Ako po nečemu nismo konkurentni, onda su to porezi. Ne samo da su ultra visoki, toliko da poduzeća postaju ptpuno nekonkurentna, nego i svako malo čačkamo po njima, nažalost samo parcijalno.
Posljednju najavu, onu o smanjenju PDV-a dio ekonomista je dočekao na nož. Među njima je i ekonomski veteran Guste Santini. Za Informer je iznio svoje mišljenje o ovoj ideji.
Iskustvo pokazuje da se smanjenje stope PDV-a u pravilu nije odražavalo na pad potrošačkih cijena, dakle nije bilo učinka na rast kupovne moći. No, postoje mnogo važniji razlozi za zadržavanje visoke stope.
"Razvijene zemlje imaju problem kako potrošiti štednju, njihova stopa štednje je prevelika. Onda to rješavaju na način da imaju manji PDV, zato Njemačka ima manji PDV, a Hrvatska ima veći, dakle Njemačka smanjuje PDV da bi se povećala potrošnja i smanjila štednja. Hrvatska mora raditi suprotno, da se poveća štednja i smanji potrošnja", kaže ekonomist Santini.
PDV je oduvijek bio osjetljiva priča, ne samo zbog izravnog utjecaja na kupovnu moć nego prije svega zbog tvrtki, posebno izvoznika, koje ga mogu odbiti kao pretporez.
"Smanjenje poreza s 25 na 24 posto znači aprecijaciju kune. A svi izvoznici govore da im je teško izvoziti jer im je kuna precijenjena i kuna bi trebala devalvirati. Devalvacija znači povećanje PDV-a i smanjenje izravnih poreza. Dakle, moja porezna reforma je baš išla u funkciji izvoza, jer nas jedino izvoz može spasiti", kaže Santini.
Kada je riječ o poreznom sustavu malo je tko zadovoljan omjerom i odnosom poreza na potrošnju, rad i imovinu. Kakav bi omjer bio primjeren za zemlju poput Hrvatske?
"Što je zemlja manje razvijena u njoj moraju dominirati neizravni porezi. Naš porezni sistem bi trebao biti, vrlo precizno, 5 tisuća kuna neoporezivih i to odmah, od 5 do 15 tisuća kuna 10%, od 15 do 30 tisuća 20%, preko 30 tisuća trebala bi biti 30%. Što se tiče gospodarstva umjesto najavljenog smanjenja doprinosa, oni su visoki zato što imamo takvu rashodnu stranu proračuna, umjesto tih promjena trebalo bi vratiti institut zaštitne kamate što smo 2000.g ukinuli", objašnjava Santini
Zaštitne se kamate malo tko sjeća, no u situaciji u kojoj strani vlasnici obilato iznose dividende u svoje matične zemlje, a reinvestiranje se ne potiče, ideja posve sigurno ima smisla.
"Zaštitna kamata na kapital omogućuje, prisiljava da se dio dobiti mora reinvestirati i nikad se ne može isplatiti. Zašto je to dobro? Zato što se povećava vlastiti kapital. Ako se povećava vlastiti kapital smanjuje se potreba za tuđim izvorima sredstava. Ako se to dogodi onda će to smanjiti kamatne stope. S tom zaštitnom kamatom se moglo voditi anticikličku politiku, to znači u uvjetima kada idemo u recesiju povećamo zaštitnu kamatu, pa smanjujemo poreznu presiju, u uvjetima kad je boom povećamo poreznu presiju, znači možemo manipulirati s time", kaže Santini.
"Mi smo siromašna zemlja, moramo to shvatiti"
Ni mi ni stranci nismo zadovoljni ukupnim poreznim opterećenjem koje je među najvišima u Europi. Nažalost, u situaciji u kojoj smo s odrekli tečaja kao instrumenta konkurentnosti, preostaju samo porezna politika i rashodna strana proračuna kao alati razvoja.
"Mi smo siromašna zemlja, moramo to shvatiti. Sve zemlje koje imaju najveće stope rasta, Južna Koreja, Kina, Meksiko, oni imaju poreznu stopu oko 20%., a mi imamo 37%, gotovo dvostruko više, mi imamo tek malo manju poreznu presiju od Njemačke koja ima nekoliko puta veći dohodak. Za nas je Slovenija postala nešto što je nedostižno. Da smo provodili razumnu politiku ne bi nam bila nedostižna. U Jugoslaviji je Hrvatska bila lokomotiva, kad je Hrvatska riješila pitanje inozemnog duga cijela je zemlja rješavala problem inozemne likvidnosti. Bili smo lokomotiva, a sad smo na sporednom kolosijeku", zaključuje Santini.
Pravila objave komentara