'Jelavić? On je brižan otac četvero djece i doktor veterine'

'Specijalci su ležali po krovovima sa snajperima navodno nas štitili ne znam više i od koga. U svakom slučaju radio se spektakl koji je bio usmjeren prije svega prema medijima', ispričao nam je odvjetnik Nikice Jelavića, Anto Nobilo. Bilo je to prije točno 10 godina, u predizborno vrijeme, baš kao i danas. Policija je uvjeravala kako je slomljena najveća zagrebačka mafijaška grupa, na čelu sa Nikicom Jelavićem.

Pročitajte i ovo Apsurd Nevjerojatna sudska presuda zlostavljaču: "Ovo je šamar u lice logici i zdravom razumu, a nije on jedini" Nitko mu ništa ne može UZNEMIRUJUĆI SADRŽAJ Živi u prizemlju, a kiša mu pada po glavi. Za sve je kriv jedan čovjek: "Prvo je vještaku, a zatim i sucu pozlilo na očevidu"

>> Presuda: Nikica Jelavić ni treći put nije kriv

Razlog spektakularnog uhićenja bio je nekoliko sati ranije, kada je umjesto Vjeke Sliške, projektil iz ručnog bacača ambrusta slučajnog prolaznika pogodio u trbuh. Zoran Domini umro je, a da nije ni shvatio što se dogodilo, dok je to zapravo bio četvrti pokušaj atentata na Vjeku Sliška. To je ujedno bila i prva nevina žrtva unutar obračuna zagrebačkog podzemlja. Policija se odmah digla na noge, a Jelavić je uhićen zajedno s ostalim dečkima s Knežije. Uhićenja se danas dobro sjeća i tada uhićeni Miljenko Žaja Krojf, koji je zbog zdravstvenog stanja bio prebačen u zatvorsku bolnicu. 'Činjenice su pokazale da mi nemamo veze s tim, sud je dokazao da to nije postojala ta zločinačka organizacija. U tom procesu se zna kako je tko prošao. Tko je bio kriv, kome su nešto dokazali, taj je osuđen, tko nije, nije', objasnio nam je Krojf.

Nije dokazano da 'zločinačka organizacija' ne postoji

Državno odvjetništvo Nikicu Jelavića tada je optužilo za 28 teških kaznenih djela. Ubojstva, prevare, formiranje zločinačke, organizirani kriminal, itd. Pravomoćno je oslobođen za 25. Za ostala tri sudi mu se već 10 godina, no, iz sudnice u sudnicu, on ponavlja isto, da nije kriv. 'Znamo da je Nikica Jelavić često spominjana osoba kad se radi o kriminalnim djelima. Znamo isto tako da većina tih glasina od kojih su neke pretvorene i u optužbe nisu dokazane', rekao nam je Saša Leković, istraživački novinar. Leković je profesionalni novinar već 29 godina i trener istraživačkog novinarstva. Pratio je maratonski remetinečki proces koji je Jelavića oslobodio optužbi. 'Ja bi prije rekao da nije dokazano da je to bila zločinačka organizacija, a nije presuđeno da nije postojala', objasnio je.

Dvije zaraćene skupine više to nisu, a Dodić kaže kako je ljut i nervozan. Njemu su tada svi okrivljeni bili krivi pa tako i Jelavić. Krojf tvrdi da su ga nagovarali da lažno tereti svoje poznanike, a tri godine, kaže, bio je brutalno zlostavljan. 'Jedna tvornica smrti. Ja sam bio na drugom katu, gore nema krova, nego deka. Unutra nema vode, nema sanitarnog čvora. ja sam bio na krevetu 30 mjeseci, a pored mene infuzija i transfuzija', priča Krojf. 'Ja sad živim za to da ozdravim, da dođem na taj županijski sud gdje imam dva procesa, da se to više završi, da mogu normalno živjeti i raditi...nego, malo, malo zločinačka, malo, malo zločinačka', kaže Krojf. Osim za upravljanje zločinačkom, Nikicu Jelavića teretilo se za iznude s Blažom Petrovićem i Zoranom Pripuzom. Upravo je s Pripuzom Jelavić držao tvrtku pogrebnih usluga 'Palma'. Jelavić je ubrzo prodao pogrebno poduzeće, i bacio se na građevinu. U proteklih 10 godina sudskog procesa, promijenila mu se i biografija, a više se ne zove ni dečko s Knežije.

Ni otisci na automobilu iz kojeg je pucano...

