Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Seljaci prosvjednici danas su cijeli dan osluškivali što se događa u Vladi.


Na mjestima prosvjeda i blokada, poput onog u mjestu Ferovac, tijekom dana su podigli i šatore zbog hladnoće i kiše. Kažu da ne odustaju od svojih zahtjeva te kažu da, ako Vlada i resorno ministarstvo na njih ne pristanu, slijede daljnje blokade, a šanse da krenu za Zagreb sada iznose, barem tako kaže predstavnik seljaka iz Ferovca, Dragutin Dukić, iznose 99 posto. 'Mislim da mi sutra nećemo na pregovore u Zagreb', kaže Dukić. Dukić kaže kako seljaci ne pristaju na 60 posto, nego cijeli iznos. Vladi su dali rok do 15. ožujka za isplatu 205 milijuna kuna za 2008. godinu, a za poticaje za 2009. godinu spremni su čekati 1. travnja za prvih 50 posto, te 14. travnja za drugih 50 posto.

Vezani članci Slika nije dostupna Izbušili cjevovod i krali gazolin Slika nije dostupna Dvoje mrtvih u teškom sudaru auta i tegljača na A3

Prijedlog Vlade o kompenzaciji putem repromaterijala, za njih je također neprihvatljiv. Dukić kaže kako je Petrokemija povisila cijenu mineralnog gnojiva za 15 posto, a od lipnja, otkad im je obećana isplata duga, gnojivo je poskupjelo čak 36 posto. 'Sa gnojivom ne možemo platiti ni režije ni kredit', kaže Dukić. A sa sjednice Vlade, podsjetimo, na takve zahtjeve za sada nema suha. Premijerka Kosor je jasno dala do znanja da novca za seljake nema, a da će pri eventualnom rebalansu proračuna biti samo smanjivanja, ne povećavanja.

Provjerili smo i kako trenutačna situacija izravno utječe na egzistenciju hrvatskog seljaka. Bez obećanog poticaja Marko Andrić iz Ivanić Grada nema računicu za proljetnu sjetvu. Rez za njega znači 80 tisuća u daljnju proizvodnju već ukalkuliranih kuna. 'Taj novac je već bio namijenjen za nabavku goriva za strojeve i za repromaterijal za nadolazeću sezonu', priča Marko i dodaje kako nema s čim funkcionirati. 'Novca nema za gorivo, nema za održavanje strojeva, nema radniku za plaću dati. Mi dalje ne možemo, jednostavno ne možemo', tvrdi on. Marko obrađuje 270 hektara zemlje, većinom pod pšenicom i kukuruzom te uljaricama. Za to mu na godinu treba oko 2 milijuna kuna. Kad podvuče crtu unatrag dvije, za poljoprivrednike krizne godine, vrati mu se milijun i 800. U 15 godina bavljenja ratarstvom, za pokrpati minuse, malo mu je ušteđenog ostalo.

>> Kosor: Svi koji obilaze seljake i nude kobasice, obmanjuju ljude

'Jako malo je bilo dobrih godina, pa možemo reći možda jedna u tih 15 godina je bila dobra godina ovo je sve ostalo katastrofa', istaknuo je Marko. Kao i mnogi drugi mehanizaciju je kupovao na kredit, a Markova je mjesečna rata 7 i pol tisuća kuna i tako još 4 godine. 'Taj kredit je dignut za nabavku traktora i za podizanje ovog silosa tu. Pokušavamo sami skladištiti jedan dio robe koji možemo koji stane u naše silose da bi ipak probali postići nekakvu malo višu cijenu da bi mogli možda opstati', objašnjava.

U ovogodišnjim proizvodnim troškovima Marko je računao na pomoć iz poticaja od oko 600 tisuća kuna. Čini se mnogo, ali pogled na troškove baca drugo svjetlo. Za gorivo mu treba 150 tisuća kuna na godinu, 100 za servis strojeva, a samo za gnojivo 660 tisuća kuna. Pomoć u repromaterijalu, što nudi ministarstvo, njemu bi dobro došla. 'Ljudi koji su jesenas možda posijali svu svoju zemlju sa pšenicom i sa uljanom repicom, oni sad s tim umjetnim gnojivom nemaju kuda, mi koji smo raspodijelili to, nama odgovara', kaže na kraju Marko.

Kako se dijeli zarada od poljoprivrede, Marku ne odgovara, kao ni ostalim seljacima. Tvrde poticaji ionako završavaju u džepovima otkupljivača koji kupuju po niskim cijenama. Kad već ne mogu za cijene svojih proizvoda kažu borit će se za obećane poticaje koji život znače.