Znamo da nam je gospodarstvo ovisno o kreditima. No kapitala druge vrste nema ni približno koliko treba. Tržište kapitala rezervirano je za velika dionička društva, a projekti za male i srednje tek su pokrenuti. Za equity i venture ulagače većina društava s ograničenom odgovornošću nije zanimljiva jer tek rijetka omogućuju zadovoljavajući povrat na kapital.
Pročitajte i ovo
"Tu regulator može oslabiti kreditne zahtjeve prema bankama u smislu kolaterala koje one moraju tražiti, u smislu strogoće ocjene kreditne sposobnosti. Naime, posve je jasno da brojna poduzeća koja imaju perspektivu u početnom periodu nemaju adekvatne kolaterale, nemaju adekvatne financijske izvještaje iz prošlosti", rekla je Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
"To zapravo znači da bi bankama regulativa trebala omogućiti više slobode u procjeni rizika bez obzira na iznose nenaplativih plasmana koje smo vidjeli u proteklim godinama jer bez kredita poduzećima neće biti novog gospodarskog rasta niti tehničkog napretka", dodala je.
Poduzeća koja imaju nekretnine davno su ih založila
Banke kao jedini vjerodostojan kolateral uzimaju nekretnine. No poduzeća koja ih imaju davno su ih založila.
"Osim hipotekarnih kredita i kredita osiguranih hipotekom, postoje isto tako lombardni krediti. Založno pravo za lombardne kredite može biti oprema, različiti strojevi, zalihe sirovina. Može isto tako biti i neki softver, kompjutorska oprema, mogu dapače biti i prihodi koje poduzeće očekuje u budućem vremenskom razdoblju", rekla je Ivanov.
No lombardni su krediti skuplji, a naša poduzeća zbog neuređene države već plaćaju najvišu cijenu kredita u Europi. S druge strane, mlađa, modernija poduzeća od imovine posjeduju uglavnom softver i intelektualni kapital, ništa što bi bankama bilo jamstvo otplate. Stoga Ivanov HNB-u preporučuje selektivno djelovanje s kojim je, kaže, trebalo započeti još u vrijeme krize.
"Središnja banka umjesto da stalno kupuje devize i tako povećava viškove likvidnosti banaka, može bankama odobravati kredite osigurane kreditima koje su banke odobrile malim i srednjim poduzećima", objasnila je.
"To znači da se rizik na neki način prenosi na bilancu centralne banke, da se bankama oslobađaju financijska sredstva za takav plasman, a da bi ta cijela priča funkcionirala bolje i za centralnu banku i za banke. Jedan dio toga može se prenijeti kao instrument osiguranja na državu, odnosno neke druge oblike osiguranja putem društava za osiguranje i slično", dodala je Ivanov.
Umjesto poduzeća zadužuju se građani
U međuvremenu je cijena kapitala još pala, no transfer viška likvidnosti prema poduzećima i dalje ne funkcionira. Umjesto poduzeća zadužuju se građani. Kako su još početkom pretprošle godine, zbog izmjene Ovršnoga zakona, zaoštreni uvjeti odobravanja stambenih kredita, točnije moglo se i može se dići znatno manje, bilo je očekivano da će se za razliku građani zadužiti u gotovinskim kreditima. Upravo se to i dogodilo.
Već neko vrijeme guverner HNB-a Boris Vujčić upozorava na bujanje nenamjenskih kredita koji bi mogli postati novi ''švicarac''. Svemu je pogodovalo i to što je zbog GDPR-a prestao funkcionirati registar obveza po kreditima, pa banke nisu mogle provjeriti stanje mogućeg duga u nekoj drugoj banci.
Kamate i dalje padaju, sve su bliže negativnoj zoni, no banke upozoravaju da unatoč svemu kredita neće biti u izobilju. Najavljuju da će sredinom godine vratiti crnu listu dužnika jer su gotovinski krediti u početku i rasli zbog kupnje nekretnina.
No već je neko vrijeme jasno da je potrošačko kreditiranje postalo glavnom polugom rasta. O tome zašto poduzeća ne investiraju i zašto se golemi viškovi u bankama ne slijevaju poduzećima zasad ne razmišljaju ni monetarna ni izvršna vlast.
Emisiju Informer pogledajte besplatno na novatv.hr!
