Kada su počinjale s karijerama kumica, nisu imale ništa, ni kuhače, ni lonca, ma ni žlicu, govori Anastazija ekipi Provjerenog. A onda su malo-pomalo, svaka na svojoj klupici - stvorile sve što imaju.
Podigle su djecu, odgojile ih u ljude, cijeli život gradile i stjecale sa svojih deset prstiju. I dalje to čine.
Iako Anastaziju noge više ne slušaju najbolje, a Štefaniju od artritisa bole prsti, na plac redovito odlaze. Čak i sad, nakon svih tih godina kažu - ništa ne bi mijenjale!
Anastazija kupcima nudi sir, jaja, rezance, kruh i vrhnje. Kaže kako svi dođu k njoj, a kako i ne bi, kad kod bake Anastazije ili Žunke, kako je od milja zovu, nema čega nema.
70 godina dolazi na tržnicu
Na mliječnom je odjelu zagrebačkog Dolca. Najstarija kumica s impresivnim stažem i mandatom kojim je prešišala mnoge.
"70 godina ja tu dolazim. Još je Franc bio, Milivoj, Štef, Joža", kaže Anastazija u prilogu reporterke Provjerenog Maje Medaković. Pršti od života te i ne pomišlja pustiti uzde svoga biznisa.
Imala je tek 19 kada je iz rodnog Domaslovca prvi put legendarnim Samoborčekom i s punim tačkama krenula put Zagreba. Prodavala je najprije na Britancu, popularnom Malom placu, a onda i na Kvatriću i Dolcu.
A tu je već generacijama svi znaju. I nju i njezin kukuruzni kruh. Pravi domaći, ističe s ponosom. Samoborski!
Sve te godine ništa se nije promijenilo. Barem kada su okusi i receptura u pitanju. No posljednje dvije godine s bakom Anastazijom na plac dolazi i kći Branka.
Mami je, kaže, ipak postalo teško samoj, posebno nositi i rezati teški kruh. Rezanje je prepustila, ali novčanik i dalje drži.
Branka u šali kaže da se dobro zna tko je tu glavni. Primijete to i mušterije pa Branka uz smijeh priznaje da bude svakakvih pitanja i zaključaka.
Štefanija oštrija na peru nego na jeziku
Osamdeset kilometara dalje, na varaždinskom placu kumica Štefanija Košutić oštrija je na peru nego na jeziku, ali reda i kulture mora biti. A ona do nje itekako drži.
Rođena je u neko drugo vrijeme, prije pune 92 godine, što je čini najstarijom kumicom na varaždinskom placu. Titulu najbolje kumice 2019., zapravo ponosno treće mjesto, zaslužila je svojim radom.
"Dobila sam besplatno klupu. Ljudi me tako i tako poznaju, čestitaju", kaže Štefanija.
I od nje rado kupuju. Neki baš svake subote, neki tek povremeno, ali svi su svjesni jednoga.
"Ona je tu u tome i to je ljubav, ona to tako zaljubljeno gleda i sve slaže, ali tko bi rekao, drži se kao cura još", govori jedna od žena koje kupuju kod nje.
Svaki vikend na svojoj klupici
Svaki je vikend na svojoj klupici. Ni zima ni minusi njoj nisu problem. Toplo se odjene i riješen problem. Ali jednome sve ove godine nikako da doskoči.
Bukete zna slagati i do ponoći. U garaži obiteljske kuće već je godinama njezina radionica.
"I vidite, najviše radim s golom rukom. Rukavice ne podnosim jer nemam osjećaj. I svaki trn treba počistiti", rekla je Štefanija.
Pročitajte i ovo
Koliko je cvijeća prošlo kroz njezine ruke, ne bi stalo u sve varaždinske vrtove odjednom. I ostavilo je to traga. Artritis je muči, ali ne da se.
Razočarana u mlade
Razočarano i pomalo ljutito kaže baka Štefanija da mladi danas bježe od posla. Da se ne može i da je teško, samo su izlike. Ona je živi dokaz.
"Kuću sam si dogradila, auto sam si kupila, djecu na noge postavila. Svima sam pomogla koliko sam god mogla. Svojim rukama, svojim radom, svojim placom", dodaje.
I svojom ljubavlju prema onome što radi. S pune 92 na leđima, to je najveća životna istina, uvjerena je.
"Treba voljeti posao koji radiš. Ako ga voliš, imaš uspjeha. Ako ne voliš taj posao, nemoj ga raditi. Radije radi ono što voliš. Ne možemo svi biti u kancelarijama i pisati, piti kavice, ići na Korzo i po kafićima... Ne možemo svi, netko mora raditi za to sve", kaže Štefanija.
Ne može zapamtiti sve cvijeće
Na placu joj kupci hvale ruže kojima se ponosi. I mirišu jer su stare sorte, a ona ih ne prska. Dalije, krizanteme, anemone… Tijekom godine u svom vrtu ima više od tisuću vrsta cvijeća.
"Ne mogu pamtiti toliko cvijeća jer nisam cvjećar, nego ekonomist. Badava vam", govori.
Pročitajte i ovo
Baka Štefanija cijeli je svoj život ono što bismo danas nazvali ženom poduzetnicom. Cijeli je život učila i bila spremna riskirati.
Krenula je s jednim zanatom, završila večernju ekonomsku školu, pa tečaj daktilografije… Krajem šezdesetih otvorila je prvu privatnu cvjećarnicu, na što je posebno ponosna.
One bi svima trebale vrijediti kao inspiracija. Baka Žunka s 89 i tri godine starija Štefanija. Pune života, volje, radosti. I sa skromnim, ali zapravo jedinim bitnim željama.
Anastazija priželjkuje da može i dalje raditi i da je ne boli noga. Štefanija kaže da se moli svaki dan i hoda u crkvu. Ako je teško danas, sutra će biti bolje, dodaje.
Cijeli prilog pogledajte u videu.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr.
