Sigurnosni rizik za Hrvatsku mogao bi biti povratak ISIL-ovaca u susjedne države. Nakon poraza, njih 1.000 moglo bi se vratiti. Upozorava na to SOA u svom petom javnom izvješću.
Podijelite
O ovoj temi u Dnevniku Nove TV razgovarali smo sa stručnjakom za sigurnost, profesorom Mirkom Bilandžićem.
Kako komentirate ovo izvješće?
Ovo je peto izvješće u nizu koje, čini mi se, ima višestruko značenje. Prije svega imamo službene stavove nadležne institucije o sigurnosnim procesima. S druge strane imamo bitnu dimenziju, a to je odnos sigurnosne agencije, što se zove kolokvijalno tajne službe, i javnosti kojoj ona služi. To je vid otvaranja prema javnosti, što je i proces stjecanja povjerenja javnosti, što ima svoje posebno značenje. Izvještaj je, rekao bih, korektno sistematiziran set ugrožavanja koji nas okružuju i odgovor sigurnosno-obavještajne agencije kao nadležne institucije za ta ugrožavanja. Mislim da je to vrlo korektno napravljeno.
Imaju li pravosudni i politički sustavi zemalja u susjedstvu kapacitet za sprečavanje bujanja radikalizma i što hrvatski sigurnosni sustav tu može učiniti?
Radikalizam, odnosno islamizacija u regionalnom okružju je jedan od ozbiljnijih sigurnosnih izazova s kojima smo suočeni. Dominantno se događa i u državama koje su fragilne, s bitnim deficitima kada su u pitanju institucionalni državni kapaciteti. To je izazov. Vidimo da je to trend koji traje 20-ak godina s eskalacijom prema terorizmu. To je problem koji će ostati dominantno pitanje regionalne sigurnosti, a time i nacionalne sigurnosti Hrvatskoj u tom okružju. Čini mi se da ipak u profesionalnom smislu, bez obzira što su oni prikrivena opasnost, da to za profesionalce ipak nije takav sigurnosni izazov kao što se prikazuje u javnom političkom diskursa. Sva istraživanja danas pokazuju da su recidivisti, foreign fighters, borci povratnici, recidivisti tek u 11 posto slučajeva, što se tiče protuterorizma. Čim su oni poznati, s kontraobavještajnog aspekta njihova je mogućnost djelovanja itekako je ograničena.
Izbjeglička ruta se također spominje kao potencijalna opasnost za prolaz terorista. Kolika je, po vama, realna opasnost od ovog izbjegličkog vala?
Realna opasnost izbjegličkog vala nije nikakva ako otklonimo uzroke zbog kojih ona nastaje, a to su sirijska i iračka kriza. S obzirom na to da to nismo riješili, naravno da ta opasnost i dalje postoji. Još uvijek su izbjeglice s tog područja dominantno regionalno pitanje. Ako se izbjeglički val dogodi, ako se dogodi eskalacija nerješavanja sirijske krize, čini mi se da će drugi izbjeglički val biti puno brutalniji nego što je bio prvi. A prvi je, vidjeli smo, izazvao kaos, uključivo i raspad Europske unije.
Bi li Hrvatska svojim državljanima koji su bili u Isilu, njih sedam, trebala dopustiti povratak?
Različita su rješenja država u pogledu povratka. Neke to rješavaju na tim područjima, neke su to uvele u procese zakonodavstva. Ne mislim da tih sedam hrvatskih državljana koji su bili u ISIL-u predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost. Treba li im biti onemogućen povratak? Koji mehanizam ima da im se to onemogući, eventualno mogu podlijegati kaznenim sankcijama i kontroli nadležnih institucija. U tom slučaju mi se ne čini da predstavljaju bilo kakav sigurnosni izazov.
Kako komentirate pokušaj diskreditacije SOA-e u skandalu koji je svojim javnim optužbama pokrenuo Dragan Mektić - osobito u kontekstu geopolitičkih interesa i odnosa u regiji?
Sprječavanje radikalizacije, islamizma i terorizma je sigurno interes i RH i BiH i pojedinačno, i u suradnji. Prema tome, to sigurno dobro zna ministar sigurnosti. Ovdje se očigledno radi o zlouporabi profesionalnih izvještaja i podataka, za neke unutarpolitičke svrhe i intervencije u regionalnom kontekstu koji je klasična politizacija, zlouporaba obavještajnih poslova.