Želimir Puljić, umirovljeni zadarski nadbiskup se od građana oprostio emotivnom porukom. Svoje je posljednje riječi uputio u nedjelju u katedrali sv. Stošije, gdje je predvodio koncelebrirano misno slavlje na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale.
Njegov govor prenosimo u cijelosti.
"Oproštaji su pratili moj svećenički i biskupski život. Nekoliko puta u zadnjih pola stoljeća selio sam se i počinjao ispočetka. Godine 1978. preselio sam se iz Rima u Sarajevo gdje su me poslali biti odgojiteljem i profesorom na teologiji. Tamo sam ostao 12 godina, ukorijenio se i uhodao u odgojnom i znanstvenom poslu.
Ali, 1990. dođe vrijeme rastanka s kolegama profesorima i studentima s kojima sam vrlo lijepo surađivao i uputiše me u grad Svetoga Vlaha, u Dubrovnik. Tek što sam se smjestio i započeo planove pastoralnog rada dogodila se strašna agresija.
Godinama se nije znalo kako će rat završiti. No, hvala Bogu zemlja je oslobođena, pa je trebalo početi materijalnu obnovu kuća, ali i duhovnu obnovu ljudi.
Nakon dva desetljeća rada i boravka na jugu Hrvatske, poslaše me u travnju 2010. ovdje, u Zadar, nakon nagle smrti drage uspomene mons. Ivana Prenđe. Rastajući se s vjernicima Dubrovačke biskupije ponio sam divna sjećanja na dane zajedništva, molitve, strepnje i nade.
Pročitajte i ovo
Ali, i sigurnosti da je Gospodin Isus doista Gospodar povijesti. Moj početak rada u ovom gradu započeo je nezaboravnim susretom hrvatske katoličke mladeži koja se okupila u Zadru, 9. i 10. svibnja 2010. godine.
I, evo, nakon 13 godina boravka i rada u ovom podneblju divnih ljudi i odanih poklonika Isusova evanđelja, opet je došlo vrijeme rastanka i odlaska; ne u neko mjesto, već u zasluženu mirovinu. Neki su me pitali gdje ću sada.
Uglavnom sam ponavljao riječi Bralića i klape Intrade 'Ja ostajem tu': na Forumu, Rivi i na Muraju, s krunicom i brevijarom u rukama, a možda doskora i sa štapom, kako bi na jedan drugačiji način služio Crkvi Zadarskoj koja me od prvoga dana srdačno prigrlila, kao što je to učinili i s mojim nasljednikom mons. Milanom Zgrablićem, sinom Istre ponosne koji je u ovo pola godine dobro upoznao i kler i nadbiskupiju.
Pročitajte i ovo
Predajući službu dosadašnjem koadjutoru Milanu, ponovno velim da ću i nadalje svim srcem i dušom svojom moliti za sve žitelje 'Iadere Christianae' i voljeti ovaj grad i ljude ovog blagoslovljenog podneblja nadbiskupije u kojoj sam aktivno služio 12 godina, osam mjeseci i 22 dana.
A kad se primakne onaj posljednji rastanak, tada ću se preseliti, tu u kapelu svete Stošije i čekati zoru uskrsnuća s dragim predšasnicima Matom, Marijanom i Ivanom.
Ali, ne treba se tamo žuriti. Srdačno zahvaljujem svećenicima, Bogu posvećenim osobama, vjernicima i stanovnicima ove drage nadbiskupije, i posebice članovima zbora naše katedrale koji su anđeoskim glasovima uljepšavali sjaj svete liturgije. Toplo se preporučujem u vaše molitve. Hvala i Bog vas blagoslovio", zaključio je svoj oproštaj Puljić.
