Povećana koncentracija prizemnog ozona u Osijeku koja šteti ljudskom zdravlju, samo je jedan u nizu primjera narušene kvalitete zraka u našoj neposrednoj okolini. Također je jedan od navedenih problema u Izvještaju Europske agencije za okoliš o kvaliteti zraka u urbanim područjima u Europi.
Osijek je tek jedan od gradova u kojima se bilježe ove pojave. Čak je 12 posto urbanih područja Europske unije u 2018. izloženo iznadprosječnim koncentracijama ozona. Iako je to značajan pad od prije četiri godine kada je višim razinama ozona bilo izloženo 30 posto urbanih područja, još uvijek je veći od 2014., kada je samo sedam posto urbanih područja bilo izloženo povećanoj koncentraciji ozona.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Zrak koji stanovnici udišu u Europi godišnje ubije oko 400.000 ljudi. ''Zagađeni zrak glavni je uzrok preranih smrti i bolesti te je najveći okolišni zdravstveni rizik u Europi – uzrokuje oko 400.000 preranih smrti godišnje. Srčane bolesti i srčani udari najučestaliji su razlozi za prerane smrti koji se pripisuju zagađenju zraka, a slijede plućne bolesti i rak pluća'', stoji u Izvještaju kvalitete zraka u Europi 2018.
Povodom Izvještaja koji nam donosi loše vijesti, razgovarali smo sa Sonjom Vidič, voditeljicom Službe za istraživanje kvalitete zraka, modeliranje i primjenu u Državnom hidrometeorološkom zavodu.
U izvještaju Europske agencije za okoliš u čijoj ste izradi sudjelovali, navodi se da je zagađenje zraka glavni uzrok preuranjenih smrti i bolesti. Možete li pojasniti koja se dob smatra preuranjenom smrti i koje su to najčešće bolesti koje nastaju zagađenim zrakom u Hrvatskoj, odnosno od kojih ljudi najčešće umiru?
Kada se govori o preuranjenoj smrti (u izvješću), onda se to odnosi na pokazatelj “life expectancy” ili “očekivano trajanje ljudskog života”. Taj pokazatelj izveden je na osnovi analize smrtnosti odrasle populacije (ljudi stariji od 30 godina) neovisno o njihovu konkretnom zdravstvenom stanju. Izračun je pokazao da se na razini statističke signifikantnosti duljina očekivanog ljudskog vijeka (koji se razlikuje od zemlje do zemlje), zbog atmosferskog onečišćenja, smanjila u prosjeku za devet mjeseci. Na primjer, ako je očekivani ljudski vijek u Hrvatskoj u prosjeku 78 godina za žene, onda je vjerojatnost da će on biti kraći za devet mjeseci statistički dokazana.
Ovaj pokazatelj ne govori o konkretnim bolestima ili dobi kada će se to dogoditi, on povezuje onečišćenje zraka kao vanjski stresor sa skraćenjem vijeka ljudskog života. Naime, duljina ljudskog vijeka ovisi o velikom broju stresora: područje u kojem živite, kvaliteta i stil života, prehrana, nasljedni faktor, stvarna izloženost onečišćenju itd. Identificirane su rizične skupine ljudi na koje će utjecaj biti veći, npr. mala djeca, adolescenti, starija populacija, ljudi koji su već u zdravstvenim problemima. Oni se uvijek ističu kao populacija koja se najprije mora zaštititi i skloniti u slučaju vanjskog onečišćenja. Svatko od njih reagirati će na onečišćenje na individualan način i unutarnji zdravstveni okidači pokrenut će one bolesti na koje je ta osoba osjetljiva. Kod ljudi sa slabim srčanim i krvožilnim sustavom upravo će on biti izložen riziku, kod ljudi s respiratornom osjetljivošću taj će biti ugrožen, alergičarima će se pojačati alergije i slabjeti imunološki sustav itd. To se jednako odnosi i na stare i na mlade, samo će intenzitet reakcije biti drugačiji.
Koliko ljudi u Hrvatskoj u ovom trenutku boluje od bolesti povezanih sa zagađenim zrakom i koji su konkretno faktori bili ''okidači'' bolesti?
Ne postoje sistematska istraživanja koja bi pokazala kakvo je stanje u Hrvatskoj. No imajući u vidu istraživanja koja su provedena u razvijenim zemljama, znamo da će pobolijevanje biti regionalno uvjetovano: ovisit će o svim faktorima koje sam gore navela (siromaštvo, loša prehrana, loša kvaliteta života) i konkretnoj izloženosti (stanovanje u blizini prometnica, konkretnih izvora onečišćenja (osobito ako nisu regulirani), tamo gdje se u domaćinstvima kao dominantni emergent koristi drvna biomasa (loži se i grije na drva) i slično.
