austriji upozoravaju turiste koji idu u Hrvatsku: "Budite oprezni, sve ih je više"
-
Sretan kraj potragePronađena djevojčica za kojom se tragalo 11 dana: Jedan poziv bio je ključan
-
Savršena za ljetoMia Marić: Kći Ive Majoli u bijeloj haljinici koja je oličenje mladenačke elegancije
