Puno vježbe i truda potrebno je za postizanje figura koje Paula izvodi na visini od četiri metra. Sa svilom, kaže, ima poseban odnos. ''Kad razmišljam zašto se bavim svilom, uvijek se sjetim jednog trenutka. Bilo je to kad sam plesala na Medvedgradu, svila je bila visoko obješena i dok sam plesala, vjetar je puhao i u jednom me trenutku okrenuo. Gledala sam na cijeli Zagreb i to je bio trenutak u kojem sam shvatila zašto se bavim svilom. To je taj osjećaj, visoko si, plešeš, baviš se nečim što voliš i gledaš jedan toliko predivan pogled'', kaže Paula.
Pročitajte i ovo
Iz kuhinje ne izlazi satima
Mama mu je i dalje u čudu: Kako 17-godišnji Marko svoj hobi pretvara u uspješan posao
Iako se inače boji visine, kad je na svili, ne boji se padova, čak naprotiv, figure koje su fizički najzahtjevnije Pauli su omiljene: ''Volim raditi salto na svili, tada se osjećam kao da radim nešto uzbudljivo. Ima jedan, zove se Dead meat, stojiš ravno na svili i bacaš se naopačke. Taj je meni najdraži''.
Paula je ovu zahtjevnu figuru savladala vrlo brzo, no ističe kako joj je prednost to što se plesom bavila i ranije. ''Ples mi je puno pomogao. Kad god stignem, sama odrađujem treninge. Doma sam stalno radila vježbe snage i istezanja. Tu sam dobila na fleksibilnosti koja mi je pomogla da sve stvari koje radim na svili izgledaju puno ljepše'', kaže Paula.
Trud koji je ulagala u treninge prepoznala je njezina trenerica Martina Pavlović. Tako je Paula nakon svega tri godine treniranja postala najmlađa trenerica plesa na svili. ''Sretna sam što mogu prenijeti svoje znanje drugima'', kaže Paula. Trenutno vodi grupu za početnike. ''Cure su starije od mene, ali njima ne smeta što sam ja mlađa. Mislim da imam visoku razinu znanja koju im mogu prenijeti od mnogo različitih trenera, ali i znanje koje sam sama stekla'', kaže ova 17-godišnjakinja kojoj uz gimnazijske obaveze nikad nije teško odvojiti vrijeme za treninge.
Ples na svili ipak nije na svili
Ovaj ples prepun gracioznih pokreta ipak se ne izvodi na stopostotnoj svili. ''Materijal nije samo svila, nego je mješavina materijala'', kaže Paula i objašnjava kako je 'svila' na kojoj odrađuju treninge manje kvalitetna nego ona koju koriste za nastupe. ''Svila zna ogrebati i speći kožu, tako da treba puno vremena da se privikneš svilu. Ima materijala koji su više elastični, rastezljivi, tako da ima razlike'', kaže Pula te ističe da njoj najviše paše kad je svila istrenirana, odnosno kad je uža i elastična.
''Svaki put kad nastupam, moram napraviti neku sekvencu. To uključuje kombiniranje figura, pronalazak glazbe i teme koju želim'', objašnjava Paula te dodaje kako najviše voli plesati na glazbene izvedbe 2Cellosa.
Natjecanja u ovoj plesnoj kategoriji ne postoje u Hrvatskoj
U organizaciji Centra za kulturu i informacije Maksimir treninzi se održavaju dva puta tjedno. Trening traje sat i pol, a uključuje zagrijavanje, treninge snage i vježbe na svili. ''Nakon razgibavanja i zagrijavanja radimo trening snage. Jednom tjedno noge i jednom tjedno trbuh. Zatim se koncentriramo na ruke i na tricepse koji nam najviše trebaju na svili. Nakon toga ja pokazujem curama sekvence i one ih ponavljaju'', kaže Paula te napominje da nisu bitne ni godine ni fizička sprema ako se netko želi baviti plesom na svili.
''Ponekad na treningu snimamo jedni druge ili se slikamo pa kasnije gledamo te videe kako bismo ispravili svoje pogreške'', kaže Paula. Kako joj je važan svaki detalj, Paula koristi Huawei P10 koji omogućuje snimanje oštrih fotografija i hvatanje više svjetlosti u uvjetima slabog osvjetljenja, kao što je to u slučaj u plesnoj dvorani.
Natjecanja nema jer, kako Paula ističe, ples na svili još nije toliko razvijen u Hrvatskoj. Svoj talent trenutno mogu pokazati samo na eventima.
Sadržaj je napravljen u suradnji s "Huawei Hrvatska" i u skladu s najvišim profesionalnim standardima.