Budući da se kvaliteta života građana iz mjeseca u mjesec smanjuje, približava se zoni nesreće. Indeks sreće ne smanjuje se kod mladih, ali zanimljivo je da su djevojke svjesnije mogućih teškoća od mladića.
Pročitajte i ovo
Prvi put od početka mjerenja palo je gotovo svih devet komponenti indeksa, između kojih najviše emotivno i fizičko zdravlje, pokazuje novo istraživanje Banke, Hendala i Allianza.
>> Hrvatima je zdravlje najveća sreća
Očekivano, percepcija kvalitete života opada s godinama starosti, pri čemu su izrazito sretni najmlađi, od 15 do 24 godine, s indeksom sreće od 72,9 bodova, koji zajedno s onima do 34 godine imaju statistički značajno viši indeks od ostalih dobnih skupina.
Mladi su i najoptimističniji, a njihova su očekivanja u budućnosti znatno viša od sadašnjeg zadovoljstva. Mladi se u Hrvatskoj, u statistici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, definiraju od 15 do 27 godina, pa čak i do 29 godina starosti, s obrazloženjem da dugo studiraju pa izlaze na tržište rada puno kasnije.
Većina mladih obuhvaćenih u istraživanju NIS-a u fazi je obrazovanja, njih 70 posto su ili učenici ili studenti. Preostalih 30 posto nalazi se na tržištu rada, od čega je zaposlenih 16, a nezaposlenih 14 posto.
Mladi obuhvaćeni istraživanjem uglavnom ne znaju ili se ne žele izjasniti o prihodima domaćinstva u kojemu žive. Oni vjerojatno zaista ne znaju ili ne brinu o tome tko i kako ih financira. To objašnjava i njihovu višu razinu sreće, višu razinu zadovoljstva trenutačnom životnom situacijom i višim očekivanjima u iduće dvije godine.
Komponenta zdravo ponašanje donosi ugodno iznenađenje o statistički značajnijem zdravom ponašanju mladih do 24 godina starosti, naročito u usporedbi s onima u dobi od 25 do 44 godina. Na bazi stereotipa ili predrasuda pogrešno bi bilo zaključiti kako mladi ljudi previše puše, piju ili se nezdravo hrane, jer njihovi odgovori pokazuju upravo suprotno.
Primjerice, mladi puno manje puše nego ostale dobne skupine. Kad je riječ o radnoj, odnosno školskoj okolini mladi imaju pozitivnu ocjenu od visokih 75 bodova. Oni izražavaju visoku razinu zadovoljstva i o okolini u kojoj se obrazuju i u pogledu iskorištavanja svojih potencijala.
Niže zadovoljstvo imaju oni u dobnoj skupini, od 25 do 34 godina, no gledajući sve dobne skupine u odnosu na dimenziju radne okoline svibanjski rezultati ne pokazuju nezadovoljstvo jer su procjene u svim dobnim skupinama iznad 70 bodova.
Mladi su statistički značajno više zadovoljni (74,3 boda) kad je riječ o pristupu osnovnim potrebama, no oni ne znaju koliki su prihodi i izdaci njihovih kućanstava, pa nisu ni upućeni u moguće novčane teškoće roditelja koji ih financiraju. Zanimljivo je da su djevojke svjesnije teškoća jer mladići izražavaju značajno veću razinu zadovoljstva. Komponenta ekološkog ponašanja jedina je u kojoj mladi imaju niže procjene, što ukazuje na to da se s mladima mora više raditi u pogledu zaštite okoliša.
Posebno zabrinjava činjenica da se nakon 24. godine odnos prema okolišu pogoršava, iako su obrazovni sustav i individualno sazrijevanje do tada trebali utjecati na veću ekološku osjetljivost. Svijest o važnosti očuvanja okoliša raste tek poslije 35. godine, a zatim ponovno opada. Ekološki svjesniji su Zagrepčani, oni koji žive u gradovima te oni obrazovaniji.
