Ovo nije priča o seksu ili nogometu, već o pravoj, tvrdoj "zidarskoj" pljuski i sramoti za sve nas

Većina ljudi doživljava vlastiti dom kao mjesto svojeg najvećeg ponosa, mjesto u kojem će čuvati i pokazivati fotografije najmilijih, bakin heklani stolnjak, na čijim će prozorima postaviti posude s cvijećem i u kojem će se osjećati ugodno i zaštićeno.

Pročitajte i ovo proljetno ruho Plitvička jezera slave rođendan i časte nižim cijenama ulaznica: Od 1. travnja posjetitelje čeka i novost u parku DESETLJEĆA NEMARA Neviđena sramota na Plitvicama: "Problem treba hitno riješiti, to je ekološka bomba!"

Ne brinite, ne planiram previše pametovati, prelazim na stvar – što biste učinili da vam zbog susjedove stihijske izgradnje kroz dom počne teći smrdljivi smeđi potočić kanalizacije? Biste li šutke sjedili i gledali? Vjerojatno ne biste. A vidite, već pola stoljeća većina građana ove naše prekrasne "kifle" upravo to čini.

Riječ je o našem najpoznatijem i najljepšem nacionalnom parku, Plitvičkim jezerima. Čak se u zadnjih nekoliko godina nešto i čulo/pisalo/kritiziralo/govorilo o velikom problemu s otpadnim vodama koji muči ovaj krški biser, ali od njegova rješavanja - konkretnog rješavanja, ne mahanja hrpama papira i davanjima niza obećanja koja ostaju neispunjena - dojam je, jednako smo daleko kao i onda kad je problem nastao. Za one koji možda ne znaju, riječ je o zagađenju jezera i vodopada u ovom nacionalnom parku otpadnim vodama iz (praktički nepostojeće) kanalizacije, odnosno iz septičkih jama u poroznom terenu oko jezera. Pa se tako u pitoresknoj šumici poviše plitvičkih slapova ponekad čak mogu vidjeti i (ne baš pitoreskna) smrdljiva jezerca.

Izgrađena cesta, ali ne i kanalizacija

Korijeni problema leže još u 60-im godinama prošlog stoljeća, kad je kroz Liku izgrađena cesta prema moru, koja prolazi baš središtem nacionalnog parka. Ona je za posljedicu imala i užurbani razvoj turizma na tom području, kao i stihijsku i nekontroliranu izgradnju u okolici. Svoj su obol dali i hoteli u samom parku. Sve to, naime, nije pratila i pripadajuća infrastruktura, a vjerojatno je većini onih koji su gradili u okolici bilo jednostavnije turiti cijev kanalizacije negdje dublje u šumu pa nek' gov** lijepo iscure u neku guduru, iz koje će se onda spustiti po Velikom slapu ravno prema opčinjenim turistima.

Tomislav Kovačević, ravnatelj NP Plitvička jezera (Foto: Dnevnik.hr) Foto: DNEVNIK.hr

Ako mislite da pretjerujem – rado bih da je tako, ali nažalost, moglo bi biti i još gore. Lani sam razgovarala s predsjednikom ekološke udruge Čuvari Korane Stipom Vukovićem, koji mi je rekao kako je veliki problem nabujala izgradnja, posebice na području iznad Velikog slapa. "Ti objekti uzimaju vodu iz slapa, a budući da ne postoji kanalizacija, niz slap se slijevaju fekalne vode", naglasio je Vuković tada. Pogodite što vas onda može lijepo poprskati dok se divite slapu.

Još pet godina do rješenja problema

Sustav otpadnih voda na tom području dugo je bio zadnja rupa na svirali: to se objašnjavalo i raznoraznim zastarjelim odredbama u nizu pravilnika i zakona koji se toga tiču, o čemu više možete pročitati OVDJE, no u međuvremenu smo u nekoliko navrata dobili packe od UNESCO-a, pa je i vladajućima na lokalnoj i državnoj razini malčice zagrijalo pod foteljama. Onda su se kao malo trgnuli pa krenuli sastančiti, pa su se kao nešto dogovorili, pa potpisali neku papirusinu, pa je to zapelo zbog bajnog zakonodavstva, pa je potom zapelo zbog žalbe na natječaj, pa… da vas ne tlačim dosadnim detaljima, suština leži u izjavi nedavno pristigloj iz resornog ministarstva, u kojoj se navodi da će problem otpadnih voda biti u potpunosti riješen provedbom EU projekta aglomeracije Plitvička jezera 2023. godine. Do tada će se provoditi, kažu oni, interventne mjere u cilju ublažavanja problema.

Dakle, problem će se – kao – riješiti za pet godina. Ako gledamo što se dosad tijekom desetljeća napravilo, moram priznati da mi je to malo teško povjerovati.

Kad sve to znamo, tim je frapantnija činjenica kako je na konferenciji pod nazivom "Parkovi Hrvatske i turizam", koja se treba održati u utorak 3. srpnja, jedna od točaka i ona pod nazivom "Nacionalni park Plitvička jezera kao predvodnik održivog razvoja". O toj bi temi trebao govoriti Tomislav Kovačević, novi ravnatelj NP-a, poznat i po tome kako je zbog njegova imenovanja (odnosno neimenovanja svoje kandidatkinje) otkaz na mjesto šefa ličko-senjskog HDZ-a dao jedan od stranačkih prvoboraca Darko Milinović.

Kovačević je nedavno za Dnevnik Nove TV kazao kako nema govora o istjecanju fekalija u jezera ustvrdivši i kako se na mjesečnoj bazi rade analize vode, no u istoj je izjavi rekao i kako je ove godine "izdano svega nekoliko građevinskih dozvola" te dometnuo kako misli da to pokazuje da se izgradnja smanjuje i da će biti stavljena pod kontrolu.

Pa dajte mi recite kako je moguće da se i dalje gradi, da sustav odvodnje i dalje nije riješen, da pročistača i dalje nema, a da voda nije zagađena! A k tomu se i park donedavno hvalio kako im svake godine raste broj posjetitelja! (Raste im i dalje, ali se time više javno ne hvale jer su dobili po prstima od UNESCO-a.) Da oprostite, možebit' se svi oni olakšaju u najlon-vrećicu pa si to ponesu sa sobom? Dajte me nemojte.

Da se vratimo na početak priče – znam da je naciji trenutno važniji nogomet te da se više "klikće" na priče o seks-skandalima, i to je legitimno i u redu, ali mislim da bi moooožda mogli nakratko stati i razmisliti o tome što se događa s našim domom, kao i kako odmah riješiti onaj smrdljivi smeđi potočić, koji nam plahuta dnevnim boravkom… Upravitelji "naše zgrade", čini se, imaju drugih, njima važnijih stvari na pameti.