Što slučaj iz Drniša govori o Kristijanu Aleksiću, kakvi bi mogli biti motivi s obzirom na to da mu je izrečena mjera psihijatrijskog liječenja i je li ga netko trebao nadzirati? O svemu tome Sanja Vištica razgovarala je sa psihijatrom Antom Bagarićem.
Prema informacijama koje do sada imate, što vam ovaj slučaj govori o počinitelju?
"Vrlo vjerojatno, ne vrlo vjerojatno, nego sigurno, radi se o osobi – prema informacijama koje do sada imamo – koju bismo nazvali osoba s disocijalnim poremećajem ličnosti ili, našim žargonom, osoba sa psihopatskom strukturom ličnosti. Te osobe imaju dominantno jednu karakteristiku: cijeli se njihov život svodi na ostvarivanje samo jednog cilja. Oni mogu biti sretni, zadovoljni i jaki samo ako netko pati. Pronalaze žrtve koje su slabe, poput žena, djece i mladih ljudi koji se ne mogu braniti, i onda uživaju u toj patnji", rekao je Bagarić.
Je li u ovom slučaju, prema vašem mišljenju, bilo propusta? Od zdravstvenog sustava pa nadalje?
"Zločini nisu pitanje zdravstva i psihijatrije. Stalno nam se gura ta teza – da je to neki luđak, da ga mi trebamo zatvoriti. Mi u zdravstvu imamo puno propusta i o tome treba govoriti kada se govori o zdravstvu. I u psihijatriji imamo i uspjeha i grešaka. Ali ovdje, kad netko odluči ići redom i ubijati mlade ljude, kakva je uloga zdravstvenog sustava? Nikakva! Uloga je bila na drugim ljudima koji trebaju postaviti te granice, te zidove, te rešetke, gdje će se dobiti potpuno jasna poruka: 'Ma što ti mislio i ma kako se ti osjećao, ti ne možeš ubijati ljude'", nadodaje psihijatar.
Prema dostupnim informacijama, njemu je 2000-tih bila izrečena mjera psihijatrijskog liječenja, je li njega netko trebao nadzirati?
"Ne radi se opet o psihijatrijskom liječenju. To ništa ne bi promijenilo, sve i da ga je netko kontrolirao. Trebalo ga je možda, ako me već zovete na taj teren da kažem – on je osoba koja je ubila mladu curu. Ne može imati oružje. Ako je imao oružje, valjda je onda netko trebao donijeti odluku da si, ako si nekoga ubio i ponovno nabavio oružje, jako opasan. Ne psihijatrijski opasan, nego da si kao osoba odlučio da ćeš opet nekoga ubiti.
Moje je razmišljanje vrlo jednostavno, a vjerujem i većine ljudi: onog trenutka kada je nađeno oružje, isti čas ideš u zatvor. Tako ti društvo pokazuje – ti nikad više u životu, kao ubojica, ne smiješ imati nikakvo oružje. Ja ne vidim što bi tu psihijatri s bilo kakvim liječenjem mogli promijeniti. Gledajući kao građanin, ovdje su se događale neke čudne stvari i mislim da je vrlo važno da te čudne stvari istjeramo na čistac te da nam se takve situacije više ne smiju događati", zaključio je Bagarić.