'Jelavić je doktor veterine, otac četvero djece. Čovjek koji radi i zarađuje za svoju djecu i svoju obitelj', istaknuo je za Provjereno Krojf. Profesor Mihelić s predavanja na veterini ga se ne sjeća previše. Kaže, Jelavić je često bio na treninzima i po boksačkim turnirima, a na fakultet je dolazio s velikim sportskim torbama. 'Bio je uglavnom vrlo korektan, nikakvih koliko ja znam nikakvih ekscesa tijekom studija nije bilo. Znam da je uvijek imao solidne novce, jer oni su plaćali te boksače u vrijeme Jugoslavije', rekao nam je Damir Mihelić, profesor na veterinarskom fakultetu. Posljednjih godina nije ga vidio, baš kao i Blaža Petrovića s kojim je također studirao. 'Naravno da sam se iznenadio '99. godine, uopće nisam očekivao da bi Blaž ili Nikica, ili bilo tko od mojih iz generacije, mogao biti optužen za ne znam nekakva ovakva djela', napomenuo je.

Jelavića se već godinama tereti za dvostruki pokušaj ubojstva Vjeke Sliška. Tereti ga se da je pokušao ubiti i Jurja Dodića, te Sliškova tjelesnog čuvara Ivana Bertića. Život nedužnog Zorana Dominija bila mu je najteža inkriminacija, no Jelavić je već tri puta oslobođen za to djelo, sva tri puta nepravomoćno. Sve teze optužbe za sud nisu bile dovoljno jake pa tako niti Jelavićevi otisci na automobilu iz kojeg je pucano na Vjeku Sliška 1999. godine. Obrana je tvrdila da su dokazi podmetnuti i sud je to uvažio. 'To su sve one okolnosti koje ukazuju da se okrivljenika ne može dovesti u svezi sa samim događajem', objašnjava Koraljka Bumči, predsjednica sudskog vijeća.

Baš kao što nije dokazano da je za ubojstva kriva zločinačka organizacija, tako nije niti dokazano da ona ne postoji. Svjedokinja koja je spavala...

U vodu su pale i teze tužiteljstva da je Jelavić atentat na Sliška 1995. godine pripremao iz stana u Maksimirskoj. Račun na njegovo ime kao i torba pronađena u spornom stanu nije imala nikakvih bioloških tragova, a za sud je ključna bila svjedokinja koja je u trenutku pucnjave u spornom stanu spavala. Za nju je svjedočenje bilo potpuno iznenađenje, jer Jelavića nikad dotad nije vidjela, niti čula za njega. Tužiteljstvo je u deset godina više puta mijenjalo optužnicu, no, sudsko vijeće svaki put pokušavali su uvjeriti da je riječ o klasičnoj sačekuši. 'Dunja Pavliček Patak je tražila da se mene u sudnicu donese, donese! Europska konvencija za ljudska prava je dobila mojih sto pisama, nitko nije smio da reagira, ljudi su mi govorili da ja ne smijem biti u zatvorskoj bolnici, ni u zatvoru. Moje povrede i ozljede su za kliniku u Americi, a ne za zatvorsku bolnicu', priča Krojf.

Nikica Jelavić zvan Bokser rođen je u Gabeli, kod Čapljine. Osamdesetih je radio kao izbacivač u diskotekama, a devedesetih je počeo graditi poduzetničku karijeru. Jedno vrijeme bio je boksač kluba Metalac, a kao mladić s dečkima se često okupljao u lokalnom kafiću u Knežiji kojeg su ubrzo prozvali mafijaškim mjestom za sastanke. Šuška se da je iznad lokala bio stan u kojem se i okupljala knežijska skupina. No to nikad nije dokazano i sam vlasnik na sudu je branio ugled kafića. Blizak prijatelj kralju kocke, Nikica Jelavić zajedno s Krojfom bio je uz Bagarića dok je ubijen u zagrebačkoj Dubravi. Nakon njegove smrti, Jelavić je osumnjičen da je preuzeo upravljanje njegovom organizacijom. Takozvana Bagarićeva skupina u svijetu podzemlja bila je suprotstavljena onoj Vjeke Sliška. Upravo zato, nakon pokušaja atentata, odmah su bili osumnjičeni Jelavićevi dečki.

Ortynski kao noćna mora

'Nažalost to će ga pratiti cijeli život, ne samo njega. Pratit će i njegovu djecu. To je ona negativna strana, kad se na neki način trči pred rudo. Prije sudske odluke, kada javnost sudi', kaže Nobilo. Radovan Ortynski bio im je noćna mora. Kao istražni sudac danonoćno je radio na to predmetu. 2002. postao je glavni državni odvjetnik, a nakon godinu dana dao ostavku, a Sabor ju nije prihvatio već ga je nečasno otpustio. 'On je nas držao tri godine, zbog nas se je ustav mijenjao, zbog nas se od dvorane za nogomet pravila sudnica. Spektakl. Činjenice govore kako je Jelavić prošao', ističe Krojf. 'Načelno, dakle, vidite da je tu bilo svega i svačega, da je tadašnji državni odvjetnik Radovan Ortynski, koji je bio proglašen herojem, potpuno izgubio posao, a i to isto nije nikad riješeno, što se zapravo dogodilo', napominje Leković.

