Rekli bismo i predizborne ludnice koja nas čeka iduća dva tjedna. A sve s ciljem da se pridobije još koji glas, još koji neodlučni birač i dobije još koji politički poen. I kratke, efektne retoričke poruke tu mogu pomoći. Ali, čini se da neki zaboravljaju, i odmoći.
Pročitajte i ovo
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara. Spot koji je možda privukao najviše pozornosti je onaj Naprijed Hrvatska Ive Josipovića i primjer je kako se nepromišljene, loše napravljene poruke mogu negativno odraziti na imidž političara. Što se tim spotom poručuje? Kako će Hrvatska ići naprijed? Lupanjem u kamenčiće? Što bi to lupkanje trebalo značiti? Buđenje glasača? Opravdanja samog Josipovića o tome da se htjelo pokazati kako su spotovi besmisleno trošenje novca, djeluju vrlo neuvjerljivo. A niz parodija pokazuje da je sam Josipović postao predmetom ruganja. Za nekog tko je godinama gradio svoj imidž, svoj etos, odnosno kredibilitet ozbiljnog političara, takvo što je bila loša politička, marketinška i retorička odluka.
Njegova koalicija s Reformistima Radimira Čačića također je rezultirala lošim predizbornim plakatima, bez jasnih i efektnih poruka, koji vizualno odaju dojam polu profesionalnog uratka u domaćoj radinosti. Radimir Čačić se slika pored modernih vlakova koji će se pojaviti u Hrvatskoj čim oni dođu na vlast. Malo podsjeća na plakate američkih izbora s početka prošlog stoljeća. I nedovoljno novca za kvalitetnije stvari ne može biti dobro opravdanje. Jer i u retorici i u predizbornim kampanjama, može vrijediti pravilo - manje je više.
SDP, odnosno koalicija Hrvatska raste i u tom se, oglašivačkom segmentu odlučila za dominantnu retoričku strategiju ovih izbora, a ta je diskreditiranje HDZ-a te pobijanje svega što oni propagiraju. Za plakate su izabrali poruke temeljene na dilemi – figuri kojom se pokazuje da je samo jedna mogućnost (njihova) ona koja je ispravna, logična i prihvatljiva: Ili banke u službi građana ili banke u službi moćnika, Ili Hrvatska raste ili Dolina suza. Naravno, dilema bolje funkcionira ako se ta druga mogućnost prikaže kao strašna, uznemirujuća i apokaliptična. Jer tko bi želio veće poreze, manje plaće, bolne rezove….Tko bi želio povratak na staro?!
Živi zid i Milan Bandić kao školski primjeri populizma
Ako je retorička nit vodilja SDP-a stalno referiranje na HDZ, nastojanje da se HDZ prikaže kao loša opcija koja dovodi do propasti, postavlja se pitanje, ne poručuju li time građanima da zapravo između „dva zla biraju manje“? I ne poziva li se cijelom takvom retorikom glasače da glasuju PROTV HDZ-a? Jer ne mogu ponuditi dovoljno argumenata da građani glasuju ZA SDP?
HDZ s druge strane oštru retoriku ostavlja za predizborne skupove, a na predizbornim plakatima svoj program predstavljaju sloganom, Program 5+ Hrvatska, što je retorički mnogo efektnije. Jasna je dvoznačnost poruke – s jedne strane označava 5 osnovnih elemenata programa koje nude građanima, a plus označava da nisu jedini već da postoje i dodatni planovi za razvoj zemlje. S druge strane 5+ kao školska ocjena sugerira izvrsnost kojoj Hrvatska teži, a koju oni nude.
Evo gdje griješe i Milanović i Karamarko
Televizijske i radijske reklame, plakati, promotivni materijali, da bi bili retorički efektni moraju biti jasni, figurativni, pamtljivi. Obračun s političkim oponentima treba sačuvati za sučeljavanja ili govore na predizbornim skupovima, a slogane i poruke birati tako da se osnovni argumenti zašto glas treba dati jednoj stranci, sažmu u jednu, dvije slikovite rečenice. I imati na umu da se retorički (a i politički) imidž gradi dugo, ali da ga je moguće vrlo lako i brzo uništiti. Sa samo dva-tri lupkanja kamenčićima.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