Okidači bolesti uvijek su individualni i ne mogu se generalizirati. Mogu nastati u mladoj dobi kod djece slabog imuniteta, mogu nastati u srednjoj dobi, a i kasnije. Svaki organizam ima period vremena unutar kojega se “nosi” s vanjskim stresorom. U trenutku kada je organizam pojačano opterećen i drugim nepovoljnim okolnostima i kada mu imunitet oslabi, tada se i onečišćenje pojavljuje kao “otežavajući faktor”. Zbog toga ga je teško izolirati jer su u svakom pojedinačnom slučaju okolnosti drugačije.
Čime najviše, kao građani privatno, zagađujemo zrak u svom okruženju? Što je s tvornicama - koja je industrija u Hrvatskoj vodeći zagađivač zraka?
Svojim nemarnim odnosom ne samo prema okolišu nego i njegovanjem i zadržavanjem navika koje ne samo neposredno nego i posredno utječu na stanje okoliša: generiranje previše otpada, prevelika i nepotrebna potrošnja energije, neracionalna potrošnja vode itd. Drugim riječima, stilom života koji nije osvijestio povezanost naših dnevnih rutina i ponašanja s kvalitetom okoliša.
Danas se općenito tvornice i drugi pojedinačni izvori emisija ne smatraju najvećim problemom u okolišu jer su svi ti izvori izrađeni po strogim tehničkim i tehnološkim normama i nadziru se. U svakodnevnom životu (osim u slučaju havarije, što je rijetko) oni nisu velika ugroza za okoliš osim u slučaju kada im je koncentracija na jednom mjestu velika (kod nas to nije slučaj). Najveću ugrozu danas predstavlja promet, nekontrolirane instalacije/kotlovnice male snage (manje od 10 MW) koje se ne kontroliraju, loženje na drva, mazut, fugitivni izvori (odlagališta otpada) i slično.
Nakon zabrinjavajućih rezultata koje su pokazala istraživanja – što je s preporukama, neke regulative već i postoje, ali što bi kao prioritete trebale postaviti državne vlasti, a što bismo mogli napraviti i mi kao građani, pojedinci?
Sve dok se očuvanje kvalitete zraka ne definira kao prioritet teško je govoriti što bi država trebala poduzeti. Regulativa sama po sebi rješava samo dio problema jer ona ne može obuhvatiti sve aspekte o kojima treba voditi računa. Nedovoljno se ulaže u infrastrukturu i ljudske resurse za potrebe praćenja kvalitete zraka (osobito u gradovima), tako da mi niti nemamo cjelovitu sliku kakvo je stvarno stanje. Mjerenjima su obuhvaćeni samo veliki gradovi, dok su mjesta s brojem stanovnika od 40.000 stanovnika i manje potpuno izvan sustava praćenja koji bi po zakonskim normama trebale organizirati loklne jedinice samouprave. U okolnostima kada samo očuvanje kvalitete zraka i zdravlja ljudi nije prioritet to je teško provesti. Kao što sam gore navela, svi mi moramo mijenjati navike i prestati rasipati resurse koji su ograničeni. Kada osvijestimo odgovornost prema sebi, osvijestit ćemo i odgovornost prema okolišu. To se može postići postupno i spontano te trajati desetljećima ili to možemo ubrzati koristeći sredstva informiranja koja nam stoje na raspolaganju.
U izvještaju je navedeno da nisu zagađeni samo vanjski prostori, nego i unutrašnjost domova. Osim onih koji kuhaju na drva, na što bismo trebali obratiti pažnju kako bismo manje zagađivali svoj kućni prostor?
Nije samo kuhanje na drva uzročnik onečišćenja unutarnjeg prostora. Osobno se ne bavim tom problematikom, ali znam iz literature da su izvori unutarnjeg onečišćenja višestruki i da i tome faktoru treba posvetiti dužnu pažnju (već sama količina kemikalija koje koristimo u kućanstvima velik je izvor onečišćenja!)
Osim na ljudsko zdravlje, zagađenje zraka utječe i na zagađenje vode i tla – kako stojimo s tim u Hrvatskoj? Imamo li kritična područja, odnosno gdje je najgore?
Iz izvješća Hrvatskih voda znam da se na području Hrvatske na oko 2000 lokacija prati kvaliteta voda te da je na barem 10 % njih stanje neprihvatljivo. Poljoprivreda kao grana predstavlja veliku ugrozu za vode, ali o tome se i malo govori i malo zna.
