Hrvatska radi na realizaciji projekta nuklearne elektrane, najavio je ministar gospodarstva Ante Šušnjar.
U Ministarstvu je osnovana radna skupina za nuklearnu energiju, a očekuje se da će do kraja godine u Saboru biti usvojen zakon o nuklearnoj energiji, nužan za izgradnju, najavljeno je.
Jesu li i koliko te najave realne za DNEVNIK.hr govori Davor Grgić iz Hrvatskog nuklearnog društva.
"Ja bih rekao da je bliže stvarnosti reći da Hrvatska stvara uvjete da bi se sustavnije pozabavila pitanjima nuklearne energetike koja su trenutno prisutna (Nuklearna elektrana Krško, JEK2 - Drugi blok Nuklearne elektrarne Krško, skladište NSRAO - skladište za nisko i srednje radioaktivni otpad) i da se pripreme uvjeti za eventualnu buduću gradnju NE na području RH", napominje.
Evo koji su uopće preduvjeti da bi se ovakav projekt realizirao i koliko godina je u pitanju. Grgić kaže da za stvarnu namjeru nisu dovoljne samo izjave.
"Ministarstvo zasad daje izjave da bi RH mogla biti zainteresirana za gradnju NE na našem teritoriju. Takav stav bi morao biti jasno objavljen u formi neke programske deklaracije o statusu korištenja nuklearne energije u RH ili dugoročno kao dio energetske strategije kao što je to bilo u prošloj strategiji, ali ne i u sadašnjoj.
Već su i trenutne izjave o namjeri gradnje NE izazvale reakcije interesa kod zemalja i tvrtki koji su isporučitelji tehnologije.
Da bi se to pretvorilo u neki dugoročni interes i formalne kontakte trebat će nešto više.
Dodatno, trenutno nas međunarodne organizacije poput IAEA ne prepoznaju kao zemlju koja ima namjeru graditi elektranu. Iza takvog projekta ne može stajati samo resorno ministarstvo nego i cijela vlada i u konačnici prije ili kasnije, u svakom slučaju prije bilo kakve realizacije, sabor i javnost.
Kad takvo opredjeljenje bude postojalo odgovarajuća tijela vlade, regulatora i HEP-a bi se trebala dodatno ekipirati, a bila bi potrebna podrška i edukacijskih i znanstvenoistraživačkih ustanova. RH je već jednom učestvovala uspješno u programu gradnje NE (Krško) u pripremi gradnje NE (Prevlaka), a aktivno smo učestvovali u razvoju SMR-a (IRIS).
Iako je industrijska ekspertiza u RH općenito degradirala mislim da se takav program kod nas još uvijek može realizirati. Uzevši u obzir stanje tehnologija koje nas zanimaju, naše mogućnosti i potrebe još uvijek mislim da je vremenski okvir od 10 godina primjeren".
Radna skupina za nuklernu energiju
Davor Grgić je i član radne skupine za nuklearnu energiju. Evo što točno ta skupina radi.
"Ja radnu skupinu doživljavam kao pokušaj da iskoristimo trenutna nuklearna iskustva njenih članova koja postoje van ministarstva za jump start koji bi nadoknadio propušteno vrijeme i eliminirao potrebu za istraživanjem poznatoga, kako bi se postavili temelji za sustavniji pristup korištenju nuklearne energije i kako bi premostili kadrovske nedostatke u sustavu.
Kad se jednom djelovanjem između ostalog i radne skupine odrede smjernice onda bi te aktivnosti trebali preuzeti drugi dionici u tom procesu a u prvom redu HEP, regulator, instituti pa i samo ministarstvo.
Skupina bi trebala stvoriti podloge za argumentirano odlučivanje vezano za dugoročni pogon NEK, izgradnju i pogon skladišta NSRAO, moguće učešće RH u projektu JEK2, prilagođivanje regulatornog dijela zaduženog za radiološku i nuklearnu sigurnost novim zadacima i istraživanju mogućnosti gradnje NE na teritoriju RH, u prvom redu temeljenoj na malim modularnim reaktorima. Vezano za zadovoljstvo radom skupine rekao bih da smo imali dobar start, a nastavak je mogao i morao biti bolji".
