'Mladi ovdje ne mogu dobiti priliku'

Vukovar je grad gdje je stopa nezaposlenosti među najvišima u Hrvatskoj. Da stvar bude još gora, upravo u tom gradu život je - najskuplji. Kakvu perspektivu u takvim uvjetima imaju mladi koji su praktički tek zakoračili u život i koji će kroz koju godinu i sebi i svojoj djeci morati osigurati životnu egzistenciju?

Pročitajte i ovo Svijet bi bolje razumio 'Ovčaru smo trebali više internacionalizirati' Položeni vijenci i zapaljene svijeće Dvadeset godina od masakra na Ovčari

'Nakon završene škole ili fakulteta potraga za poslom je gotovo nemoguća misija. Bez iskustva nam nitko ne pruža priliku. Mnogi odlaze u druge hrvatske gradove ili u druge države kako bi za sebe stvorili bolju budućnost. Vrlo visok postotak Vukovaraca živi na rubu egzistencije i bore se na sve moguće načine da prežive', kaže Miroslav Radivojević, predsjednik Udruge srednjoškolaca Vukovar. 

Još je teže, kaže Miroslav, kada ti roditelji sa sjetom pričaju kako je bilo nekada. Kako se moglo jednom tjedno u restoran ili na ples, kako se svake godine išlo na more, kako se ponekad moglo negdje i otputovati, i kada su scene poput kopanja po kantama za smeće bile nezamislive.

'Teško ti je i zbog njih i zbog sebe. A činjenica da su mnogi u ovom gradu na rubu egzistencije također ne doprinosi suživotu Hrvata i Srba. Zato smo i osnovali udrugu, zbog promicanja i razvoja školstva u Vukovaru, promicanja prava učenika, suradnje s profesorima i ravnateljima srednjih škola, suradnja s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta, pomoć učenicima osnovnih škola pri upisu u srednje škole. Želimo promovirati toleranciju, kulturu različitosti i nenasilje', kaže mladi predsjednik jedne od novijih udruga u Vukovaru.

S njim se slaže i Saša Bjelanović, predsjednik Mirovne grupa mladih Dunav, udruge koju je Agencija za mobilnost i programe EU ove godine nominirala na European Youth Award, dodjelu nagrada za najbolji volonterski EVS projekt. 

Ekonomska situacija, kaže Bjelanović, čini svoje pa brojni mladi svakodnevno 'vise' u kladionicama i kafićima trošeći malen džeparac koji dobiju od svojih roditelja, jer nemaju što drugo raditi. Ipak, pozitivno je, dodaje, što su se mnogi okrenuli sportu i rezultati nisu izostali.

'I u suživotu postoji napredak, ali nažalost, politika radi svoje i često manipulira mladima. Problem je i u podijeljenim školama i vrtićima koji stvaraju hrvatska i srpska geta. Nije li čudno da maturanti u istoj školi, istoj generaciji i istoj struci ne poznaju maturante druge nacionalnosti jer su u odvojenim smjenama?', podsjeća Bjelanović te dodaje kako se i u Vukovaru i prema Vukovaru, vodi pogrešna politika.    

'Bude li zvanična politika pretvarala Vukovar u neki 'spomen-grad', 'grad muzej', 'grad križeva', 'grad tuge i sjećanja', 'mjesto jednodnevnog patriotizma' a pritom zapostavljajući ekonomsku obnovu i razvoj, mladi će, umorni od ratnih priča i podjela, 'dići sidro' i otići u neku perspektivniju i pozitivniju sredinu, a Vukovar će se pretvoriti u tužni muzej starih i nemoćnih', smatra Bjelanović. 

Mirovna grupa mladih Dunav je stoga krenula u projekt izgradnje prvog 'youth hostela' u Vukovaru kojeg bi sagradili na mjestu sadašnjih prostorija udruge. 

'Hostel bi imao 25 ležajeva sa svim pratećim objektima, prostorom za potrebe udruge koji bi uključivao urede, učionice i prostor za radionice i kulturna dešavanja. Za prostor je prikupljena i osigurana sva dokumentacija i dozvole, tako da smo sada krenuli u prikupljanje sredstava za izgradnju', kaže Bjelanović.

Obje ove udruge, svaka na svoj način, promiču toleranciju, kulturu i nenasilje. Vole svoj grad i pokušavaju ga učiniti sretnijim mjestom za život. Jer nakon što se ugase kamere i utihnu govorancije i isprazna obećanja političara, ljudi u Vukovaru još će se jednom vratiti u surovu svakodnevicu, miljama daleko od onoga što taj napaćeni grad i njegovi stanovnici zaista i zaslužuju. No, dok je mladih boraca ima i nade...