Uz Ortynskog degradirana i ponižena su i dva policajca koji su zatvorili knežijsku grupu. I raspravni sudac Ratko Ščekić na svoj je zahtjev postao istražni. U maratonskom procesu, ispitano je na stotine svjedoka, neki od kojih su danas već umrli, drugi ubijeni, a treći promijenili iskaz. Dvije zaraćene skupine sada navodno žive skladno i više nitko ne tereti Jelavića pa čak ni Juraj Dodić, koji je sa Sliškom bio u automobilu, kad je na njih pucano. 'Ja sam bio ljut i nervozan, oni su meni svi bili krivi. Onda ih je bilo 14, 15 okrivljenih, a ja sam mislio da su svi oni krivi', objasnio je Dodić.

Dvije godine uvjetne kazne u Njemačkoj

Nikica Jelavić bio je uhićen i u Njemačkoj pod sumnjom da je početkom 90-ih opljačkao draguljarnicu. Nakon nekoliko mjeseci u pritvoru, oslobođen je optužbi, a od Njemačke je je tražio pola milijuna eura odštete za vrijeme provedeno u pritvoru. No, Bavarska mu je uzvratila i teretili su ga da je falsificirao dokumente u odštetnom zahtjevu. Izdali su uhidbeni nalog pa su ga slovenski policajci uhitili na granici, a Hrvatski novinari danima su opsjedali sud u Krškom. Slovenskom sucu tada je iskeširao milijun eura jamčevine kako bi mogao otići u Kempten. S lisicama na rukama i nogama stao je pred suca, priznavši krivnju, no pred novinarima je sve opovrgnuo. Dobio je dvije godine zatvora, ali uvjetno te je izručen Hrvatskoj. Bio je to trenutak kad su ga čekali novi, stari problemi i treće suđenje za pokušaj ubojstva Vjeke Sliška, ali i ubojstvo nedužne žrtve Zorana Dominija.

'Mogu malo sarkastično reći, promijenila su se vremena i sada će to biti treće vijeće na županijskom sudu, to su značajne promjene', sve je što je Radovan Ortynski, bivši glavni državni odvjetnik, htio komentirati. No Jelavićevo treće oslobođenje od optužbi, za Nobila nije bilo iznenađenje. 'Iznenađenje je bilo samo za one koji nisu duboko ušli u postupak, građani ili novinari koji su s vremena na vrijeme pratili', rekao je. Sud nije imao dokaza da je Jelavić imao motiva ubiti Vjeku Sliška. Kralj poker aparata, Vjeko Sliško, kako su ga mnogi zvali, ubijen je 2001. u samom centru Zagreba. Ubio ga je James Capiu, kojeg je odmah upucao Sliškov tjelohranitelj Ivica Bertić. Nikica Jelavić tada je bio u zatvoru, a još se ne zna tko je naručio taj atentat. 'Za ovih 10 godina nitko nije tražio ubojicu, nitko nije istraživao druge tragove', ističe Nobilo.

Tko je, na kraju ubio nedužnog Dominija?

'On je bio tamo, dolazio časno i slušao što su tražili od njega. Radio to kako je radio i gotovo, što su ga pitali odgovarao je na pitanja, oni što su ga teretili su ga teretili i sud je donio odluku takvu kakvu je donio', napominje Krojf, govoreći o Jelaviću na suđenju. Iako su mu najčešće snimke iz sudnice i sa sprovoda prijatelja i suradnika, Nikica Jelavić danas sa ženom i četvero djece živi u vili pod Sljemenom, no, kamere i dalje izbjegava. 'Kad bude pravomoćno, kad bude pravomoćno', uporno ponavlja Jelavić. 27. studenog ovaj sudski proces proslavit će i 10 godina, no pravomoćne presude još nema. Od 1991. do danas nije riješeno niti jedno mafijaško ubojstvo. Niko Mioč, Mladen Šiškić, Ivan Šakota, Željko Šobot, Veselin Marinov, brat Vjeke Sliška, Marko, Davor Zečević i Vinko Rodić samo su neki od njih. 10 godina kasnije , još se čeka i odgovor na pitanje, tko je ubio Zorana Dominija, jedinog među njima koji je bio samo mirni prolaznik.