'Kolektivni stečaj i zaboravimo na 20 milijardi kuna'

Koji vam je ovo dokument u posljednjih nekoliko godina kao odgovor poslodavaca na krizu?

Pročitajte i ovo Sramežljivi oporavak Rezovi u administraciji biti će nježni Izlazak iz krize 'Nelikvidnost je posljedica nemorala koji vlada u Hrvatskoj'

Osobito zato jer je sada predizborna godina i smatramo da bi bilo važno da se neki elementi to Novog hrvatskog dogovora uistinu i postignu.

Znači li to da vas se ignorira već četiri godine?

Pa ne. Mi smo jedan od socijalnih partnera i naš je zadatak da upoznamo Vladu i javnost sa problemima koji muče hrvatsko gospodarstvo. No postoje problemi koje možemo riješiti mi i postoje problemi koje može riješiti Vlada ili lokalna samouprava. To vam je zakon spojenih posuda, Ako jedna strana nešto ne rješava, niti druga strana ne može to riješiti.

Rješava li to Vlada. Ima li kakvih pomaka?

Pa na ovom radnom ručku predsjednik Josipović je rekao da je naš glavni problem vrijeme. On je doslovno rekao 'posljednji su trenuci da se nešto poduzme, da naša ekonomija konačno krene prema gore'. Mislim da bi to Hrvatska i mogla, ali se još uvijek to ne događa.

Glavna je zamjerka da se reforme provode presporo. Mogu li se uopće u izbornoj godini očekivati bolni rezovi ili čuda?

Pa nekakav je standard da ne možemo. No mi ipak mislimo da treba presjeći i reći 'evo i u predizbornoj godini idemo nešto napraviti'. To je ono što zapravo tražimo od Vlade.

Što konkretno? Gdje se može rezati?

Opsežne reforme se ne mogu provesti za dva tri mjeseca, ali se mogu započeti. Dat ću vam jedan primjer. Puno se priča o lokalnoj samoupravi. Ako se sada ništa ne naravi, iduće gode je godinu dana do izbora pa se tek onda neće ništa napraviti. Znači, čekat ćemo 2012. ili 2013., a to je stvarno previše.

36 milijardi kuna neplaćenih računa ili svaki sat milijun kuna novih neplaćenih računa. Koje je rješenje?

Rješenje da se po hitnom postupku likvidiraju tvrtke bez zaposlenih koje u ovom iznosu nelikvidnosti čine više od 50 posto. To su zapravo akumulirani gubici ostavljeni nekim tvrtkama i to se zapravo može riješiti jednim kolektivnim stečajem. Taj je novac ionako trajno izgubljen.

Zar se ti ljudi moraju pomiriti da taj novac više neće vidjeti?

Oni su po našim propisima taj novac ionako već trebali otpisati. Tu se kreira novac koji zapravo ne posotoji. Govorimo o 20 milijardi kuna i 19 tisuća tvrtki bez ijednog zapsolenog. Troškovi pokretanja stečaja su često veći od imovine.

Kupuje li Vlada vrijeme statističkim trikovima oko broja nezaposlenih?

Ne znam što im je trebalo to s tim brojem. To je statistka Zavoda za statistiku i ona je takva cijeli niz godina. Točno je da postoje druge vrste statistika i ta tzv, anketna statistika zaposlenosti i ona je manja. Taj podatak će vjerojatno iduća dva mjeseca biti i još gori. No to ne znači da od svibnja brojke neće biti bolje kad krene sezonsko zaošljavanje.

što vi zapravo očekujete od Vlade?

Očekujem nekoliko konkretnih poteza da pokuša u predizbornoj godini napraviti nekoliko poteza da pokaže da se ipak kreće u nekom smjeru. S jedne strane reformi a s druge strane smanjivanja javne potrošnje što bi poslodavciam unijelo nadu da se mogu upustiti u nove investicije. Deficit koji je iznimno veliki, veći od 2 milijarde eura mora i djelomično početi financirati iz imovine. Mora se početi djelovati na nekonkurentske prednosti Hrvatske kao što je ukupno radno zakonodasvstvo. Mora se razmisliti kako porezno i neporezno ratsreretiti hrvatsko gospodarstvo kako bi ulaskom u EU preživjelo novi konkurentski udar koji slijedi.

Spomenuli ste radno zakonodavstvo. Dosta je rada na crno, barem tako tvrdi Vlada. Kolika je odgovornost poslodavaca u tome?

Mi smo se uvijek zalagali da svi koji ne poštuju zakon sankcioniraju i da se radni sporovi rješavaju po brzom postupku. Trebamo imati specijalizirane suce koji će zaštiti suce i poslodavca. Ako se neki spor rješava pet godina, to nije dobro ni za koga.