Koliko je nuklearna elektrana rizična?
Na pitanje treba li Hrvatskoj i zašto nuklearna elektrana i koliko je to rizično, odgovara:
"Moje je mišljenje da nam NE treba da diverzificiramo izvore električne energije, da imamo izvor je koji je pouzdan i može se koristiti kad nam treba a ne kad postoje uvjeti diktirani okolinom, da imamo na nivou RH povoljniju raspodjelu proizvodnje i potrošnje energije, da smo u stanju osigurati sigurnost dobave električne energije i stabilnost EES.
Na sadašnjem razvoju energetike jedina alternativa bi mogla biti reverzibilna HE i dijelom povećani udjel baterijskih spremnika, jasno uz već prisutnu ekspanziju, često nekontroliranu, OIE.
Rizik od korištenja nuklearnih elektrana je mali i prihvatljiv i neusporedivo manji nego rizik od raspada sustava ili nedostatka električne energije u kritičnim periodima dobave ako nastavimo razvoj na sadašnji način".
Na pitanje gdje bi bila najbolja lokacija za novu nuklearnu elektranu i koji bi bio njezin kapacitet, Davor Grgić rekao je da se posljednjih dana ponovno pojavilo puno šuma oko tih tema.
"RH ima dvije lokacije koje su istraživane za gradnju NE. Jedna je Prevlaka na Savi nizvodno od Zagreba i druga je na Dunavu kod Erduta (Dalj).
Prva je bila potpuno istražena za NE reda veličine 1000 MWe i za gradnju je bio raspisan natječaj koji je prekinut kad je izglasan moratorij na gradnju NE u SFRJ.
Po meni je lokacija uz odgovarajuće noveliranje podataka i dalje dobra i prihvatljiva za gradnju NE.
Lokacija u Slavoniji je bila podjednako istražena, ali neposredni planovi za njeno korištenje nisu bili aktivirani. Radilo se o mogućnosti gradnje NE Slavonija s 4 reaktora ukupne snage do 4000 MWe. Bio bi to međurepublički projekt. Ne smatram da trenutno postoji potreba za takvim objektom na toj lokaciji.
Po uzoru na mogućnost da se mali modularni reaktori grade u svijetu na lokacijama postojećih TE na ugljen, kod nas je bila spomenuta lokacija TE Plomin, ali ta lokacija nije nikad istraživana kao nuklearna lokacija"
Grgić kaže da je HEP jedini razuman odgovor na pitanje tko bi mogao graditi takvu elektranu u RH.
"Ako pitate s kim odgovor bi dao međunarodni natječaj, ali mislim da bi se on trebao ograničiti na gradnju lakovodnih elektrana poznate tehnologije što, bi značilo USA, Francuska ili Koreja.
Radna skupina je već imale preliminarne kontakte s vendorima malih modularnih reaktora koji bi se uklopili u zahtjeve koje smo si postavili".
Cijena projekta i sigurnost
Ovakav projekt nije nimalo jeftin.
"Nuklearke se trenutno ne kupuju na tržištu kao drugi energetski objekti. Njihova gradnja je rezultat različitih oblika ugovaranja u kojima vrlo često direktno ili indirektno učestvuje država.
O tipu ugovora, o ponuđaču i tehnologiji ovisi i cijena postrojenja. U svakom slučaju ona nije mala i kao okvirni iznos bi se mogao navesti 10000 EUR po kWe instalirane snage (za 1000 MWe to znači 10 milijardi EUR)
Evo što Grgić kaže o sigurnosti takvog projekta.
"Ako mislite na sigurnost pogona nuklearnih elektrana postojećih i novih tipova one su sigurni objekti ako su projektirani i građeni prema međunarodno usvojenim propisima i pravilima. NEK i 40+ godina njegovog pogona su dobar primjer elektrane kakvu želite imati.
