Konings navodi da je ovo stručno izvješće napisao na poziv haškog tužiteljstva, koje ga je zatražilo da se očituje o pitanjima vezanim uz operativnu upotrebu topništva u Oluji.
Pročitajte i ovo
Konings u njemu prenosi osnovna načela u planiranju i izvođenju topničkih napada koja se primjenjuju u nizozemskoj vojsci.
U izvješću Konings navodi da se topnička potpora ne bi smjela koristiti protiv civilnih naseljenih ciljeva, ali da se to iznimno može činiti, primjerice, u samoobrani vojnih snaga.
Što se tiče napada na vojne ciljeve unutar naseljenih mjesta Konings navodi da se to treba činiti u skladu s propisima i uz procjenu mogućih žrtava što je u djelokrugu najviših taktičkih zapovjednika ili čak zapovjednika zaduženog za operativu ili strategiju.
Prema Koningsu zapovjednik u planiranju napada, osim osnovnih elemenata poput utvrđivanja ciljeva i taktike, mora istodobno imati na umu i čitav niz drugih faktora koji mogu ali i ne moraju biti pod kontrolom, poput nenaspavanosti, stresa, pritiska vremena, neizvjesnosti, ljutnje, straha i u tom procesu mora se dinamično postaviti i prilagođavati. Također on smatra da ono što zapovjednik želi postići korištenjem topništva mora biti jasno neposredno podređenima.
Konings nabraja u izvješću vrste oružja koje se u takvim napadima koriste te njihovu preciznost.
U izvješću se navode i dijelovi nekoliko zapovijedi za topničke napade na vojne ciljeve i na gradove Drvar, Knin, Benkovac i Obrovac u razdoblju od 2. kolovoza do 3. kolovoza 1995. bez navođenja ikakvih drugih podataka o tome tko ih je izdao i da li su i na koji način izvršene.
Prema Koningsu navođenje taktike i vojnih ciljeva u tim zapovijedima je u skladu s očekivanjem da se njima osigura topnička potpora u vojnoj akciji.
Što se tiče dijelova u kojima se traži izlaganje navedenih gradova topničkoj vatri Konings piše da je u takvim slučajevima apsolutni preduvjet prethodno utvrđivanje vojnih ciljeva u njima.
'Kad se daje zapovijed za granatiranje grada apsolutni preduvjet mora biti: detaljna specifikacija vojnih ciljeva u području naseljenom civilima'. On primjećuje i da u zapovijedima nema opisanog učinka koji se time želi postići, kao ni navedenih razloga za napad.
Stoga Konings zaključuje da taj dio zapovijedi predstavljaju po njemu 'vrlo neobičnu i čudnu' zapovijed topničkim jedinicama.
