"Slušamo prepucavanja, ali nitko nije regirao na svađu ruskog i američkog veleposlanika zbog Agrokora. Smatram to skandaloznim"

Je li to baš način i vrijeme za ovakvu beskonačnu javnu prepirku državnog vrha?

Pročitajte i ovo Iz minute u minutu Domovinski pokret slikao se ispod velikog križa i oglasio o SDSS-u, a Grbin poručio da Plenković treba psihijatra velika akcija u BiH Akcija piramida: Razbijena mreža krijumčara ilegalnih migranata

Niti je način, niti je vrijeme. Način nije ponajprije zbog toga što ovakva javna prepirka pokazuje, prije svega, premalo poštovanja prema nama, građanima Republike Hrvatske. Mislim da bi bilo puno ozbiljnije da Predsjednica i premijer sjednu u četiri oka, da rasprave neke stvari i da postignu konsenzus o nekim ključnim točkama, ključnim problemima u ovoj zemlji. Zbog čega to nije moguće, to doista ne znam. Nisam upućena niti u njihov međusobni odnos niti sam dovoljno upućena u možebitne ambicije bilo premijera bilo Predsjednice. Ono što se čuje ovako neslužbeno, to nije relevatno i ne znači da je točno, pa to neću ni iznositi. Vrijeme nije osobito zato što je Hrvatska zemlja s mnogo problema. Mi sada slušamo „pripetavanje“ i prepucavanje. On kaže jedno, ona kaže drugo. Ili ministri. Ali, primjerice, vezano za Agrokor nedavno su nam se američki i ruski veleposlanik ovdje posvađali kao da je riječ o nekom njihovu „feudu“ koji oni žele podijeliti. Reakcija naše politike, i premijera i Predsjednice, u tom je slučaju izostala. Smatram to skandaloznim! Jednako tako željela bih, osim demografije i tema koje su sada aktualne, da ili premijer ili Predsjednica s obzirom na Agrokor, koji je priča koju sam prije nekoliko mjeseci nazvala „novom balkanskom geopolitičkom prostitucijom“, a i s odnosom na novu, potencijalnu migrantsku krizu, kao novim izazovom, da počnu primjerice govoriti o potrebi korjenite promjene Zakona o sigurnosnim službama jer onaj iz 2006. više ne može korespondirati s ovim vremenom.

Predsjednica posebno apostrofira migrantske trendove u kojima bi Hrvatska mogla imati itekakvih problema. Vode li tu Predsjednica i premijer konzinstentnu politiku i kako bi se Hrvatska trebala postaviti?

Predsjednica i premijer još nemaju formiranu nikakvu politiku, oni govore svaki za sebe i govore približno točno. Dakle, ona govori o migranstkim trendovima, ja sam premijera neki dan slušala u Münchenu. Isto to smatra velikim izazovom za EU, ali posebno za Hrvatsku jer je Hrvatska na vanjskoj granici. Ono što osobito brine, ne samo nas ovdje, nego brine i Brisel, jest ta nova ruta koja se otvorila kroz BiH. Po mom mišljenju, Hrvatska mora formirati svoju politiku, a ne oslanjati se na politiku gospođe Merkel koja je neki dan u Münchenu, slušala sam je, napravila cijelu dramu a da joj nitko pri tom nije rekao 'Gospođo kancelarko, pa vaše političke odluke dovele su do ovoga kaosa'. Ona je govorila o funkcionalnoj solidarnosti, o stvarnoj nekakvoj, istinskoj europskoj policiji. Mislim da Hrvatska, koja ima žilet žicu još uvijek i na granici sa Slovenijom i na granici s Mađarskom s njihovim strana, mi žicu nismo dizali – da mora tu nekako formirati nekakvu svoju politiku jer kriza je sasvim izvjesna. Pitanje je kad će Erdogan pustiti sve te ljude. One će biti usklađena s nekakvim temeljnim europskim vrijednostima. Sve ovo skupa, ovo cijelo nesnalaženje zapravo je refleksija onoga od prije tri ili četiri godine kada je bio taj veliki val migrantske krize. Kada EU nije proveo, ponovit ću, fundamentalnu raspravu, otvorenu, javnu, da građanima bude jasno o svim aspektima te krize, prije svega o njezinu humanitarnom aspektu, nakon toga strateškom i sigurnosnom. Nadam se da će ovoga puta to učiniti, da će Hrvatska u tome aktivno sudjelovati.