Ljubljanska banka Zagreb tuži RH sudu u Strasbourgu

Ožura je za Slovensku tiskovnu agenciju STA izjavio da su se na tužbu odlučili jer im je hrvatski sudski sistem onemogućio naplatu potraživanja preko pravomoćne presude o ovrsi.

Pročitajte i ovo Želi odštetu Katie uzvraća udarac: Tuži American mediu i traži 50 milijuna dolara Slovenski mediji pišu 'Političari ne znaju objasniti što odluka BIS-a znači'

Riječ je o dva rješenja o ovrsi koje je 1991. i 1994. godine donio Trgovački sud u Osijeku. Kako je izjavio Ožura, Ljubljanska banka Zagreb je zbog trajanja rata u Hrvatskoj privremeno bila pristala na suspenziju odluka o ovrsi u dogovoru s IPK Osijek, ali je 2003. godine predlagala nastavak postupka ovrhe, u vrijeme kad je tvornica šećera
normalno poslovala.

Trgovački sud u Osijeku je nakon toga u prosincu iste godine na intervenciju tadašnjeg potpredsjednika vlade Slavka Linića i na traženje IPK-a prekinuo postupak ovrhe, a žalbe Ljubljanske banke Zagreb, najprije na Trgovački sud u Zagrebu, a onda i na ustavni sud RH su odbijene, čime je Ljubljanska banka Zagreb iskoristila sva pravna sredstva u Hrvatskoj, što je preduvjet za pokretanje postupka pred Europskim sudom za ljudska prava, tumači Ožura.

Ljubljanska banka Zagreb u spomenutom postupku tuži RH za kršenje europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, u dijelu koji se odnosi na pravo na pošteni sudski postupak, pravo na mirno uživanje vlasničkih prava, pravo na pošteno suđenje i pravo na učinkovita pravna sredstva pred domaćim (sudskim) vlastima, a u tužbi procjenjuje da je postupak prema njoj bio diskriminacijski, što konvencija također zabranjuje.

Osim zahtjeva za isplatu neimovinske štete, Ljubljanska banka Zagreb u svojoj tužbi predlaže Europskom sudu za ljudska prava da Republici Hrvatskoj naloži i isplatu stvarne štete toj banci. 

Ta šteta po Ožurinim riječima u jednom postupku vezanom na ovrhu protiv IPK iznosi, zajedno sa zateznim kamatama, 49,3 milijuna eura, a u drugom 9,2 milijuna eura.