Evo gdje griješe i Milanović i Karamarko

Svatko tko prati medijske nastupe i Tomislava Karamarka i Zorana Milanovića može prepoznati njihove „tipične“ izjave. A tu retoriku slijede i njihovi stranački kolege.

Naime, Zoran Milanović je nedavno političke oponente nazvao „Prnjavor koalicijom“ kojoj se „živo fućka za sve“ i koja „odlazi iz Munchena u Prnjavor“ i tamo piše programe.

Sjećamo se kako je svojedobno Milanović izrugivao svoje neistomišljenike i kritičare, opisujući ih kao profesore iz Špičkovine. Mjesto koje koristi kao figuru mijenja, ali je stil – kritika kroz izrugivanje, ostao isti.

Pročitajte i ovo Borba za svaki glas Tko se sve nalazi na listama? Jedan na jedan ANALIZA IZBORNIH LISTA Tko će se s kim sučeliti?

Kolumna Gabrijele Kišiček: Zamke i smicalice koje nam političari pokušavaju 'prodati'

I dok si je zbog Špičkovine priskrbio kritike tamošnjih stanovnika, sada je izabrao Prnjavor (mjesto koje je odabrao i Ante Kovačić u svom romanu U registraturi, a iz kojeg potječe Ivica Kičmanović).

Prnjavor i u romanu, a čini se i kod Zorana Milanovića figurativno prikazuje „nazadnost“, „jad i bijedu“.

Taktika je - ismijati

Govoreći o programu HDZ-a dodaje kako on cijeni „mlade docente s bilo kojeg Sveučilišta pa čak i Prnjavora“ koristi se retoričkom smicalicom koja se naziva „koncesija“. Prvotno se čini da prihvaća i poštuje da se programom bave stručnjaci, ali ipak su to „mladi docenti“ iz Prnjavora, aludirajući pri tome na neiskustvo, nestručnost i nesposobnost onih koji su na programu radili.

Dakle, taktika je jasna: ismijati, ironizirati, izrugivati i diskreditirati - retorički je efektnija ako se pretvori u humor, a samome Milanoviću jednostavnija jer se ne mora baviti „sitničarijama“ poput argumentiranja, jasnog i konciznog ukazivanja na to što je to točno u programu koji nude politički oponenti „toliko neuvjerljivo“.

Takav retorički stil ismijavanja, korištenja figura, igra riječi, a prije svega humora slijede i njegovi stranački kolege, posebice Nenad Stazić.

Svojedobno je (još kad je bio zastupnik opozicije) kritizirao tadašnju Vladu kako je loša u deduktivnom zaključivanju te kako nikada ne bi dobila pozitivnu ocjenu iz logike. On sam, kao veliki ljubitelj logike, nju vrlo često preskače te poseže za humorom koji je ipak retorički efektniji od silogizama.

Tako komentirajući potpisivanje koalicije HDZ-a Stazić kaže: Počeli su u Vukovaru, očekujem da se kampanja završi u Klagenfurtu kada budu svečano preuzimali svoj izborni program. Čujem da će im se izborni program zvati, Treći put, a počinje s rečenicom, dva puta smo već opljačkali Hrvatsku spremamo se to učiniti i treći put.

Iako različiti, i HDZ i SDP njeguju svoj retorički stil

S druge strane, HDZ, njegov predsjednik i članovi stranke ne mogu se pohvaliti smislom za humor. Rijetko ga koriste, a još rjeđe ironiziranjem uzvraćaju. Češće su njihove uvrijeđene reakcije u tim „retoričkim bitkama“ u kojima reagiraju agresivnije.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara. Tako Tomislav Karamarko najavljuje „drugi domovinski rat“ očito ne shvaćajući da korištenje Domovinskog rata u dnevno političke svrhe nije primjereno i da nepotrebno širi strah i paniku najavama: „ako oni pobjede, Hrvatska je gotova“.

Pokušava biti figurativan nadajući se i on retoričkoj efektnosti, ali izrazi kako „Vlada baulja“ pripadaju nižem, razgovornom stilu i daleko su od postizanja retoričkoga cilja. HDZ-ov retorički stil jest stil napadanja, ali još uvijek loše razrađen stil obrane od napada.

U tom su aspektu sporiji i manje „umješni“ od svojih političkih oponenata. Što se pak napada tiče, valja obratiti pozornost na svaku rečenicu koja započinje s riječju „činjenica jest…“ jer se vrlo često tvrdnje pokušavaju zamaskirati u činjenice (i preskočiti dio u kojem su argumentirane).

Primjerice, „činjenica je kako je ova Vlada odgovorna za egzodus mladih iz Hrvatske“, ili „činjenica jest da Vlada nije napravila ništa u protekle tri i pol godine“….to su tvrdnje koje bi zasigurno trebalo potkrijepiti podacima i uzročno-posljedičnim vezama. Je li Vlada uzrokovala iseljavanje mladih ili postoji kompleksniji uzrok (mnoštvo više različitih uzorka i prethodnih politika?)? Je li točno da Vlada nije napravila NIŠTA? Kada se generalizira tada se to itekako mora potkrijepiti. Dakle, nije činjenica nešto samo zato što se kaže „činjenica“. Niti postaje činjenicom, ako se puno puta u javnosti ponovi. Samo, kad se nešto uporno ponavlja, postoji mogućnost da se u to počne vjerovati. I ponavljanje istog, postaje dijelom retoričkog stila.

Iako različiti i HDZ i SDP njeguju svoj retorički stil, ali nijedan nije konstruktivan, nijedan nije racionalan i argumentiran, nijedan ne pridonosi kulturi komunikacije, a time ni kulturi društva. I što nam onda ostaje? Nadati se promjenama. Ili možda trećem retoričkom stilu.

Jeste li svjesni što vam 'serviraju' političari?

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook