Ecstasy, ilustracija (Foto: Pixsell,Henning Kaiser/dpa)
Ecstasy, ilustracija (Foto: Pixsell,Henning Kaiser/dpa) Foto: Pixsell,Henning Kaiser/dpa

Malodobni dječak iz Pule oduzet je od majke i oca te smješten u ustanovu u Lovranu. Naime, njegovi su ga roditelji, uslijed iznimne nepažnje, doveli u kontakt s opojnim sredstvom koje je, nakon dočeka Nove godine, slučajno ostalo zagubljeno na stolu.


Slučaj i ne bi bio toliko neobičan da ne postoje činjenice koje ukazuju na upitnu reakciju pulskog Centra za socijalnu skrb i nadležnog Općinskog suda, piše Glas Istre. 

Pravnica Ivana Bilić, upoznata sa slučajem navodi da su spomenutu mjeru Centar i sud donijeli isključivo na temelju šture dokumentacije, bez saslušavanja i procjene roditelja po vještaku psihologu ili psihijatru, ili bilo kakvih dokaznih radnji kojima bi se procijenilo je li takva mjera nužna i adekvatna. Nitko se, kaže odvjetnica Bilić, nije potrudio utvrditi o kakvim je osobama riječ te ima li uopće govora o zanemarivanju djeteta.

Glas Istre navodi kako su roditelji na dočeku u svom domu prvi puta probali ecstasy koje je u njihov dom donio njihov prijatelj. Dijete je za to vrijeme bilo na čuvanju kod bake. Sve potvrđuje, kaže odvjetnica i njihova medicinska dokumentacija, naročito kasnije provedena testiranja na droge i opojna sredstva, koja su negativna, ističe Bilić.

Nekoliko dana kasnije, točnije 3. siječnja oko 10 sati ujutro, zaigrano dijete u dobi od godinu i pol popelo se na stolicu i uzelo s radnog stola trećinu tabletice ecstasya koju roditelji, nemarom, nisu odmah nakon dočeka bacili u smeće. Roditelji su ubrzo pozvali hitnu pomoć koja je odvela dijete u bolnicu. Srećom, njegovo je zdravstveno stanje ubrzo stabilizirano i van je životne opasnosti.

Policija ih je nakon toga uhitila zbog osnove sumnje da su počinili kazneno djelo - povreda djetetovih prava. Od uhićenja pa do danas, roditelji nisu vidjeli svoje dijete, a kazneni postupak je sada u tijeku pred Općinskim državnim odvjetništvom u Puli.

Kajanje zbog nemara

Oba roditelja priznala su počinjenje kaznenog djela, odnosno svoju grešku i izrazili su izrazito kajanje zbog nemara. Isti dan Općinsko državno odvjetništvo u Puli roditeljima je odredilo mjeru opreza te zabranu približavanja i uspostavljanja kontakta s malodobnim sinom, koja će trajati "dok za to postoji potreba", a najdulje do izvršnosti presude za već spomenuto kazneno djelo.

Dana 7. siječnja Centar za socijalnu skrb Pula donio je rješenje o žurnoj mjeri izdvajanja djeteta izvan obitelji i smještaja u ustanovu Dječji dom Ivana Brlić Mažuranić u Lovranu, prije nego li je itko iz Centra saslušao roditelje, ili bilo kojeg drugog člana uže obitelji. Isto rješenje je putem pošte roditeljima uručeno tek 12. siječnja te su oni, isti dan, putem svoje punomoćnice, odvjetnice Marije Budimir, uložili žalbu.

"Zanimljivo je istaknuti da su roditelji dali svoju prvu izjavu pred Centrom tek nakon što je dijete stiglo u Lovran, i to na inicijativu djetetovog oca koji je osobno nazvao Centar i pitao hoće li itko njih saslušati i kada će biti u mogućnosti dati svoj iskaz", tvrdi odvjetnica Bilić.

Općinski sud u Puli potom je donio Rješenje kojim prihvaća prijedlog Centra bez održavanja rasprave, bez provjeravanja je li sud zaprimio očitovanje roditelja, navodeći da roditelji nisu dostavili svoje očitovanje što je, prema tvrdnji Ivane Bilić, netočno i neprovjereno.

"Dakle, unatoč tome što je riječ o osjetljivom slučaju, nadležni sud nije niti provjerio jesu li se roditelji očitovali o prijedlogu, niti odredili provođenje bilo kakvog dokaza radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

Radi se o očito unaprijed zauzetom stavu suda i želji da se u evidenciji suda predmet evidentira što prije kao riješenim, što bi inače bilo za svaku pohvalu, ali ne ako se pritom paušalno navodi da se roditelji nisu očitovali o prijedlogu, ako se pritom ne uzmu u obzir okolnosti konkretnog slučaja, te ako se pritom u potpunosti zanemaruju osnovna pravila postupka.

Brzo rješavanje slučaja bez saslušavanja roditelja

U tom se slučaju takvim "brzim" rješavanjem predmeta narušava pravna sigurnost države i krše temeljna ljudska prava", konstatira pravnica Bilić.

Pitanje je, nastavlja Bilić, je li sud zaista mogao osnovano zauzeti tako rigorozan stav i donijeti rješenje isključivo na temelju šture dokumentacije, bez neposrednog saslušavanja roditelja ili članova bliske obitelji, bez provođenja drugih dokaza na temelju kojih bi utvrdio postoji li uopće, i ako da, u kojem stupnju opasnost za život, zdravlje i dobrobit djeteta za slučaj njegova ostanka u domu s roditeljima.

U Rješenju sud navodi da su ispunjene pretpostavke za smještanje djeteta izvan obitelji te da se radi o takvoj opasnosti za život, zdravlje ili dobrobit djeteta, koji se mogu spriječiti samo izdvajanjem djeteta iz neposrednog okruženja.

"Sud nije u obzir uopće uzeo okolnosti da se inače radi o jako brižnim roditeljima koji pružaju adekvatnu brigu i odgajaju svoje dijete u sigurnim i normalnim uvjetima. Uostalom, otac je stalno zaposlen sa stalnim primanjima. Pri odlučivanju sud nije na raspolaganju imao sve relevantne činjenice potrebne za procjenu opasnosti za život, zdravlje ili dobrobit djeteta, jer da jest, takvu ekstremnu mjeru ne bi donio", kaže Bilić.