Iako su najave ministra tek želje, Grgić kaže da su velike NE trenutno podložne kašnjenju u gradnji.
No, dobro organizirani projekti se grade (i gradili su se) u 5 do 7 godina.
Mali modularni reaktori bi trebali imati ciljano vrijeme gradnje 2 do 3 godine, napominje.
Gdje će se odlagati otpad?
Odlaganje nisko i srednjeaktivnog otpada (NRSAO) je postupak koji se provjereno i bez štete na okoliš može izvesti na par načina, pojašnjava Grgić.
"Jedan primjer odlagališta sa životnim vijekom od 300 godina radi se na lokaciji Vrbina u Sloveniji i bit će završen do 2028 godine.
U RH će se prvo izgraditi, do približno istog termina, skladište NSRAO (životnog vijeka do 50 godina), a onda odlagalište vjerojatno površinskog tipa ili s plitkim pokapanjem.
Za istrošeno nuklearno gorivo se razvijaju dvije koncepcije od kojih je jedna tunelskog tipa u dubokim stabilnim geološkim formacijama (Švedska, Finska) a druga bi se oslanjala na duboke bušotine u tlu odgovarajućeg sastava.
U našem slučaju se razmatra i jedan i drugi pristup kao i mogućnost sustavnog međunarodnog rješavanja odlaganja visokoradioaktivnog materijala sa i bez reprocesiranja".
Gradnja nove elektrane u Sloveniji
U Krškom je u tijeku rasprava o izmjenama prostornog plana za gradnju novog bloka. Rečeno je da Hrvatska kao suvlasnica Nuklearne elektrane Krško neće biti uključena u gradnju novog bloka.
Navodno su Slovenci Hrvatskoj dali maćehinsku i kolonijalnu ponudu prema kojoj bi Hrvatska, unatoč suvlasništvu, bila onemogućena u preuzimanju dijela proizvedene energije. Umjesto toga, dobila bi tek četvrtinu dobiti od prodaje struje koja bi se distribuirala isključivo na slovenskom tržištu.
Nakon toga je Slovenija pak poručila da službene ponude o tome uopće nije ni bilo.
Grgića smo pitali jesmo li trebali biti u to uključeni, zašto nismo i je li uopće stigla ponuda da u to budemo uključeni?
"U Krškom Slovenija razmatra gradnju nove nuklearne elektrane koja bi se zvala JEK2 i bila bi locirana u neposrednoj blizini postojeće elektrane NEK.
Hrvatska je rekla da bi bila zainteresirana za učešće u gradnji na način kao što je to bilo za NEK. Slovenska strana više razmišlja o mogućnosti da drugi partneri učestvuju u investiranju, ali ne o suvlasništvu.
Prvi bi nam način mogao biti interesantan, drugi po mom mišljenju ne.
Ovih se dana digla prašina vezano za to da li dvije strane razgovaraju o tome, u kom formatu i s kakvim rezultatima.
Indikativne su rezolutne izjave od strane različitih aktera da razgovora nije ni bilo.
Mislim da su takve reakcije rječitije i važnije od toga da raspravljamo o tome o čemu se moglo razgovarati.
Moj je stav da je više čudno ako se o tome nije razgovaralo nego da su se izmijenila mišljenja i stavovi dvije strane.
Mislim da su prilično jasna i logična već puno prije iznesena stajališta obje zemlje tako da ne bi bilo teško zaključiti kakva bi bila ponuda da je bilo ili kakav bi bio odgovor da je pitanje postavljeno", rekao nam je Grgić.
-
"OBJAŠNJENJE" I "ISPRIKA"VIDEO Oglasio se muškarac koji je gazio ruže za ubijene žene
-
napad duž granicePočeo novi rat: Izvedeni zračni udari, propao mirovni sporazum
-
Poziv Domagoja MikićaOva pošast razara obitelji i uzima živote, a sve je dostupnija. Slomljeni otac: "Bili smo povezani kao prst i nokat. A onda se jedne noći nije vratio kući..."
