Emotivni oproštaj nadbiskupa Puljića: "Neki su me pitali gdje ću sada, ali ja ostajem tu"

Želimir Puljić, umirovljeni zadarski nadbiskup se od građana oprostio emotivnom porukom. Svoje je posljednje riječi uputio u nedjelju u katedrali sv. Stošije, gdje je predvodio koncelebrirano misno slavlje na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale.

tri vijesti o kojima se priča IMAŠ PRAVO, OSTVARI GA Jeste li znali da imate pravo na novčanu naknadu nakon prestanka radnog odnosa? Sramotno zapušten FOTO Selak Raspudić objavila fotografije iz Vjesnika prije požara: "Ovako je možda izgledao Černobil..." NEIZMJERNA TUGA Nevjerojatna tragedija na odmoru! Cijela obitelj umrla nakon misterioznog trovanja: "Otac se najduže borio..."

Njegov govor prenosimo u cijelosti.

"Oproštaji su pratili moj svećenički i biskupski život. Nekoliko puta u zadnjih pola stoljeća selio sam se i počinjao ispočetka. Godine 1978. preselio sam se iz Rima u Sarajevo gdje su me poslali biti odgojiteljem i profesorom na teologiji. Tamo sam ostao 12 godina, ukorijenio se i uhodao u odgojnom i znanstvenom poslu.

Ali, 1990. dođe vrijeme rastanka s kolegama profesorima i studentima s kojima sam vrlo lijepo surađivao i uputiše me u grad Svetoga Vlaha, u Dubrovnik. Tek što sam se smjestio i započeo planove pastoralnog rada dogodila se strašna agresija.

Godinama se nije znalo kako će rat završiti. No, hvala Bogu zemlja je oslobođena, pa je trebalo početi materijalnu obnovu kuća, ali i duhovnu obnovu ljudi.

Nakon dva desetljeća rada i boravka na jugu Hrvatske, poslaše me u travnju 2010. ovdje, u Zadar, nakon nagle smrti drage uspomene mons. Ivana Prenđe. Rastajući se s vjernicima Dubrovačke biskupije ponio sam divna sjećanja na dane zajedništva, molitve, strepnje i nade.

Pročitajte i ovo Posljednji dan odvanja počasti Ivana Petrović iz Rima: "Broj hodočasnika i onih koji se očekuju na sprovodu iznenadio je Svetu stolicu i Rim"

Ali, i sigurnosti da je Gospodin Isus doista Gospodar povijesti. Moj početak rada u ovom gradu započeo je nezaboravnim susretom hrvatske katoličke mladeži koja se okupila u Zadru, 9. i 10. svibnja 2010. godine.

I, evo, nakon 13 godina boravka i rada u ovom podneblju divnih ljudi i odanih poklonika Isusova evanđelja, opet je došlo vrijeme rastanka i odlaska; ne u neko mjesto, već u zasluženu mirovinu. Neki su me pitali gdje ću sada.

Uglavnom sam ponavljao riječi Bralića i klape Intrade 'Ja ostajem tu': na Forumu, Rivi i na Muraju, s krunicom i brevijarom u rukama, a možda doskora i sa štapom, kako bi na jedan drugačiji način služio Crkvi Zadarskoj koja me od prvoga dana srdačno prigrlila, kao što je to učinili i s mojim nasljednikom mons. Milanom Zgrablićem, sinom Istre ponosne koji je u ovo pola godine dobro upoznao i kler i nadbiskupiju.

Pročitajte i ovo Svaki je dan važan Bozanić na polnoćki uputio snažne poruke: "Nitko nije isključen iz Božića. Razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu"

Predajući službu dosadašnjem koadjutoru Milanu, ponovno velim da ću i nadalje svim srcem i dušom svojom moliti za sve žitelje 'Iadere Christianae' i voljeti ovaj grad i ljude ovog blagoslovljenog podneblja nadbiskupije u kojoj sam aktivno služio 12 godina, osam mjeseci i 22 dana.

A kad se primakne onaj posljednji rastanak, tada ću se preseliti, tu u kapelu svete Stošije i čekati zoru uskrsnuća s dragim predšasnicima Matom, Marijanom i Ivanom.

Ali, ne treba se tamo žuriti. Srdačno zahvaljujem svećenicima, Bogu posvećenim osobama, vjernicima i stanovnicima ove drage nadbiskupije, i posebice članovima zbora naše katedrale koji su anđeoskim glasovima uljepšavali sjaj svete liturgije. Toplo se preporučujem u vaše molitve. Hvala i Bog vas blagoslovio", zaključio je svoj oproštaj Puljić.