Otkad postoje susjedi, postoje i stereotipi

Šale na račun susjeda desetljećima nas zabavljaju, međutim vicevi ne stvaraju mišljenja o tome kakav je tko, nego upravo suprotno - nastaju iz stereotipa koji postoje od kad postoje susjedi. Obično se kaže da ti stereotipi imaju barem djelić istine, kaže profesor sa Fakulteta političkih znanosti Božo Skoko i dodaje kako te šale na površinu izbiju uoči sukoba, kao što je bilo 41., kao što je bilo prilikom raspada Jugoslavije, a i sad oko političkih sukoba sa Slovenijom.

Pročitajte i ovo Donosi Provjereno Bolnica odbija napraviti obdukciju i reći joj od čega je preminula njezina majka: "Oduzeli su mi pravo žalovanja, a onda su i njega kontaktirali" Donosi Provjereno Šokantna priča iz osnovne škole otkrila velik problem s kojim živimo: Slučajeva je mnogo, a samo ih se malo otkrije

To je problem u tim malim narodima između 2 i 4 milijuna ljudi, oni moraju imat blizu sebe primjer sličnog, a lošijeg da bi se oni osjećali boljima, kaže komičar Željko Pervan. Jeste li čuli onaj; Kako izgleda najkraća romansa, šeću cura i dečko slovenskom obalom....!. Andrej Težak je stand-up komičar, rođen je, živi i radi u Ljubljani. Međususjedska podbadanja ipak vidi samo kao priliku za dobro se nasmijati.

Ja mislim da je ta cijela 'mržnja', za koju mislim da ne postoji, nego je samo u našim glavama, mislim da je to totalno politički napravljeno. Međutim priznaje da u Sloveniji postoji regija, Gorenska gdje su ljudi stvarno opravdavaju onaj stari stereotip kako su Slovenci velike škrtice. Crnogorac Boro Vujović viceve na svoj račun ne doživljava kao neugodnosti jer kaže, najčešće je on taj koji ih priča.

Došla reporterka u Crnu Goru da snima crnogorca, pa ga namješta na setu, kaže aj molim vas pomaknite se malo desno, pa nije dobro, dajte malo ovdje, pa onde, a on će na to jadan, pa nisam ti ja kaskader! Rođen u Hrvatskoj, rodom Crnogorac. Za njega najbolja kombinacija, jer je stasit i ponosit, a nema urođenu lijenost.

Stereotipi su nastali o lijenosti jer je to možda bilo nekad prije dok su bila ona ratnička vremena pa nisu imali vremena raditi jer su se morali boriti, morale su ruke biti slobodne da bi mogli u boj. Ćevapi za stolom, rekli bi tipično za Bosanca, ali ipak najčešći je stereotip onaj iz viceva.
Emir Hadžihafizbegović mnoge uloge temelji upravo na tim predrasudama.

Glupi, da su glup. Mislim što to točno znači? Uglavnom se ta priča o glupim bosancima veže uz neukost pri sudaru s nepoznatim. A kao pravi Bosanac uvijek je spreman na šalu na svoj račun. Dugo sam šećeraš pa su me zezali poslije rata, kažu što je, dobio si šećer kad je bio dvije marke! Što ga nisi dobio u ratu kad je bio 80! Jer je šećer u ratu bio jako skup!

Postoje li stereotipi o Hrvatima i kakve predodžbe imamo o sebi samima? Kod nas se uvijek sveprisutan taj jal, nemogućnost da se oprosti nečiji uspjeh, nečiji uspjeh je kao crvena krpa, izazov za svakog poštenog čovjeka kaže Željko Pervan, a profesor Skoko dodaje. Hrvati izgledaju käo gunđala, mrzovoljni, ništa im ne valja, uvijek traže nekakav krivce, mislim da mi to doma u Hrvatskoj nismo previše osvijestili.

Otkad postojimo skloni smo drugima pripisivati kojekakve karakteristike, neke od njih postale su legende, neke uvredljive, mnoge jednostavno neistinite, a šale na račun susjeda postale su dio našeg regionalnog folklora.

Pogledajte prilog iz emisije Provjereno.