Milan Sijerković, meteorolog (Foto: Dnevnik.hr)
Milan Sijerković, meteorolog (Foto: Dnevnik.hr)

U katoličkim vjerskim kalendarima za nadnevak 5. kolovoza naznačen je blagdan Gospa snježna.


Mnoge vjernike, a i one koji to nisu, zanima podrijetlo i povijest toga blagdana, koji u svome nazivu nosi zimska obilježja (snijeg), a slavi se na sjevernoj polutki Zemlje usred žarkog i vrućeg ljeta. Klimatski taj se blagdan doista slavi u prosječno najtoplijem dijelu ljeta i godine!

U Hrvatskoj ima barem dvadesetak crkava, crkvica i kapelica posvećenih Gospi snježnoj ili Gospi od snijega. Posebno ih je mnogo u toploj Dalmaciji, gdje stanovnici mjesta s takvim bogomoljama vjeruju da njihova prisutnost upozorava na snijeg koji je kod njih pao nekad davno po Gospinu nalogu.

>> Sve kolumne Milana Sijerkovića

Tumačenje zagonetnog naziva toga ljetnog blagdana može se naći u dražesnoj pripovijesti, legendi, u koju će jedni vjerovati a drugi neće. No, nitko neće zažaliti ako je pročita.

Po legendi, koja je nastala u 13. stoljeću, nekad davno u Rimu su živjeli pobožni supruzi, odličnog roda (plemići) i vrlo bogati. Mužu je bilo ime Ivan (talijanski Giovanni). Kako nisu imali djece, nisu znali kome će ostaviti bogatu baštinu, pa su se molili BDM da njezinim posredstvom saznaju volju Božju i tako presude. Gospa je uslišila svoje štovatelje te u noći 5. kolovoza 352. godine objavi Ivanu, istovremeno kad i tadašnjem rimskom papi Liberiju, da u znak zahvalnosti i u njezinu čast sagrade crkvu na mjestu koje će ujutro biti označeno snijegom što će padati te noći. Treba znati da u kolovozu u Rimu inače vladaju velike vrućine, a i noći su neprilično tople. Unatoč tome, ujutro 5. kolovoza brežuljak Eskvilin, jedan od sedam glasovitih rimskih brežuljaka, bio je prekriven snijegom. Tome su se svi začudili, ali samo dok nisu saznali za Gospinu objavu. Papa je osobno postavio kamen temeljac i označio granice buduće crkve sukladno području koje je prekrivao snijeg. Na tome je mjestu, novcem kojega je darovao Ivan, sagrađena bazilika. Po papi je nazvana liberijska bazilika, kao prve crkve podignute u čast Majke Božje.

Papa Siksto III. preuredio je baziliku te je u spomen efeškog sabora na kojemu je donesena dogma o Marijinom bogomajčinstvu dana 5. kolovoza 432. godine baziliku posvetio Presvetoj Bogorodici. I tako je nastao blagdan Gospe snježne (u spomen na obljetnicu posvećenja crkve), koji se slavi gotovo 1600 godina. Poslije je bazilika nazvana Santa Maria Maggiore (Sveta Marija Velika), a poznata je i kao Sancta Maria ad nives (Gospa od snijega). Ta je bazilika jedna od četiri velike bazilike u Rimu i najznačajnija je Gospina crkva na kršćanskom Zapadu. Građena je u stilu starokršćanskih bazilika s golemim stupovljem i velebnim mozaicima. U bazilici se na mozaiku iz 1308. nalazi najstariji prikaz Gospe snježne, na kojemu je Gospa okružena anđelima koji u rukama ili na pladnjevima nose grude snijega.
Milan Sijerković, srpanj 2016.