Muž zlostavljač joj prijetio pred policijom i nikome ništa: "Kad gledaš smrti u oči više se ne bojiš ničega"

S troje djece Ivana Marušić je podstanarka. Nasilnog je supruga trpjela godinama, na kraju ga je prijavila policiji.

Pročitajte i ovo Večeras u Provjerenom Sigurne kuće za mnoge su žrtve nasilja prestale biti sigurne: "Prvo su mi rekli da je pušten pa da je odano gdje se nalazim" Tko će im pomoći? ALARMANTNA SITUACIJA U hrvatskim sigurnim kućama nema mjesta za zlostavljane žene i djecu!

"I teško i strah te je i sve se nekako nadaš, neću prijavit promijenit će se. A kad gledaš smrti u oči, više se ne bojiš ničega", priča Marušić.

Završila je u sigurnoj kući. Očekivala je zaštitu od institucija, a dobila razočaranje. "Dok je bio u policijskom autu, zvao me i prijetio mi pred policajkom, mojom sestrom i djecom. I nikome ništa. To je nestalo iz zapisa", kaže Marušić.

Da se takvi slučajevi sve više prijavljuju tvrde u policiji. U prošloj su godini procesuirali 552 teška oblika nasilja u obitelji, što je porast od 67 posto u odnosu na godinu prije kad su evidentirali 330 takvih kaznenih djela.

I kad prijave nasilje, žrtve često povuku izjavu ili odustanu od svjedočenja. "Kada počinitelj nasilja vidi da je to eskaliralo do te razine, do suda, da će on za to morati snositi nekakvu odgovornost, tada počinju vrlo ozbiljne prijetnje. Žena se boji, ode na tužilaštvo i povuče prijavu", ispričala je Neva Tölle iz Autonomne ženske kuće u Dnevniku Nove TV u petak.

Ako i povuku prijavu, kazneni progon za nasilje u obitelji se nastavlja. "Dispozicija žrtve jednom nakon što je prijavila kazneno djelo i njezina odluka da koristi eventualno blagodat nesvjedočenja ne bi smjela biti prepreka tijelima kaznenog progona da nastave s kaznenim postupkom", kaže odvjetnica Ines Bojić. 

Problem je ako je iskaz žrtve jedini dokaz tužiteljstvu. "Ukoliko drugih dokaza nema, tada vrlo često vidimo tu situaciju u praksi s odustajanjem od kaznenog progona", kaže Bojić.

Za najteže oblike nasilja u obitelji sudovi su prošle godine donijeli 100 presuda, od kojih je 85 bilo osuđujućih. Godinu ranije od 65 presuda, osuđujuće su bile 62.

Da imamo dobre zakone, koji se ne provode u praksi kako bi trebalo, tvrdi Milanka Opačić. "Vi imate zakon po kojem zlostavljača možete maknuti iz kuće, a žena s djecom ostaju u kući. Nažalost još uvijek nam žene idu u skloništa. Problem nije u zakonima i u protokolima, problem je u ljudima koji to moraju provoditi, a to naprosto ne čine", kaže Opačić.

I kad najteži slučajevi nasilja dobiju sudski epilog zlostavljači ne dobiju najteže kazne. Za teške tjelesne ozljede predviđeno je do 8 godina zatvora. U protekloj je godini od deset presuda najteža bila godinu i četiri mjeseca zatvora.